Holandija ima najmlađeg evropskog Kralja Viljema-Aleksandera (47), a holandski fudbal vječitog Kralja - Johana Krojfa (67).
Preksinoć je, dramatični susret u domovini „lala”, na TV ispratilo 8.100.000, što je apsolutni rekord. Slavilo se a i danas se slavi. Čak i Johan Krojf, uz komplimente za plasman u četvrtfinale, ovog puta manje „šilji” pero, manje sumnja u taktiku Van Gala.
Rezultati - da, igra - još ne! To je, u najkraćem, Krojfova teza, od početka Mundijala, u svakodnevnoj kolumni, u najuticajnijem i najtiražnijem amsterdamskom dnevniku „De Telegrafu” (osnovan 1893. godine, prosječan dnevni tiraž preko 650 hiljada primjeraka).
Iako se Krojfova rijetko „poriče”, iza aktuelnih kolumni, i u njihovoj pozadini, pomalo je i višedecenijske netrpeljivosti.
Na jednoj strani, najveći, ne samo holandski igrač svih vremena (a potom veliki trener i „konsiljere”), a na drugoj „samo” veliki trener, nikad afirmisani fudbaler, koji čak nije ni debitovao za prvi tim Ajaksa.
Dakle: Johan Krojf VS Luis van Gal.
To su dvije karijere, dva životna stila, dva temperamenta, dva karaktera, po mnogo čemu i slična, pa valjda i otud i - višedecenijski „klinč”.
Kad je Krojf s Barselonom osvojio, sve što se može (kao igrač '73-78. i trener '88-96), sustigla ga je „zdravstvena faktura” - kao što može svakog od nas koji još puši. Uz zdravstvene poteškoće, prilikom liječenja, ipak se sve dobro završilo.
Dok je Krojf bio na „radnom bolovanju”, Barselona ga je ujela za tek oporavljeno srce. Angažovala je Luisa van Gala. Nepotrebno je da vam kažem da je Krojf bio protiv: „Van Gal ima Alchajmerovu bolest”...
Kad je 2010. „Bijeli Pele”, kako ga je svojevremeno nazvao italijanski novinar i pisac Đani Brera, preuzeo Ajaks, s namjerom da zajedno s Markom van Bastenom, kao trenerom, nastavi tamo gdje je svojevremeno njegova generacija stala - novi šok. (Pre)ostala četiri člana Borda Ajaksa su, iza Krojfovih leđa, samo nekoliko mjeseci kasnije, odlučila da dovedu (koga bi drugog da bi Krojfa izbacili iz sedla!) - lično Luisa van Gala.
To nije bio prst u oko, to je za Kralja Johana I bio najveći bol, od nadživjelog infarkta.
Odlučio je da svoj Dom, svoju Kuću preda sudu. Ta, ilegalna odluka „četvorice bandita”, kako ih je nazvao, po Krojfu je bila sramota za Ajaks i holandski fudbal. To je pisalo i u Krojfovoj tužbi, koju su imenom i prezimenom podržali tadašnji treneri, trostrukog uzastopnog prvaka Evrope. Sve as do asa: Denis Bergkamp, Vim Jonk, Ronald de Bur, Džon Bosman, Jap Stam, Mark Overmars... Tužba je predata 28. 11. 2011, a sud je donio pravosnažnu presudu 4. 12. 2012.
Sjutradan, naslov u „De Telegrafu”: „Krojf je još jednom pobijedio”. I otišao. Vratio se u Barselonu, gdje ga je čekala „zamrznuta” fotelja počasnog predsjednika „blaugrane”.
U svim tim danima, bolje reći godinama i medijskim prepucavanjima, Van Gal je znao kako, eventualno, jedino može da uzvrati. Bio je, uglavnom, suzdržan. Često je znao da kaže kako su novinari krivi za netrpeljivost (poznata priča?!).
Van Gal je, u stvari, inteligentno procijenio da samo izuzetnim rezultatima može da, eventualno, parira Kralju Johanu.
Kako sada stvari stoje, Brazil je Van Galova posljednja šansa da, koliko-toliko, zasjeni Kralja fudbala i njegovu generaciju. To bi se jedino dogodilo, ukoliko Holandija, poslije dosad tri izgubljena finala, na „Marakani” osvoji prvu titulu prvaka svijeta.
Do tada, kolumna Johana Krojfa u „De Telegrafu”, mikroskopski će tražiti pukotine u igri Van Galove Holandije. Pojedini čitaoci ovog uticajnog dnevnika, u mejl porukama redakciji, katkad cinično primijete da fudbalski Kralj Johan I, u svojim čitanim analizama, počesto sumnja u stavove kolumniste Johana Krojfa.
Galerija
Bonus video:
