Ako ste bolesni i imate bakterijsku infekciju, dobijete antibiotik. Ali, vrlo često ljekovi više ne djeluju - bakterije vrlo brzo razvijaju odbrambene mehanizme, postaju rezistentne.
Mnogi ljekovi su zapravo supstance koje već postoje u prirodi - na primjer penicilin. Njega stvaraju neke plijesni kako bi se zaštitile od bakterija. Drugi antibiotici su stvoreni u laboratoriji ili su hemijski izmijenjeni kako bi im poboljšalo djelovanje, piše Dojče vele.
Kako djeluju antibiotici?
Penicilini napadaju ćelijsku opnu bakterija, ometaju njenu sintezu. S oštećenom opnom bakterije ne mogu preživjeti i bukvalno se raspuknu.
Drugi ljekovi, na primjer, sprečavaju da ta jednoćelijska bića proizvode bjelančevine koje su im nužne za život. Ili blokiraju transportne mehanizme u ćelijskoj opni tako da dođe do poremećaja prirodne ravnoteže.
Neki antibiotici sprečavaju razmnožavanje bakterija. Već postojeće bakterije odumiru nakon nekog vremena, dok nove ne mogu da nastanu.
Bakterije postaju otporne na antibiotike
Bakterije se vrlo brzo razmnožavaju i zato se mogu brzo prilagoditi novim uslovima i novim opasnostima. Takva opasnost su za njih antibiotici. Bakterije čine sve što je moguće kako bi razvile odbrambene mehanizme protiv materija koje su za njih štetne.
Na primjer, promjene genetskih osobina im mogu omogućiti stvaranje novih, za njih korisnih belančevina. A one razbiju molekul antibiotika i učine ga bezopasnom. Ili bakterije promijene svoju ćelijsku opnu tako da antibiotik više ne može da prodre u unutrašnjost ćelije.
Bakterije često mijenjaju i strukturu mjesta za koje se antibiotik "zakači" - stvaraju novu bjelančevinu koja ima istu funkciju u ćeliji, ali je neosjetljiva na djelovanje antibiotika.
Sve više otpornih bakterija
Ako je bakterija pronašla način da se odupre antibiotiku, ona tu osobinu genetski prenosi na sve svoje potomke. A bakterije mogu genetske osobine razmjenjivati i najobičnijim međusobnim dodirom. Tako se otpornost na neku supstancu vrlo brzo širi. Često su bakterije istovremeno otporne na više vrsta antibiotika.
Problematična je na primjer bakterija staphylococcus aureus, otporna na meticilin (MRSA). Ona je otporna na veoma mnogo raspoloživih antibiotika. Njemačko društvo za higijenu u bolnicama procjenjuje da svake godine u Njemačkoj od posljedica zaraze MRSA-bakterijom umire više od 5.000 ljudi.
Kako sprečavati stvaranje otpornosti?
Da bi se smanjila otpornost bakterija važno je antibiotike ne uzimati olako, nego samo onda kad je nužno. A kad se antibiotici uzimaju, određeni tretman ne bi nikad smio da se prerano prekida.
Ljekari imaju rezervne antibiotike koje upotrebljavaju samo u kritičnim slučajevima. Baš zbog toga što se rijetko koriste, bakterije nisu mogle da razviju odbrambene mehanizme protiv tih antibiotika.
Stalna istraživanja bi trebalo da spriječe da nestane djelotvornih antibiotika. Razvijanje stalno novih ljekova, koje bakterije još ne poznaju, jedina je mogućnost da se dugoročno djeluje protiv otpornosti bakterija na antibiotike i da se pobijedi u trci s tim uzročnicima bolesti.
Bonus video:
