Stefanović: U muzičkoj umjetnosti zavladala je buka

Kotorsko veče Ivane Stefanović biće jedna vrsta omaža Augustu Strindbergu i Svetlani Velmar Janković
0 komentar(a)
Ažurirano: 05.08.2014. 15:00h

Autorsko veče srpske kompozitorske i spisateljice Ivane Stefanović biće održano večeras u 21 sat u crkvi Svetog duha u okviru Kotor Arta, kada će njena djela izvoditi gudački kvartet “Il Belpaese” (Srbija), flautistkinja Angela Mijušković (Crna Gora) i pijanistkinja Marina Mikić (Srbija/Crna Gora), dok će djelove iz knjiga kompozitorke čitati glumica Katarina Krek (Crna Gora).

Ivana Stefanović, čiji je dan idealan onda kada prije podne komponuje a popodne “odmara“ pišući, objavila je knjige “Put za Damask” (2001), “Muzika od ma čega” (2009) i “Privatna priča - prema sadržaju jednog kofera” (2012). Kaže da je kompozitorski “zanat“ najviše naučila iz radova Stravinskog, Britna, Berga, Gebelsa, a izbor kompozicija za Don Brankove dane muzike pao je na one koje su nastale u pozorištu.

Kotorsko autorsko veče biće jedna vrsta posvete Augustu Strindbergu i njegovoj drami “Otac”, i nedavno preminuloj književnici Svetlani Velmar Janković za čiju je predstavu “Lagum” kompozitorka napisala glavnu muzičku temu.

"Za pozorište sam radila dugo i mnogo, i s velikom strašću. Muziku koja je nastajala za pozorišne predstave, smatram na neki način drugačijom, osobenom: ona me je naučila različitom stilskom govoru. Naučila me je ravnoteži, konciznosti, imitaciji... Ta muzika, osim što je moja, jednim dјijelom priprada i piscu za čiji tekst je pisana".

Boravili ste u nekoliko zemalja, s obzirom na to da je Vaš muž obavljao funkciju ambasadora u Siriji, Turskoj, Rumuniji?

"U svakoj od ovih sredina sam živjela dugo i svaku od ovih kultura veoma zavoljela. Priznajem da prije nego što sam otišla u te krajeve, nisam znala dovoljno ni o Siriji, ni o Turskoj, a, što je najčudnije, ni o rumunskoj kulturnoj sceni".

Gdje se najviše vodi računa o (muzičkoj) kulturi - u Damasku, Ankari ili Bukureštu?

"Damask je bio mjesto u kome se umjetnost, savremena kultura rascvjetavala tokom devedesetih. Pisala sam o tome u svojoj knjizi “Put za Damask”, a sada sa užasom gledam u razvaline, ne samo onog što je građeno u posljednje vrijeme nego i u nove ruševine starih spomenika jedne od najstarijih kultura na svijetu. Tursku kulturu sam pratila više iz Ankare nego iz Istambula, a razlika je bila veoma velika u korist drugog.

Taj grad na Bosforu, to mjesto sa snažnom atmosferom tradicije ali i multietnicizma, živi jednim veoma inovativnim životom u umjetnosti, veoma naprednim, savremenim životom koji se opire ma kakvom konzervativizmu. Bukuršt je jedan ozbiljan, značajan kulturni centar. Bio i ostao. Festival “Đorđe Enesku“ je danas jedan od najvećih festivala u Evropi, s najvećim budžetom, nama u regionu nezamislivim. Ali i s ogromnim interesovanjem publike, i stare i nove".

Bonus video: