Kako je genijalni književnik, nesaničar, neurotik i astmatičar pokušao da se domogne malo mira kako bi napisao svoje remek-djelo.
Nedavno otkrivena pisma Marsela Prusta, pisana od 1906. do 1919, kada je živio na adresi 102 Bulevar Hausman, prošle su jeseni objavljena na francuskom, kao “Lettres r sa voisine”, a sada, povodom prevoda na engleski, priču o njima donosi “New Yorker”.
Prust, koji je živio u očinskoj kući sve dok njegova majka nije umrla, sa 35 godina imao je dovoljno novca za samostalan život. Od prauajka naslijedio je četvrtinu kuće, ali je bio dovoljno nevješt da dopusti da je otkupi njegova praujna, a on ostane samo stanar. Iznad njega je dakle živio zubar iz pakla, Amerikanac Čarls Vilijams, a vrata do Mari Wilijams, s mužem i sinom. Kad se uselio u stan u Bulevaru Hausman, uglavnom više nije ni izlazio; zidove je obložio plutom kako bi stvorio zvučnu izolaciju, prozori su bili zatvoreni, a zavjese navučene da ni malo prašine ne prodre u stan.
Ali nametljivost Vilijamsovih, i jednih i drugih, to nije moglo da zaustavi, pa je Prust morao da bude direktniji: “Poštovana gospođo, nadam se da me nećete smatrati suviše indiskretnim, ali, u vašem je stanu u posljednje vrijeme bilo mnogo buke, a kako nisam zdravstveno dobro, to mi tim više smeta”. Jednom prilikom je Prust komšiju Vilijamsa zamolio da odloži čekićenje za čitava dva dana, kako bi se dovoljno odmorio da može da izađe u grad.
Ali, zapravo je Mari (što sugeriše i francuski naslov knjige) bila ta kojoj se Prust najviše obraćao. Ponekad se stiče utisak da je Prust jedva čekao neki povod da joj se obrati… Oko 26 nađenih pisama upućena su njoj. Raspoređeno na osam godina (1908-1919) to i ne izgleda puno, ali možda su imali i druge načine komuniciranja… Prust je do izbijanja Prvog svjetskog rata imao uz telefon i tzv. teatrofon, koji mu je omogućavao da kroz slušalicu sluša live koncerte. Mari je svirala harfu - je li možda od nje nekada zatražio da zatitra u njegov teatrofon? Ta su pisma topla i osjećajna, vrckavo udvaračka, a vjerovatno i njena, iako ih istraživači nisu našli. On joj piše o tome kako “La Nouvelle Revue Française” objavljuje odlomak iz njegovog djela “U potrazi za izgubljenim vremenom”, te o njenoj muzici. U pismu koje je urednik datirao na mart 1915. javlja joj kako mu je prijatelj ubijen u ratu, a ona njemu, kako se saznaje iz njegovih pisama, kako joj je umro brat što je Prusta silno rastužio. Napisao joj je kako bez obzira što je ne poznaje saosjeća s njenim radostima i tugama. K.V.
Nedavno otkrivena pisma Marsela Prusta, pisana od 1906. do 1919, kada je živio na adresi 102 Bulevar Hausman
Bonus video:
