MUNDIJALSKI DNEVNIK

Je li iko ostao kući?

Kada je vozač konačno pokrenuo točkove i kada se činilo da nije nemoguća misija stići i na sam početak meča, samo je napravio krug, vratio se na isto mjesto i nastavio da „kulira“
1 komentar(a)
Brazil, Foto: Reuters
Brazil, Foto: Reuters
Ažurirano: 28.03.2019. 10:19h

Od specijalnog izvještača "Vijesti"

Autobus koji novinare vozi od Marakane do Kopakabane nikako da krene.

Da bi se stiglo do FIFA fan fest zone, gdje se gleda utakmica Brazil - Kolumbija, potrebno je 40-ak minuta.

Kada je vozač konačno pokrenuo točkove i kada se činilo da nije nemoguća misija stići i na sam početak meča, samo je napravio krug, vratio se na isto mjesto i nastavio da „kulira“.

Vrata se otvaraju, zatvaraju, pa opet otvaraju i tako ko zna koliko puta. Prvo poluvrijeme - postalo je jasno - pratićemo „u letu“. A bilo je upravo tako.

U gradu gdje su ulice konstantno preplavljene automobilima neko je uzeo tajm-aut.

Pusti bulevari govorili su da je za domaćine vrijeme stalo.

Kad igra reprezentacija, još na Svjetskom prvenstvu u njihovoj zemlji, ništa drugo nije važno.

Zapravo, ništa drugo ne postoji. Ispred prvog restorana - gužva. Hipnotisani gosti, ali i prolaznici koji su se tu zatekli, zure u ekran malo veći od nove generacije mobilnih telefona.

I tako redom, kao kontrast pustim saobraćajnicama, gužva ispred svakog lokala, duž čitavog puta.

Odjednom, svi su počeli da skaču, grle se i ljube. Bilo je jasno - Brazil je poveo. U prolazu, na ekranu se pojavljuje Tijago Silva. Dakle, on je strijelac.

Kada je autobus konačno stigao na odredište, imalo se šta i vidjeti. Kopakabana preplavljena ljudima, FIFA fan fest premali da primi sve one koji bi htjeli da „izbliza“ gledaju utakmicu na velikom video bimu.

Je li iko ostao kod kuće? Ni za novinare više nema mjesta, ne pomažu molbe kolege iz Tunisa...

Traženje lokacije za praćenje drugog poluvremena praćeno je sitnim problemima, ali na kraju je ipak sve riješeno na najbolji način, u „loži“ obližnjeg restorana.

Kada je David Luiz iz slobodnog udarca pospremio loptu u gol Kolumbije, nastao je delirijum.

To je Južna Amerika, to je Brazil, to je fudbal.

Konobarica ogrnuta u zastavu svoje zemlje ljubi svog Davida Luiza, mladića koji sa leđa neodoljivo podsjeća na štopera Čelzija.

Ludilo je potpuno. Poslije penala i gola Rodrigesa pojavila se trunka straha, povreda Nejmara izazvala je poneki uzdah (nije se pretpostavljalo da će biti izgubljen za završnicu), baš kao i trenutak kada je sudija pokazao da će se igrati pet minuta nadoknade.

Posljednji zvižduk označio je početak velikog slavlja. Pjesma, sirene, vatromet... Brazilu su ostala još dva koraka.