Kina sve više otvara vrata za dokumentarce, pružajući čak i nezavisnim rediteljima priliku da njihova ostvarenja budu prikazana na državnoj televiziji, ali istovremeno vodi računa da spriječi da bilo koji sadržaj kritičan prema Komunističkoj partiji dospije u javnost.
Najočitiji primjer toga je zabrana pekinškog nezavisnog festivala za vikend, što je bio najgori incident u njegovoj osmogodišnjoj istoriji, kada je policija zaplijenila 1.500 filmova i pritvorila dva organizatora festivala.
S druge strane, kineska emiterska uprava ponudila je nagrade i nepreciziranu sumu finansijske pomoći za domaće dokumentarce kako bi podstakla njihovu proizvodnju, navodi se na sajtu te uprave.
Prošlog oktobra ta uprava je naložila provincijskim satelitskim kanalima da emituju najmanje 30 minuta dnevno dokumentarnih filmova proizvedenih u Kini.
Pored toga, mimo dokumentarnog kanala državne televizije CCTV, u junu su nacionalnu frekvenciju dobila i dva lokalna emitera iz Pekinga i Šangaja.
Nezavisni filmadžija Hao Vu jedan je od onih koji su imali veliku korist od ovakve kineske politike.
Njegov 80-minutni dokumentarac "Put do slave" prikazan je u maju na državnoj televiziji, ali dvije noći zaredom u ponoć, tek pošto je prošao cenzuru.
Film, koji je prikazan na festivalima u SAD i Evropi i u decembru emitovan na BBC-ju, prati osam mjeseci grupu studenata na prestižnoj pekinškoj Centralnoj dramskoj akademiji, dok se pripremaju da na scenu postave američki mjuzikl "Slava" (Fame).
Vu, koji sada živi u Njujorku, rekao je da je bio veoma ljut kada je vidio kako je kineska televizija cenzurisala njegov film, izbacivši svaki društveni komentar i životne priče učesnika.
"Pitanje Tajvana, Tibeta i spiritualna metoda obrazovanja duha i tijela Falun gong su tri velika tabua. Mimo toga, stvari nisu tako jasne. Socijalni nemiri, tenzije s etničkim manjinama u Kini, to su stvari koje... vlada može ili ne mora da cenzuriše"
Vu je naveo da je ponekad za filmadžije veoma teško da procijene da li je i koliko neki sadržaj nepodoban za vlasti.
"Pitanje Tajvana, Tibeta i spiritualna metoda obrazovanja duha i tijela Falun gong su tri velika tabua. Mimo toga, stvari nisu tako jasne. Socijalni nemiri, tenzije s etničkim manjinama u Kini, to su stvari koje... vlada može ili ne mora da cenzuriše", rekao je on.
Vlada uglavnom u potpunosti podržava dokumentarce koji propagiraju "sliku Kine kao magičnog mjesta, punog interesantnih običaja, tradicije i dobre hrane", ocijenio je Majkl Kin, stručnjak za kinesku umjetnost na univerzitetu u Brizbejnu u Australiji.
Od kako je Si Djinping postao šef Komunističke partije krajem 2012, ionako stroga kontrola slobode izraza još je pooštrena, a na meti je naročito javni diskurs koji potencijalno može da potkopa monopol komunista na vlasti.
To je dovelo do hapšenja blogera koji na internet postavljaju osjetljive sadržaje i aktivista koji optužuju zvaničnike za korupciju.
Istovremeno, državne agencije su sve prisutnije na društvenim medijima preko kojih šalju svoje poruke.
Bonus video:
