Tapiserije Tinde Bulatović: Istančan osjećaj za formu i oblik

Tapiserije su svrstane u tri cjeline: “Epski ciklus”, “Žena u revoluciji” i “Slobodni temat”
0 komentar(a)
Ažurirano: 14.04.2014. 15:23h

Muzej grada Perasta, aprila ove godine, priredio je u palati “Bujović” izložbu tapiserija, priznate crnogorske umjetnice Tinde Bulatović.

U kamernom izložbenom prostoru muzeja, prezentirano je dvadesetak tapiserija galerijskog formata realizovanih različitim tehnikama, koje su nastale u dužem vremenskom periodu.

Tapiserije su svrstane u tri zasebne cjeline: “Epski ciklus”, “Žena u revoluciji” i “Slobodni temat”.

U prvoj, najbrojnijoj su karakteristični eksplikati: “Majka Jugovića”, “Miloš Obilić”, “Predrag i Nenad”, “Zidanje Skadra”, “Vuksan od Rovaca”, “Mali Radojica”.

U sljedećem segmentu su: “"Majka Knežopoljka”, “Logorašica”, “Darinka iz Rajkovca”, “1941”.

U trećem slijede radovi: “Ribe”, “Divokoze”, “Hobotnica”, “Igračice”, “Stari kesten”. Ostvarenja Tinde Bulatović u tapiseriji pripadaju eksplicite figuralnom konceptu.

Tapiserija kao segment primijenjene umjetnosti, pripada pretežno dekorativnom likovnom izrazu. Prilikom kretavnog čina tapiserija zahtijeva, osim estetsko-likovnih i mnoga tehničko-tehnološka znanja i umijeća. Ona iziskuje veoma istančan osjećaj za transpoziciju, stilizaciju i sublimaciju formi i oblika. Posebno kod neposredne likovne egzekucije, ona zahtijevna veliko strpljenje, jer se rezultati sporo vizueliziraju. Kada su skice i nacrti definitivno stabilizovani, umjetniku predstoji odabir materijala (pamuk, juta, konoplja, vuna, svila), njihova hromatska dorada i više izvedbi, na razboju “klečano” i kompaktno, na posebnom ramu “vezeno” cjelovito ili djelimično, prozirno i vazdušasto.

U svim tim fazama, Tinda Bulatović je nesumljivo ostvarila visoke estetske i profesionalne nivoe. Povodom ove nesvakidašnje prezentacije radova u tapiseriji, treba istaći da Tinda Bulatović pripada plejadi umjetnika veoma zaslužnih za razvoj primijenjene umjetnosti na ovim prostorima. Upravo, nakon završenih studija na beogradskoj APU, nakon povratka nekoliko umjetnika u svoj rodni kraj, otpočinje profesionalni razvoj više specifičnih oblasti crnogorske primijenjene umjetnosti: tekstila, mode, grafičkog dizajna, scenografije, kostimografije i uređenja enterijera. Među njima, svakako je potrebno pomenuti umjetnike, koji su diplomirali na APU: Branislav Brano Tamindžić (1962), Velibor Bucko Radonjić (1964) i potpisnik ovih redova (1966). Taj zasigurno pionirski kreativno-stvaralačiki rad, početkom druge polovine prošlog vijeka, iziskivao je u našoj maloj i kulturološki nedovoljno razvijenoj sredini mnogo intenzivnih umjetničkih i svih drugih napora, pa upravo zato istaknuta umjetnica Tinda Bulatović, zasigurno zaslužuje sve pohvale i priznanja.

Iz plejade zaslužnih za razvoj primijenjene umjetnosti

Bulatović je završila (1955) Srednju umjetničku školu u Herceg Novom, a diplomirala je (1960) na odsjeku za oblikovanje tekstila, Akademije primenjenih umetnosti u Beogradu. Do sada je imala trideset samostalnih, a učestvovala je na više od stotinu kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja. Član je ULUPUCG-a (1965), ULUCG-a od (1991).

Više decenija, radila je u “Titeksu” na tekstilnom i modnom dizajnu, osnovala je sektor ručne radinosti. Veliku energiju usmjeravala je prema crnogorskom suveniru, tada nastaju prve industrijske tapiserije. Bavila se kostimografijom u CNP-u, sarađivala je u novinama i časopisima, bavila se crtežom, pastelom, akvarelom, gvašem, temperom, uljanim slikarstvom.

Posebno uspješan je njen stvaralački rad u umjetnosti tapiserije, koje su rađene ručno i unikatno, ili su realizovane mašinski na osnovu njenih likovno-kreiranih nacrta. Sada u Podgorici vodi rekreativnu školu crtanja i slikanja za populaciju treće životne dobi. Aktuelna izložba upriličena je uz upjevane vokale Bisernica Boke, a prati je kolorni katalog sa uvodnim tekstom Aleksandre Simeunović.

Bonus video: