Na 71. Filmskom festivalu u Veneciji do sada su prikazana tri filma iz zvaničnog takmičarskog programa. Ipak, svakodnevno neki od filmova iz ostalih programa zasluži pažnju medija - tako da (filmskih i ostalih) atrakcija ne nedostaje.
Čini se da je “intonacija” takmičarske selekcije takva da se smjenjuju politički vrele teme iz trećeg svijeta sa bizarnim pričama na pola puta između humora i tragedije.
Pored filmova o masakru 1960-ih u Indoneziji, a što je priča koja do danas ima svoju političku težinu, i teškom životu običnih ljudi pod sankcijama u Iranu, prikazan je i francuski predstavnik u glavnoj selekciji baziran na istinitoj priči (mada ovo treba shvatiti prilično uslovno) o krađi kovčega Čarlija Čaplina, nedugo nakon njegove smrti 1977. godine u Švajcarskoj.
Riječ je o ostvarenju "La rancon de la glorie" (Cijena slave), u čijem radu je učestvovao i Judžin Čaplin, sin legendarnog komičara.
Čaplinov sin je rekao na konferenciji za novinare da je bio prilično skeptičan po pitanju saradnje sa rediteljem Ksavijerom Bivoom zato što "nije vidio ništa smiješno u krađi kovčega". Međutim, kaže da je, nakon što je pogledao neke njegove druge filmove, pomislio: "Zašto da ne".
Američki reditelj Džošua Openhajmer u takmičarskoj konkurenciji učestvuje sa filmom "Izgled tišine". U pitanju je njegov drugi dokumentarac o eskadronima smrti koji su harali u Indoneziji, i odgovorni su za ubistvo milion ljudi. Kada su ga novinari upitali zašto je u odjavnoj špici većina "anonimnih", on je objasnio da je cijela produkciona ekipa bila u opasnosti ako bi njihovi identiteti bili otkriveni.
"Vojne i paramilitarne snage predstavljaju opasnost - naročito oni koji su predstavljeni u mom prvom filmu", rekao je reditelj. Njegov prvi dokumentarac "Čin ubistva" iz 2012. godine bio je nominovan za Oskara.
Iranska rediteljka Rakšan Bani-Etemad, za razliku od svojih kolega iz domovine, nije morala u tajnosti da snima svoj film "Priče". Njeno djelo prikazuje živote ljudi koji imaju jedva novca da prežive, a čitav život im je dodatno zagorčan kafkijanskom birokratijom, nezaposlenošću i zavisnošću od narkotika.
Rediteljka kaže kako je jednim dijelom željela da prikaže kako međunarodne sankcije, uvedene zbog iranskog nuklearnog programa, imaju razarajući efekat na svakodnevni život ljudi.
"Naša djeca, koja su oboljela od raka ili multiple skleroze, zapravo su žrtve posljedica embarga", naglasila je ona i podsjetila da odluke poput sankcija uvedenih cijeloj jednoj zemlji "uvijek pogađaju ljude". Tako se odvija ovogodišnja Mostra - između neveselih političkih tema i zabavnih filmskih priča o neobičnim ljudima.
Bonus video:
