Grad teatar

"Sluga dvaju gospodara": Komedija za pamćenje, ovacije Brstini

Danas je Liješević jedan od vodećih reditelja mlađe generacije u regionu, i za samo tri godine dobio je najznačajnije pozorišne nagrade na ovim prostorima
81 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 06.07.2014. 10:56h

Pozorišni i književni program Grada teatra nastavljeni su - jednom sjajnom predstavom sa potpisom Borisa Liješevića i nastupom zanimljive crnogorske pjesnikinje mlađe generacije, Tanje Bakić, koja je na budvanski trg dovela nesvakidašnje „goste“, prije svih, čudesnog Vilijama Blejka.

Sa pjesnikinjom je razgovarala takođe zanimljiva pjesnikinja, ali i književna kritičarka Svetlana Kalezić. Sluga pametniji od gospodara Komedija "Sluga dvaju gospodara", u režiji Borisa Liješevića, kojom je festival Grad teatar u svom 26. izdanju zatvorio dramski krug posvećen velikom italijanskom komediografu Karlu Goldoniju, vratio se na scenu Amfiteatra na Svetom Stefanu, gdje je 2012. premijerno izvedena.

Jedno od najpopularnijih Goldonijevih djela, koje se u raznim čitanjima i danas igra na svjetskim scenama, izvedeno je preksinoć pred prepunim gledalištem, koje je ovacijama ispratilo sjajnog Branimira Brstinu u liku Pantalonea, Milovana Filipovića kao Trufaldina, Dragomira Pešića kao Lombardija, kao i ostale članovi glumačke ekipe - Sanju Ristić Krajnov (Beatriče, u dva lika, ženski i muški), Jugoslava Krajnova (Florindo), Višnju Obradović ( Rozaura), Ivana Đorđevića (Silvio), Jovana Toračkog (Brigela), i Sanju Radišić (Smeraldina).

Predstava "Sluga dvaju gospodara" napravljena je u koprodukciji Grada teatra, SNP iz Novog Sada i NP "Toša Jovanović" iz Zrenjanina, i to je prva profesionalna režija Borisa Liješevića na festivalu, reditelja koji se "inficirao" pozorištem i scenom upravo na Gradu teatru, u Budvi gdje je živio.

Danas je Liješević jedan od vodećih reditelja mlađe generacije u regionu, i za samo tri godine dobio je najznačajnije pozorišne nagrade na ovim prostorima - Gran pri Bitefa "Mira Trailović", Sterijinu nagradu, nagradu "Anđelko Štimac" i "Dalibor Foretić" na Festivalu malih scena u Rijeci 2012, nagradu za najbolju predstavu na Festivalu monodrame i malih scena u Sarajevu...

Upravo ovih dana stigla mu je još jedna visoka nagrada koja se dodjeljuje u Srbiji - "Bojan Stupica" za najbolju režiju u dvije protekle sezone:

"Goldoni je klasik koji treba da se igra, i mislim da je moja režija najbliža toj realističkoj verziji komedije del arte. Ona je za mene bila jedno potpuno novo polje, i pitao sam se kako da je radim, da li da nađem neke asocijacije na aktuelno stanje, i da idem u pravcu neke društvene angažovanosti. Ali, ono što mene inače najviše zanima jeste da otkrijem zašto je pisac napisao taj komad, s kojom idejom, s kojom mišlju. Vjerujem da, ako reditelj stigne do te ideje, ako se piščeva i rediteljeva misao poklope, da se tu onda rađa najveća snaga koja može da se uspostavi u teatru. Tako sam došao do toga da Goldoni, koji je u svojim kasnijim komadima tumačio aktuelno stanje u Italiji sredinom XVIII vijeka, i kritikovao mnoge pojave, u komediji "Sluga dvaju gospodara" vrlo malo kritikuje, gotovo ništa - ona je napisana za glumca, i za igru, i ja sam išao tim tragom koji nam je Goldoni dao", izjavio je Liješević, koji je poznat po briljantnim rediteljskim "čitanjima" ozbiljnih, angažovanih, savremenih drama.

"Zanimljivo je da se kod klasika uvijek nađe neka kopča sa savremenim, i mada je Goldoni pisao komediju, zato je i ostao živ što to nije obična komedija i lakrdija, nego govori o nekim društvenim i klasnim odnosima, u kojima oni koji su „najniži“ moraju da se snalaze za egzistenciju, i često je sluga pametniji od svojih gospodara. Meni lično, najuzbudljivije u ovoj priči upravo je uloga samog sluge, koji ima jednu jako zanimljivu funkciju da služi dva gospodara, ali i to što Goldoni, koji se inače oslobio komedije del arte, ovdje o tom problemu govori realistično, i već daje veliki nagovještaj društvene kritike" istakao je Liješević.

Stihovi - putokazi za emocije

Književni program Grada teatra predstavio je ovog ljeta crnogorsku pjesnikinju Tanju Bakić, koja je pred publiku Trga pjesnika stigla sa novom zbirkom pjesama "Sjeme i druge pjesme".

Knjiga je objavljena 2013. u Podgorici, u dvojezičnom izdanju (na crnogorskom i engleskom jeziku), a ove godine doživjela je i makedonsko izdanje.

Tanja Bakić i Svetlana Kalezić na Trgu pjesnika" (foto: Vuk Lajović)

Sa Tanjom Bakić, pjesnikinjom koja istražuje metafizičke emanacije jezika i poezije i u sopstvenom stvaralaštvu, i u istoriji engleske književnosti (poznata je i po esejima, prevodima sa engleskog jezika, priređivač knjiga), na Trgu pjesnika razgovarala je Svetlana Kalezić - Radonjić, pjesnikinja, prozaistkinja i književna kritičarka.

Nadahnutom pričom o ključnim pitanjima poezije, njenom mjestu u našem vremenu, djelovanju, onome što čini srž istinske poezije, kao i o umjetnosti, ikonama rok kulture koje su obilježile XX vijek, "Klubu 27", dvije poznate crnogorske pjesnikinje priredile su publici zanimljivo veče.

Karakteristično za ovu knjigu je i njeno dvojezično izdanje, i mnogo je lakše, i manje odgovorno, kako je izjavila Tanja Bakić, prevoditi sopstvene stihove, nego tuđe.

Od crnogorskih stvaralaca koji su uticali na nju, Tanja Bakić izdvojila je Rista Ratkovića, i izrazila je žaljenje što njegova poezija nije više prevođena na strane jezike, mada bi se dosta izgubilo u prevodu, jer se pjesme izuzetno teško prevode, a nadrealistička poetika kao što je njegova prilično je neuhvatljiva.

Pored romantičarskih motiva mora, sunca, mjeseca, čest motiv u ovim stihovima je i strah, koji po riječima autorke proizilazi iz jednog dubljeg, metafizičkog smisla života i od onoga što je bilo u dalekoj prošlosti svih nas, a što se odrazilo na današnje vrijeme.

"Tu postoji i određena doza mistike, jer meni nije cilj da objasnim ovo se desilo tako, ovo ovako, i čitaoci sada to treba da razumiju. Meni je cilj da prosto proizvedem jednu vrstu senzacije, da ljudima podarim osjećaj duboke mistike, iz koje će nešto da im pokrene emocije. Nije važno kakve - to može da bude emocija sreće, ili straha, ili ravnodušnosti, bilo šta. Nije mi, dakle, bitno da objasnim kako, zašto, gdje, kuda, nego da čitaocima dam neku vrstu putokaza ka doživljavanju određene emocije", kazala je pjesnikinja.

Od crnogorskih stvaralaca koji su uticali na nju, Tanja Bakić izdvojila je Rista Ratkovića, i izrazila je žaljenje što njegova poezija nije više prevođena na strane jezike, mada bi se dosta izgubilo u prevodu, jer se pjesme izuzetno teško prevode, a nadrealistička poetika kao što je njegova prilično je neuhvatljiva.

Uporište u poeziji Vilijama Blejka

Sama knjiga “Sjeme i druge pjesme” sastoji se iz dva dijela - prvi se zove "Nadir2, a drugi "Zenit", i sam taj odnos nadira i zenita, prema riječima autorke, vrlo je uzbudljiv.

"Te dvjie tačke možda su i neka od glavnih uporišta koja sam pronašla u poeziji Vilijama Blejka, ali su u njegovoj poeziji ona bila malo drugačije struktuirana nego u onom istočnjačkom smislu, pošto ova dva pojma imaju neka 'okretanja' ka istočnjačkim religijama. Recimo da su nadir i zenit bile dvije tačke koje su mene na neki način impresionirale svojim konotacijama, i onda je postepeno, tokom vremena, d ošao pravi momenat kada sam mogla da ih iskoristim. I dok sam struktuirala poemu "Sjeme" one su mi se prosto javile", istakla je Tanja Bakić, potvrđujući riječi Svetlane Kalezić da bilo šta što uđe u nas putem umjetnosti, ostaje pohranjeno u nama zauvijek, i samo traži pravi trenutak kad će izaći na površinu.

Galerija

Preporučujemo za Vas