Usvajanje Zakona o kinematografiji bila bi najbolja inicijativa koja bi mogla da se desi filmskim radnicima i struci, kaže reditelj Nikola Vukčević, koji je protekle sedmice sa naloga @cgtvituje vodio diskusiju na o umjetnost i kulturi.
Zakon o kinematografiji bi, kako je rekao, donio “red, koji će stvoriti osnovu za buduće filmove, te uslove da kinematografsko stvaralaštvo dobije elementarne uslove za rad”.
“Ti uslovi danas gotovo da ne postoje i svode se isključivo na rad Crnogorske kinoteke i funkcionalnost i budžet kinematografskog konkursa Ministarstva kulture”, kazao je Vukčević.
On je podsjetio da je u fazi donošenja treći zakon te vrste u posljednjih desetak godina.
"Odavno smo naučili da se ne pitamo šta država može da uradi za nas, već... kako ono bješe - Rumunski filmski fond podijelio 6.7 miliona eura za filmske projekte. Poređenja radi, naš filmski fond je 200.000 eura”
Učesnicima u diskusiji radoznalim da čuju kada će se desiti premijera filma “Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa”, Vukčević je kazao da će on biti prikazan za vrijeme Hercegnovskog filmskog festivala. Nije propustio da kaže i da je “to skupa rabota”, što je otvorilo pitanje da li je primjer tog filma odraz odnosa države prema umjetnosti u Crnoj Gori uopšte?
"Odavno smo naučili da se ne pitamo šta država može da uradi za nas, već... kako ono bješe - Rumunski filmski fond podijelio 6.7 miliona eura za filmske projekte. Poređenja radi, naš filmski fond je 200.000 eura”, informisao je Vukčević tviteraše.
Vukčević i glumac Nebojša Gogovac na snimanju "Dječaka"
U Crnoj Gori u film, te umjetnost uopšte, kako je kazao, najviše ulaže Ministarstvo kulture, lokalne institucije kulture, ali i sami umjetnici.
"Ministarstvo kulture, kao krovna institucija, ulaže kroz svoje neposredno djelovanje ali i kroz svoj javni konkurs za stvaralaštvo - koji je pokrenut tek 2002. godine, tj. onog trenutka kada je na čelo te institucije došao čovjek od umjetničke struke - glumac i dragi kolega sa FDU - Branimir Popović. Potom su to i lokalne institucije kulture, ili bi trebalo da to budu navedene institucije, ali je ta situacija šarolika od grada do grada, i od čelnog čovjeka tih institucija. Naposlijetku, ali ne i najmanje važno - u umjetnost veoma ulažu sami umjetnici - čije zalaganje je obično makar 20 do 70 odsto budžeta koji je neophodan za projekte”.
Šta je onda, u državi koja malo novca izdvaja za film, kulturu... motiv crnogorskim studentima glume, režije... da završavaju te fakultete?
Vukčević je podsjetio i da najpoznatiji pisci, glumci, muzičari, reditelji iz Crne Gore nisu živjeli u Crnoj Gori, već u zemljama regiona, te kazao da se to mora promijeniti
Tokom nedjelje tvitovanja, Vukčević je podsjetio i da najpoznatiji pisci, glumci, muzičari, reditelji iz Crne Gore nisu živjeli u Crnoj Gori, već u zemljama regiona, te kazao da se to mora promijeniti.
"Ako uzmemo primjere poput - oskarovca Dušana Vukotića, Živka Nikolića, Lubarde, Rista Stijovića, Krsta Papića do Vlatka Gilića, Vide Ognjenović, Jagoša Markovića, Dimitrija Popovića... svi ti veliki umjetnici na koje volimo da se pozivamo su funkcionalnije uspijevali da ostvare svoje stvaralaštvo i način života u zemljama regiona nego u Crnoj Gori (posljednjih desetak godina se stanje kod nas mijenja na bolje, ali više 'na mišiće' nego nekako drugačije). Navedene umjetnike naravno da treba razumjeti, jer su živjeli u republikama tadašnje zajedničke domovine Jugoslavije, u sređenijim sredinama - i njihov primjer pokazuje da unazad 50 i više godina neke stvari nisu bile sređene, u odnosu na stanja u tom navedenom regionu. Ne kažem da su oni koje smo u to vrijeme imali u Crnoj Gori - bili lošiji ili manje plodni u odnosu na navedene, već da je jedan značajan broj (npr. navedeni umjetnici) velikih i uglednih umjetnika koji iz razloga (ne)funkcionalnosti stvaralaštva nisu živjeli u Crnoj Gori. Danas, jo jednom treba pokušati da se u Crnoj Gori stvari promijene na bolje, isključivo demokratskim sredstvima: kreiranjem funkcionalnijih i potpunijih uslova za stvaralaštvo kroz definisanje esnafskih zakona (poput Zakona o kinematografiji, npr.) i kroz instituciju javnih konkursa”, kazao je on.
“Crna Gora na Tviteru – uključi se u promjene” je projekat Centra za demokratsku tranziciju (CDT) i Kancelarije programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Crnoj Gori, koji ima za cilj osnaživanje društvenog aktivizma putem te mreže. Kroz projekat “Crna Gora na Tviteru – uključi se u promjene” i putem zvaničnog naloga @cgtvituje tokom šest mjeseci, tviteraši i šira javnost će imati priliku da upoznaju Crnu Goru na način na koji je vide afirmisani stručnjaci iz različitih oblasti.
O dosadašnjim diskusijama možete čitati na stranici projekta cgtvituje.cdtmn.org.
Zašto Crna Gora ne može biti domaćin projektima poput "Igre prijestolja"
Hrvatska je jedna od lokacija na kojom je snimana planetarno popularna serija “Igra prijestolja”. Vukčević kaže da Crna Gora danas ne bi mogla da bude domaćin snimanja za sličan projekat.
“Ni Hrvatska nije mogla, prije nego je definisala svoj filmski centar (HAVC) i odradila ozbiljan pravni okvir za organizovanjem svih pitanja bitnih po kinematografiju. I to su uradili prije nego su postali članica Evropske unije, tako da je to jedan od onih primjera kako se organizuju sistemi koji žele svoju funkcionalnost i zaštitu svojih interesa i specifičnosti - prije ulaska u jedno veliko administrativno tijelo, poput EU, koje teži unifikaciji (kao suprotnom od pojma - specifičnosti). Onda je to poslije lako prilagoditi aktima EU. Ukoliko želimo da budemo članica EU, i po ovom pitanju, određene stvari moramo adekvatno pravno normirati i srediti, pa ćemo i jednog dana moći ozbiljnije d zarađujemo od naših lokacija za snimanje - koje se sada neplanski i gotovo besplatno troše najčešće za potrebe produkcija susjednih država”.
"Budva na pjenu od mora" dobra prilika za crnogorske glumce
Jedna od tema Nikoline nedjelje tvitovanja bila je crnogorska serija “Budva na pjenu od mora”. Za neke učesnike diskusije, serija je previše sapunica, dok drugi poštuju sve što se uradilo, te da je serija dobra za promociju Crne Gore. Vukčević je tviteraše podsjetio na male budžete, te dodao da je zahvaljujući seriji, mnogo crnogorskih glumaca dobilo lijepu priliku da se pokažu regionu.
Žao mu što je izostala podrška Glavnog grada
Vukčevićev film "Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa", koji će premijeru imati na predstojećem Hercegnovskom filmskom festivalu, nalazi se u finalnoj fazi postprodukcije.
"Film privodimo kraju, bez sumnje, možda sporije nego što smo planirali, ali svakako - ne ispod nivoa kvaliteta koji je zacrtan, i to je možda razlog nekog usporenijeg tempa u proteklih pola godine. Kad je u pitanju naš film - nikada novac nije bio glavni faktor budžeta iz koga je ovaj film nastajao i svaka priča o novcu, za film koji u startu nastaje bez ukupnog novčanog budžeta (a što nije dobro) je neka vrsta banalizacije onoga oko čega se trudimo. No, kada film bude gotov - niko se onda neće pitati je li završen koji mjesec ranije ili kasnije, to se tada više ne računa, tako da ja (niti iko iz naše produkcije) nemam problema sa bilo kakvim terminima. Ja sam od onih koji vjeruju da svako dobije po zasluzi, na kraju. Ali i da zato treba biti strpljiv i uporan, bez obzira na brojne prepreke. Naravno - sretan sam kako "Dječaci" izgledaju u našoj montaži, sa svim elementima iz kojih nastaje ovaj film, od glumaca preko lokacija, na kome radimo već ukupno 4 godine. Dakle, sretan sam što vidim kraj nečemu što je u jednom trenutku izgledalo dosta nemoguće: snimiti film na Balkanu, po svim filmskim standardima koji već uveliko vladaju u regionu i Evropi, ali novcem koji je drastično ispod svakog minimuma tog regiona i te Evrope, a opet – koristeći i najsofsticiraniju tehniku, jedan dio glumaca i pratećih ljudi iz tog regiona. Ukratko – snimiti, a da valja, sa novcem koji to ne može garantovati. Oni koji su nestrpljivi - već koji mjesec mogu pogledati naš finalni trailer na Youtube. Žao mi je što do sada grad Podgorica nije prepoznao ovaj film na onaj način kako projekat korespondira sa Podgoricom (ali i Titogradom) kao nešto što bi trebalo finansijski podržati, jer bi ga lakše završili u svim postprodukcionim fazama - no za umjetnika nije neuobičajeno i to da postoje neuzvraćene ljubavi", kazao je Vukčević.
Dječaci su film o odrastanju i prepoznavanju, o dva rodna grada (a na istom mjestu) glavnih junaka, o Titogradu i Podgorici. Priča se bavi porodicom i onim što od nje nastaje u vremenu rastakanja. Porodicom, koja ostavši bez oca, kao stuba familije - dobija majku - koja će biti prinuđena da se stoički nosi sa krupnim odlukama, koje neće biti ni malo lake: da vaspita sinove u vremenu kada oni trebaju oca, da - birajući između toga da joj sin počini zločin ili bude prijavljen policiji - izabere ono što joj se čini kao manje zlo, i da se time suprotstavi sinu (koji će je doživjeti za izdajicu).
Uloge u filmu tumače: Momčilo Otašević, Goran Bogdan (Sonja i bik, Svećenikova djeca), Ana Sofrenović, Emir Hadzihafisbegović, Branka Stanić, Nebojša Glogovac, Branimir Popović, Petar Božović te brojni drugi, a u filmu se pojavljuju i poznati muzičari - Damir Urban i Nenad Knežević Knez. Film je nastao po motivima drame “INSTANT“ - poznatog srpskog pisca i reditelja Đjordja Milosavljevića, po scenariju Milice Piletić i Vukčevića.
Galerija
Bonus video:
