ARHITEKTURA

Izvanredno urađen posao u Veneciji

Crnogorska postavka na XIV međunarodnom Bijenalu
0 komentar(a)
Ažurirano: 14.06.2014. 11:01h

Na sam dan otvaranja crnogorske postavke na Bijenalu u Veneciji - XIV Međunarodnoj smotri progresivne arhitekture - dakle 5. juna, u pretprošli četvrtak - probudio sam se rano i odmah sam otišao na doručak - dan je kratak, bez obzira što smo trenutno u zoni najdužih dana u godini - i nadasve skup, dani su kravavo skupi u Veneciji - pogotovo ako sve račune plaćate iz vlastitog džepa - a toliko je stvari koje se moraju ovjeriti itd.

Nisam se nalazio u Veneciji, da budem iskren, ipak preferiram Mestre kad je smještaj u pitanju - gdje za 80 eura dobijam ono što bih u Veneciji dobio za 160 eura.

Uvijek sam na strani kvaliteta, nadam se da se razumijemo - čak i po cijenu stanovitih disturbacija i inkonvinijencija, tj. žrtava - ali tih 15 minuta gradskim autobusom do Venecije i 15 minuta nazad ne predstavlja nikakvu žrtvu.

Inače, u Veneciji je sve osjetno skuplje nego prije četiri godine, kad sam posljednji put ovjeravao Bijenale. Dobra soba u hotelu je prije četiri godine mogla da se nađe za 60 eura - Mestre, naravno - trodnevni pas za bus i vaporetto koštao je 20 eura - sada košta 35 eura - veliki katalog Bijenala je koštao 50 eura - sada košta 68 eura itd.

Dijana je u Veneciji odradila dobar posao - izvanredan posao - i ja joj od srca čestitam. Uostalom, da nisam od samog početka vjerovao u projekat predstavljanja CG na ovogodišnjem Bijenalu - moj skromni doprinos čitavoj toj stvari, u vidu pisanja par tekstova - sigurno bi izostao - vjerovali ili ne

Evo ti sad senzacionalne vijesti - iz prve: Uhapsilo gradonačelnika Venecije! - Đorđo Orsoni mu je ime - zbog navodnih koruptivnih radnji, a vezano za izgradnju podvodnih barijera koje bi trebalo da konačno zaštite La Serenissimu od poplava (Projekat Mose).

Hapšenje Orsonija je tek posljednje u nizu nevezanih hapšenja visokih italijanskih zvaničnika, mahom ministara u Vladi Italije, što su unazad nekoliko godina donosili kojekakve sumnjive odluke o grandioznim javnim radovima.

Orsoni je u kućnom pritvoru. Sa njim je palo i preko 30 najboljih mu drugova. Opsežna istraga je trajala tri godine - i sad će se uhapšenima suditi za korupciju - za pronevjere, iznude, pranje novca itd.

Svaka paralela bi bila neumjesna, naravno - naša mala CG je časna i nadasve poštena država - ali neka se zna što se dešava s one strane Jadrana - odnosno s ove strane Jadrana.

A onda se pojavila ta djevojčica - vragolastih crnih očiju - tu negdje oko 35 godina, što je vrlo nježno životno doba - i pitala me da li je slobodno.

Naravno da je slobodno, izvoli dušo (ubiće me žena).

Rekla je da je Argentinka, da je arhitektica, da su joj korijeni italijanski - njene prababe i njeni pradjedovi sa obije strane su svojevremeno emigrirali iz Italije u obećanu zemlju Argentinu - i da je došla u zemlju predaka da se odmori.

Moš si mislit - što bi rekli Zagrepčani.

Pitala me odakle sam. Montenegro. A gdje ti je to? Znaš li gdje je Bari. Zna - Bari, Pulja, naravno - E pa Montenegro ti je tačno preko puta Barija dušo - s one strane Jadranskog mora.

Da, da, sad znam - kao ona zna - ali njene vragolaste, crne oči, govorile su mi da s one strane Jadranskog mora nama ničega - apsolutno ničega!

Počeo sam polako da tonem na dno mora... ali što da se radi, zašto bi Argentinka vragolastih crnih očiju morala da zna gdje je mala, ali časna i poštena CG, stvarno - ne znam ni ja ništa o Argentini, kad smo već kod toga, znam gdje se nalazi Argentina, otprilike, i još ponešto znam o svemu tome, ali ne previše, nikako.

Kad bi nam se posrećilo da odstrijelimo Zlatnog lava, pomislih, pa da lavlju glavu ponesemo gospodaru na dar - pomoglo bi, možda, vjerovatno bi pomoglo...

Nikada prije nismo bili ni na 1.000 km od Zlatnog lava, barem kada je arhitektonsko Bijenale u pitanju - nikada prije nismo bili ni na istom kontinentu na kojem obitavaju te rijetke zvjeri - a sad se lijepo čuje lavlja rika - vrlo glasno i vrlo jasno se čuje. Potrefili smo zlatnu žilu, što bi se reklo - to nam se mora priznati.

Dijana Vučinić je pametna žena, definitivno - i posjeduje rijedak talenat. Naime, u stanju je da potroši državne pare, naše pare - koje su joj dodijeljene mimo demokratskih procedura, dodali bi neki moji prijatelji skloni cinizmu, tj. mimo konkursa - na način koji je svrsishodan i koji nedvosmisleno uzdiže našu malu, ali časnu i poštenu CG među ostalim časnim i poštenim državama - ne samo malim, nego i velikim.

Dijana je u Veneciji odradila dobar posao - izvanredan posao - i ja joj od srca čestitam. Uostalom, da nisam od samog početka vjerovao u projekat predstavljanja CG na ovogodišnjem Bijenalu - moj skromni doprinos čitavoj toj stvari, u vidu pisanja par tekstova - sigurno bi izostao - vjerovali ili ne.

Dakle, Treasures in Disguise - što je oficijelni naziv crnogorske postavke koju možete da pogledate do 23. novembra ove godine na adresi Palazzo Malipiero, S. Marco 3078-3079/A (Ramo Malipiero) Venezia - a što bi se moglo prevesti kao Prikrivena blaga, recimo, prije nego kao Sakrivena blaga - pun je pogodak, bez imalo sumnje.

Za toliko vremena koliko je tim imao na raspolaganju - vijest da ćemo ipak učestvovati na ovogodišnjem Bijenalu arhitekture, i da će nas predstavljati petočlani međunarodni tim sa Dijanom Vučinić u ulozi spiritus movensa, objavljena je 3. marta ove godine; radi poređenja, u susjednoj nam Hrvatskoj sve se znalo još 18. jula prošle godine - pazite: 18. jula prošle godine - i za toliko novca - 70.000 eura i nije neka suma, uzmite lapis i papir i vrlo brzo ćete se uvjeriti da je tako, pogotovo kad znamo kolika je grdna skupoća u Veneciji i kad tu sumu uporedimo sa sumama sa kojima su raspolagale druge časne i poštene države - dobili smo maksimum, dobili smo lijep komad te grandiozne venecijanske torte, bez sumnje.

OK, sarađivao sam na projektu, tako da sam po definiciji pristrasan - pa vam u to ime predlažem da pogledate što Google izbacuje na upit: Treasures in Disguise Montenegro Venice Biennale - a zatim pokušajte da se sjetite što je Google izbacivao na slične upite prije dvije, četiri, šest godina...

Drugi iznimno važan talenat Dijane Vučinić - neodvojiv od predhodnog - ogledao bi se u njenoj sposobnosti da oko sebe okupi dobar tim koji je u stanju da izvuče bilo kakav posao.

Na stranu što su njeni timovi u principu vrlo živopisni - nađe se tu svakovrsnih individualiteta - bitno je da se obavlja posao. Nema posustajanja pod pritiscima - kad je teško, tim funkcioniše kak vurica, što bi rekli Zagrepčani.

Dakle, trebalo je smisliti priču - odabrana su četiri reprezentativna objekta iz perioda zrelog socijalizma, lijepo raspoređena po vremenu realizacije, odnosno obustave gradnje (KK Galeb u Podgorici, 1960; Spomen-dom u Kolašinu, 1975; Dom revolucije u Nikšiću, 1978 - 1989; Hotel Fjord u Kotoru, 1986) - ne bi li se ukazalo na potrebu revitalizacije tih objekata, tj. na našu obavezu da se lijepo ponašamo prema vrijednom arhitektonskom nasljeđu iz perioda socijalizma, tj. prema tim objektima - koji su svi, osim Spomen-doma, u jako žalosnom stanju. Onda je trebalo smisliti način da se ta važna priča ispriča u prostoru - tj. u četiri realtivno skučena, odvojena prostora u pomenutom palacu...

Ne mogu da vjerujem da sam opet ispalio tekst a da nisam ni osjetio.

Mali mi je ovaj tekst - što bi rekla gospođa Biljana Srbljanović.

Nastavak naredne subote.

Preporučujemo za Vas