Sebi dajem slobodu kada vjerujem u ideju

Vujanović se predstavila performansom i dvokanalnim videom na izložbi “Tereni tijela” u Beogradu, koju je realizovala sa Brigitom Antoni i Teodorom Nikčević
308 pregleda 0 komentar(a)
Brigita Antoni, Jovana Vujanović i Teodora Nikčević, Foto: Privatna arhiva
Brigita Antoni, Jovana Vujanović i Teodora Nikčević, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 29.01.2019. 09:57h

Zajednička izložba tri crnogorske umjetnice, Brigite Antoni, Jovane Vujanović i Teodore Nikčević zatvorena je juče u Beogradu, u galeriji “U10 Art space”. Postavku izložbe koja je nazvana “Tereni tijela” činili su radovi: “Ever After”, video instalacija i performans Jovane Vujanović, “Champion” instalacija Teodore Nikčević, kao i “Selfie Vaginas” video instalacija Brigite Antoni.

Slika tijela je, kazale su umjetnice ranije, važan element doživljaja sebe koji obuhvata percepciju i vrednovanje vlastitih tjelesnih, funkcionalnih i simboličkih karakteristika, a “kroz uticaje iskustva, kulture, tradicije, uže socijalne sredine, masmedija formiraju se lični tereni tijela”.

Vujanović je u svom radu spojila dvije krajnost: smrt i ekransku hiperidealizovanu sliku kao najpodesniji materijal za rad.

“Mrtvo tijelo je najradikalnija, posljednja objava nečijeg identiteta i bespovratno ukida svaki osjećaj samoodređenja. Video zapis koji treba da garantuje prisustvo kroz krupno kadriranje lica, ukazuje na kontinuirane transformacije, a samim tim i na nestabilnost ličnog identiteta”, kazala je umjetnica.

Tim povodom, u razgovoru za “Vijesti”, govorila je o saradnji sa svoje dvije koleginice, radu kojim se predstavila u Beogradu, ali i okolnostima u Crnoj Gori za predstavljanje umjetnika mlađih generacija.

Kako je došlo do saradnje i zajedničke izložbe u Beogradu?

Nas tri vežu umjetničke, generecijske i prijateljske veze. Već neko vrijeme smo međusobno upoznate sa umjetnošću kojom se bavimo. Pratile smo rad galerije ‘U10’ i umjetnika koji su tamo izlagali, uvidjele smo da su određeni naši radovi tematski veoma uvezani, da posjeduju zajedničke tačke i da bi tako činili jednu koherentnu cjelinu. Prijavile smo se našim projektom na konkurs galerije U10 i na naše veliko zadovoljstvo, prošle smo. Tako je došlo do predstavljanja radova objedinjenih nazivom “Tereni tijela”.

Izložba “Tereni tijela” posebno upućuje pažnju na sagledavanje tijela danas, svih trendova koje čovjek prati, ali i tijela kroz sve faze kroz koje prolazi. Šta želite da poručite Vi svojim radom koji ste pripremili?

Rad “Ever After” se sastoji od dvokanalnog videa i performansa. Taj rad predstavlja dvije krajnosti - smrt i ekransku hiperidealizovanu sliku. Performativni dio mog rada predstavlja smrt kao najradikalniju objavu nedostatka identiteta i ima cilj da ukine svaki osjećaj samoodređenja. Na video-zapisu predstavljeno je moje krupno kadrirano lice koje ukazuje na kontinuirane transformacije i u ovom segmentu rada ogledaju se preuzeti i usvojeni identiteti. Ovaj rad postavlja pitanje u kojoj mjeri igranje i preuzimanje uloga deformiše pojedinca i njegovo “Ja”.

Svaka od vas je izložila specifičan rad. Koliko vam je lakše ili teže izraziti se novijim umjetničkim metodama i da li tako imate veću slobodu i zbog čega?

Ne pravim razliku između likovnih medija kojima se izražavam. Sebi dajem slobodu samo kada vjerujem u svoju ideju, tehnike su samo sredstvo, nisu mi ni lakše ni teže.

Koji su to, za Vas, “tereni tijela”, kako je nazvana izložba?

Kako je tijelo metaforičan isntrument, tako su “Tereni tijela” tereni duha, tereni identiteta.

Da li će postavka biti izložena i još negdje, možda u Crnoj Gori?

Razmišljale smo o tome da ovu izložbu ponovo realizujemo. Jako je bitan izlagački prostor, naročito kada su u pitanju umjetničke instalacije. Ali osim toga i finansijska sredstva za realizaciju izložbe. Ukoliko se ostvare uslovi, nije isključena ponovna realizacija projekta.

Dobitnica Godišnje nagrade FLU za slobodan crtež 2008.

Jovana Vujanović je rođena u Podgorici 1986. godine. Diplomirala je na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU) na Cetinju, studijski program grafika 2011.

Dobitnica je Godišnje nagrade FLU za slobodan crtež 2008. godine, kao i nagrade za video 39. Crnogorskog likovnog salona „13.novembar” 2017.

Do sada je izlagala samostalno u zemlji i regionu a učestvovala je i na brojnim međunarodnim i regionalnim kolektivnim izložbama i projektima.

Crnoj Gori je potreban drugačiji odnos prema umjetnicima

Da li je i koliko teško, a sa druge strane i bitno, da se umjetnici mlađih generacija predstavljaju u inostranstvu?

Regionalno i internacionalno predstavljanje je od velikog značaja, kako za pojedinca tako i za našu kulturu. Teško jeste, ali nije neostvarivo, u zavisnosti od individualnih napora umjetnika mogu se otvoriti nove prilike. Ne samo predstavljanje već i edukacija.

Upoznati se sa samim konceptom osmišljavanja jedne izložbe, njene postavke, načina izlaganja umjetničkih radova, ostvariti kontakte, razmijeniti iskustva i ostavriti interakciju sa likovno edukovanom publikom i slično. Ali, jako je teško individualno sve to realizovati.

Kakva je klima za rad i saradnju u Crnoj Gori, po Vašem mišljenju, kada je vizuelna umjetnost u pitanju?

Svijet umjetnosti ne čine samo umjetnici. To je ogroman sistem od kulturnih institucija, privatnih galerija, kuratora, publike, a svi oni treba da daju podršku.

Biću zadovoljna kada se stvore platforme koje će efektivno da rade na tome da prezentuju crnogorske umjetnike i umjetnice internacionalno, kada se umjetnici koji učestvuju na projektima budu nepristrasno i transparentno selektovali, kada bude obavezno da umjetnici dobijaju honorare za učešća na projektima, kada ne budu morali da rade hiljade ostalih poslova kako bi finansijski opstali i još mnogo toga.

Do tada, jako je bitno naglasiti da umjetnici mogu da napreduju ako imaju zajedničke ciljeve i jedni drugima daju podršku.

Preporučujemo za Vas