HEIDEGGER I NACIZAM

"Znaš, 1933. to sve još nije bilo tako jasno"

Očekuje se da će objavljivanje do sada javnosti nepoznatih Heideggerovih bilježaka pridonijeti nastavku rasprava oko njegovog odnosa prema nacionalsocijalizmu, a ne da će ih okončati
54 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 15.03.2014. 19:17h

Da li je poznati njemački filozof bio uvjereni antisemita? Stručnjaci se spore oko njegove povezanosti s nacionalsocijalizmom. Sada te diskusije dodatno raspiruju po prvi put objavljene bilješke Martina Heideggera, čemu Dojče Vele posvećuje iscrpan tekst.

Nova (stara) priča

Martin Heidegger (1889-1976) slovi kao jedan od najuticajnijih njemačkih (čitaj - svjetskih) filozofa XX vijeka. I korak dalje - nisu rijetki relevantni autoriteti koji ga smatraju najvećim misliocem dvadesetoga vijeka. Ali riječ je i o čovjeku koji je bio - član Hitlerove stranke NSDAP od 1933. do 1945. U svom (zloglasnom) govoru kao rektor Univerziteta u Frajburgu, Heidegger je 1933. godine zatražio korjenitu obnovu univerziteta - s nacionalsocijalizmom kao motorom i osloncem na nacionalnoj zajednici kao osnovi. Koliko je Heidegger stvarno zagovarao nacionalsocijalističku ideologiju je, međutim, sporno i do danas nerazjašnjeno. Je li se ona poklapala s njegovom filozofijom ili je Heidegger samo iskoristio povoljan trenutak da bi realizovao svoje vlastite ideje?

“Sada po prvi put možemo konstatovati da se Heidegger ne samo angažovao za nacionalsocijalizam, da ga je vrlo ozbiljno shvatao i jedno vrijeme simpatizirao da bi ga kasnije snažno kritikovao, nego da je antisemitizam prodro u njegov misaoni sklop”

Osam tomova “Crnih bilježnica”

Filozof Peter Trawny je ponovno raspirio diskusije oko Heideggerovog političkog angažmana objavljivanjem takozvanih “Crnih bilježnica”. Pritom se radi o 34 bilježnice s Heideggerovim zapisima u kojima je od 1931. do početka 1970-ih godina on zapisivao svoja razmišljanja. Naziv su dobile po crnim koricama. “One ne samo da prije nisu bile objavljivane, nego su manje-više bile nepoznate, malo ih je ko uopšte pročitao. Sam Heidegger se pobrinuo da niko nema uvid u njih osim porodice”, kaže Trawny. Od zapisa koji će sada biti objavljeni u ukupno osam tomova, naučnici očekuju nove spoznaje o Heideggerovim stavovima - posebno prema nacionalsocijalizmu.

U tomu, koji će biti objavljen ove sedmice, nalazi se i jedna bilježnica iz 1945/1946. godine za koju se do sada vjerovalo da više ne postoji. Nedavno je ponovno osvanula - kod Silvija Viettea. Heidegger je bio prijatelj porodice Vietta, s Viettinom majkom je kasnije bio i u ljubavnoj vezi i njoj je poklonio bilježnicu. “U njoj se može pročitati da je Heidegger u tom teškom i kritičnom vremenu pokušao da stabilizuje samog sebe. Vietta tvrdi da u njoj nema antisemitskih teza.

Peter Trawny je pročitao sve 34 bilježnice i smatra da ima itekako problematičnih mjesta.

“Sada po prvi put možemo konstatovati da se Heidegger ne samo angažovao za nacionalsocijalizam, da ga je vrlo ozbiljno shvatao i jedno vrijeme simpatizirao da bi ga kasnije snažno kritikovao, nego da je antisemitizam prodro u njegov misaoni sklop”, tvrdi Trawny.

Heidegger u svojim zabilješkama kao karakteristiku jevrejstva opisuje “Weltlosigkeit”, nedostatak mjesta pod suncem za jevreje u svijetu i shodno tome nepostojanje njihovog svijeta te ističe jevrejsku proračunatost kao modus postojanja života. Osim toga, tvrdi Trawny, Heidegger referiše na “Protokole Sionskih mudraca” i to na način da piše kako “Weltjudentum”, jevrejske snage u svijetu, vode anonimnu borbu protiv nacionalsocijalizma: “To je tipičan antisemitski stereotip toga vremena - da se misli kako postoji anonimna sila koja djeluje u svijetu i koja se zove 'Weltjudentum' i koja stvarno pokušava da uništi Njemce”.

Pogrešan pravac

Silvio Vietta smatra ovu optužbu Heideggera za antisemitizam apsurdnom: “Mislim da Trawny sve to kanališe u pogrešnom pravcu - to nema veze s antisemitizmom. Dokaz za to je što je Heidegger učio kod jednog jevreja: Edmunda Huserla”. Pored toga Heidegger je imao jevrejskih učenika i prijatelja a sa jevrejskom filozofkinjom i publicistkinjom Hannah Arendt je bio i u ljubavnoj vezi. Vietta priznaje: “On je kritikovao jevreje zbog njihove proračunatosti. I pritom je - tu bih ga i ja kritikovao - premalo uzimao u obzir da su oni na tu ulogu primorani tokom istorije”. To je, tvrdi on, samo kritika proračunatog, materijalističkog načina razmišljanja i nema veze s rasizmom.

Viettina teza je da je Heideggera vjerovatno prema nacionalsocijalizmu gurnula želja za revolucijom, za obnovom njemačkog duha: “I na neki, možda naivni način, on je vjerovao, kada je 1933. postao rektor, da bi obnova univerziteta mogla uroditi i obnovom Njemačke. Ubrzo je shvatio da je Treći Rajh upravo suprotno od onoga što želi: da je to ratna mašinerija, tehnički način razmišljanja. Zato je, kaže Vietta, 1934. i dao ostavku na mjesto rektora: “Jednom mi je lično rekao: 'Znaš, 1933. to sve još nije bilo tako jasno'”.

Ključni problem

Peter Trawny na to gleda kritičnije. Prema njegovom mišljenju upravo tom koji sadrži Heideggerove bilješke dok je vodio rektorat između 1931. i 1934. pokazuju koliko se radikalno poznati filozof bio zanio nacionalsocijalizmom. Djelovi koji se mogu interpretirati kao antisemitski mogu se naći u bilješkama s kraja 1930-ih. “To su, po mom mišljenju, odlomci u kojima se pokušava u njegovu filozofiju uplesti posebna vrsta antisemitizma. I to je ključni problem: to što ovdje nemamo jednog filozofa koji privatno gaji neprijateljstvo prema jevrejima ili predrasude o njima, nego i pokušava određene pojmove poput pojma 'Weltjudentum' filozofski oblikovati i definisati”.

Očekuje se da će objavljivanje do sada javnosti nepoznatih Heideggerovih bilježaka pridonijeti nastavku rasprava oko njegovog odnosa prema nacionalsocijalizmu, a ne da će ih okončati. Pogotovo kad se zna da Silvio Vietta takođe najavljuje jednu izdavačku “premijeru” - namjerava da objavi pisanu korespodenciju između Heideggera i njegovog oca.

Preporučujemo za Vas