Najveći muk u istoriji fudbala

Kada je Urugvaj pred 199.854 gledalaca savladao Brazil u finalu Mundijala 1950. godine, u Riju je nastala čudesna tišina
116 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 18.06.2014. 14:38h

Od specijalnog izvještača "Vijesti"

Englezi imaju hram fudbala „Vembli“, ali kada je njihova reprezentacija prošle godine gostovala u Rio de Žaneiru da na „Marakani“ odigra prijateljsku utakmicu sa Brazilom, BBC je napisao: „Engleska izvukla remi na mitskom stadionu”.

Lionel Mesi je postigao više od 300 golova na najvećem i jednom od najpoznatijih evropskih stadiona, takođe fudbalskom hramu - „Nou kampu“, ali su mediji, posebno južnoamerički, bili nestrpljivi da zaigra i pogodi na - „Marakani”.

„Mesi majstorijom otvorio Marakanu”, „Lio de Rio”, bili su naslovi argentinskih medija.

Time je stavljeno do znanja da je Mesijev gol Bosancima značajniji od svih prethodnih u dresu reprezentacije. Postignut je, naime, na brazilskoj „Marakani”.

Možda i ovi detalji najbolje opisuju istorijsku veličinu stadiona u predgrađu Rija, te njegov značaj za brazilski i svjetski fudbal.

„Marakana” i reprezentacija Brazila zaista imaju neku mističnu vezu. Osim po rekordnom broju gledalaca na jednoj fudbalskoj utakmici u istoriji (199.854, Brazil - Urugvaj, Mundijal 1950. godine), arena u Riju poznata je i po čudesnoj tišini, vezanoj za isti meč:

„Kada je Farisa postigao vodeći gol za Brazil, monumentalni stadion se zatresao od galame 200 hiljada grla i tutnjava mnogobrojnih raketa. A kada je Điđa dao drugi gol za Urugvaj, donijevši Urugvajcima titulu prvaka svijeta, 'Marakanom' se prolomio muk, najveći muk u istoriji fudbala“, zapisali su brazilski fudbalski hroničari tog vremena.

Iako su u nedjelju 15. decembra na prvom mundijalskom meču na „Marakani” nakon 64 godine stadionom odzvanjali decibeli, proizvedeni od strane 50 hiljada argentinskih navijača, te mnogo manje Bosanaca, arena u Riju i dalje se pamti po muku - muku iz 1950. godine.

Adi Barosa, čiji glas sa radio prijemnika i dan-danas odzvanja u ušima starijih Brazilaca, odlučio je da nakon poraza od Urugvaja 1950. na „Marakani” zauvijek napusti mjesto komentatora.

Na istom stadionu, Brazilci su 1950. posljednji put igrali u starim, bijelim dresovima. Nakon potopa od Urugvaja na „Marakani”, odlučili su da ih zauvijek odbace kao baksuzne. Sadašnje boje kanarinaca („los caraninos”), ustanovljene su na Svjetskom prvenstvu 1954. godine i ostale su simbol Brazila do današnjeg dana.

Sadašnja, renovirana „Marakana”, predstavlja supermodernu arenu koja se po ugođaju za gledaoca (sve je na dlanu) i funkcionalnosti ne razlikuje puno od modernih evropskih stadiona. Brazilci su posebno ponosni kako su povezali svoj hram sa navijačima - do stadiona se iz centra grada stiže linijom metroa za samo 20-ak minuta, a tribine se pune i prazne za tren.

Ipak, sve je to nebitno u poređenju sa - istorijom. Beton „Marakane” još oplakuje poraz od Urugvaja 1950. godine, duhovi najveće tragedije brazilskog fudbala i dalje se izdižu nad svodovima legendarnog stadiona.

To će se promijeniti samo ako „selesao” ovog ljeta osvoji titulu svjetskog prvaka - šestu u istoriji, prvu na svojoj teritoriji, ali najvažniju do sad. Ako se Nejmar i društvo plasiraju u finale, ovaj 13. jul biće novi sudnji dan brazilskog fudbala.

Brazilci su, interesantno, ostavili „Marakanu” za kraj - ako osvoje 1. mjesto u grupi, neće dolaziti u Rio prije finalne utakmice. A onda - sudar sa istorijom, ko god bio s druge strane.

Iako je unutrašnjost stadiona promijenjena, sa vrha Rija, brda Korkovado, „Marakana”, i sada može da se vidi u istom obliku kakva je bila te čuvene 1950. godine.

Argentinci otišli i ostavili pustoš

„Otišli iz Rija i ostavili pustoš”, naslov je argentinskog lista „Ole”, koji na pomalo prepotentan način velilča do sada neviđenu brojnost „gaučosa” na utakmici sa Bosnom i Hercegovinom.

U Riju, naravno, nije ostala pustoš - grad se polako puni Čileancima, pristižu i Španci (Španija - Čile na „Marakani”), uskoro će se ulicama Rija ispijati votka (Belgija - Rusija), a sviraće se i marseljeza (Francuska - Ekvador). Rio je, takođe, baza navijača i drugih reprezentacija, ali i običnih turista koji su posjetili Brazil zbog Mundijala.

Ipak, Rio de Žaneiro ne pamti takvu invaziju navijača - žurka na Kopakabani, u užem gradskom jezgru i centru noćnog provoda Lapi, i na samoj „Marakani”, do sada je viđena samo uoči mečevima čiji su akteri bili Brazilci.

Priča se, naime, da je 14. i 15. juna 2014. godine Rio de Žaneiro okupiralo blizu 100.000 Argentinaca, od kojih je samo polovina mogla da uđe na stadion.

Bonus video: