Književnica J. K. Rouling nije stvarna osoba, maštoviti Tolkin zapravo je bio mračni okultist, a autor 'Alise u Zemlji čudesa' Luis Kerol zapravo je bio serijski ubica Džek Trbosjek, dok je Borhes bio zapravo neuspješni glumac italijanskog porijekla koji je angažovan da glumi pisca čije su tekstove napisali drugi argentinski pisci, neke su od suludih teorija zavjera kojih nije lišen ni svijet književnosti.
Portal Listverse pozabavio se teorijama zavjera u književnosti koje postavljaju pitanja i pronalaze veze o kojima niste ni sanjali. Evo nekoliko takvih teorija...
Kralj horora Stiven King ubio je Džona Lenona
Problem s teorijom da iza ubistva Džona Lenona stoji Mark Dejvid Čapmen je taj što jednostavno nije tačna, smatra Stiv Lajtfut.
Autor knjige 'Stephen King Shot John Lennon' tvrdi da su Lenonovo ubistvo naručili bivši američki predsjednici Ričard Nikson i Ronald Regan, a za to su angažovali ni manje ni više već kralja horora Stivena Kinga. Kao dokaz Lajtfut nudi fotografiju tvrdeći da je mjesto Čapmena zapravo King.
Selindžerove subliminalne poruke
“Lovac u žitu” je od trenutka kada je objavljen podizao prašinu. Od 1961. do 1982. dominirao je listama najčešće zabranjivanih romana u američkim školama. I dok su roditelje ponajviše brinule teme tinejdžerskog seksa u romanu, teoretičari zavjere misle da djelo predstavlja mnogo veću prijetnju.
Kao jedan od argumenata za potonju tvrdnju iznose činjenicu da su ga čitali Mark Dejvid Čapmen, ubica Dž. Lenona i Džon Hinkli Džunior koji je pokušao izvršiti atentat na američkog predsjednika Ronalda Regana.
U članku objavljenom u magazinu Paranoia Adam Gorajtli postavlja teoriju da je roman ispunjen subliminalnim porukama i čitaoce podstiče na bunt, štoviše na ubistva predsjednika i popularnih muzičara.
Tvorac 'Alise u Zemlji čudesa' je ubica
Džek Trbosjek inspirisao je brojna književna djela, filmove i bezbrojne spekulacije o pravom identitetu. Ipak, jedna nas je teorija posebno iznenadila, i to ona Ričarda Valasa koji vjeruje da se iza okrutnog serijskog ubice zapravo krije Čarls L. Dodžson, poznatiji po svom književnom pseudonimu Luis Karol, pod kojim je napisao 'Alisu u Zemlji čudesa'. U knjizi 'Jack the Ripper, Light-Hearted Friend' Valas tvrdi da se Karol u zločinima udružio s prijateljem Tomasom Ver Bajnom.
Utemeljena je na anagramima iz Karolovih knjiga. Ipak, utvrđeno je da je Valas, praveći ove anagrame, morao malo prilagoditi tekst, izbaciti nekoliko slova i 'o' pretvoriti u 'i'.
Dž. K. Rouling ne postoji
Dž. K. Rouling, prije nego je stvorila megapopularnog malog čarobnjaka Harija Potera, bila je svakodnevno zaposlena majka koja je muku mučila s računima. No, prema mišljenju norveške filmske režiserke Nine Grunfeld, to je samo teorija koju je ljudima podvalila izdavačka kuća Bloomsbury. Grunfeld misli da je saga o Hariju Poteru preuspješna za djelo žene bez spisateljskog iskustva.
Jednostavno ne vjeruje da bi osobi bez spisateljskog iskustva pošlo za rukom napisati sedam romana u 10 godina, osobito uzevši u obzir da su svi romani izazvali nezapamćen interes javnosti.
Grunfeld tvrdi da je cijela operacija previše profesionalna, potpomognuta prepredenim marketinškim potezima i da ženi bez prethodnog iskustva nikako ne bi pošlo za rukom tako glatko. Tvrdi da je Hari Poter projekat izdavačke kuće, da su ga stvarali timovi pisaca i marketinških stručnjaka, te da je Dž. K. Rouling koju znamo zapravo glumica plaćena da zavara čitatelje.
Šarlot Bronte ubila sestre
Familija Bronte bila je prilično jedinstvena porodica. Najpoznatije njene pripadnice, sestre Šarlot, Emili i En Bronte autorke su književnih klasika. Šarlot Bronte pamtimo po 'Džejn Ejr', Emili je napisala 'Orkanske visove', a En je, između ostalog, poznata po romanu 'Stanarka napuštenog zamka'.
Njihova djela doživjela su uspjeh kod čitalačke publike, no nažalost niti jedna od sestara Bronte nije preživjela tridesete te su umrle od tuberkuloze. No je li to pravi uzrok njihove smrti? Kriminalist Džejms Tali, autor knjige 'The Crimes of Charlotte Bronte', ima mnogo intrigantniju teoriju. On smatra da je Šarlot bila ljubomorna na slavu svojih sestara i zbog toga se udružila s porodičnim prijateljem Arturom Belom Nikolsom te otrovala En i Emili zajedno s njihovim bratom Branvelom.
Emili i Branvell su preminuli 1848, a En godinu kasnije. Imanje i sav novac pripao je Šarlot koja se naposljetku vjenčala s Nikolsom. Ipak, autor smatra da je sve to bilo dio Nikolsovog mračnog plana te je on na kraju ubio i svoju suprugu i sam uživao u bogatstvu. Tali je svoju teoriju pokušao objaviti kao publicističko djelo, ali kada nije našao voljnog izdavača sve je pretvorio u roman ustvrdivši da je istina katkada zanimljivija od fikcije.
Mračni prijatelji od pera
J. R. R.Tolkin i K. S. Luis pisci su omiljeni širom svijeta. Ipak, teoretičari zavjere tvrde da su se obojica bavila okultizmom. Primjere crpe iz njihovih djela. Tako oko Saurona iz 'Gospodara prstenova' uspoređuju sa svevidećim okom Iluminata, a neki tvrde da Gandalf simbolizuje poznatog crnog maga Alistera Kroulija. Frodo, prema tim teorijama, slijedi Gandalfova učenja i prolazi inicijaciju za ulazak u bratstvo, a popularna trilogija je stvorena samo kako bi čitatelje otvorila svijetu magije i okultnog.
A što je s Luisom? Mari van Natan tvrdi da lav Aslan predstavlja pagansko božanstvo sunca. Dokaz je prema njoj jasan. U priči 'Lav, vještica i ormar' odlazi u zemlju vječne zime u koju se povratkom Aslana ponovno vraća sunce.
Ko je napisao Šekspirove drame?
Teoretičari zavjere smatraju da Vilijem Šekspir, sin neukog obrtnika, ne može biti autor čuvenih drama. Kako bi čovjek iz takve sredine mogao uopšte napisati djela o višoj klasi te o dvorskom životu? Smatraju da pisanje drame poput, naprimjer, 'Kralja Lira' zahtijeva edukaciju i stil.
Kao mogući pravi autori navode se Kristofer Marlou, Edvard de Ver i sir Frensis Bejkon. Marlou je bio poznati dramski pisac navodno ubijen u barskoj tučnjavi, no možda je preživio i skrivao se, smatraju, te zato objavljivao pod lažnim imenom. Drugi kandidat De Ver umro je prije nego su objavljeni 'Makbet' i 'Oluja', ali ko kaže da je morao biti samo jedan autor djela? Možda je baš ta dva objavio nepoznati pisac. Sir Frensis Bejkon najuvjerljiviji je kandidat, a kao temeljni razlog za to je činjenica da nije bio mrtav u vrijeme kad su djela nastala.
Uzgred, teorija o “nepoznatom” Šekspiru vjerovatno je najdugovječnija među književnim teorijama zavjere.
A Borhesove priče?
Ipak, ekipa koja je pravila ovaj spisku za portal Listverse, zaboravila je jednu sličnu priču, koja je, doduše, medijski “izudušila” odavno. Naime, sedamdesetih godina bila je prilično “popularna” teorija o “lažnom” Borhesovom autorstvu.
Naime, grupa novinara u svom navodnom istraživanju došla je do teorije da je Borhes koga znamo i koji se pojavljivao u javnosti, zapravo samo neuspješni glumac, italijanskog porijekla, izvjesni Akile, a da su ga angažovali pisci Leopoldo Marečal i Adolfo Bijoj Kasares da glumi pisca čije su priče napisali njih dvojica. Naravno, nakon izvjesnog vremena i ova je teorija završila onamo gdje i većina sličnih - u zoni bizarne zabave.
Ipak, u vrijeme kada je Borhes bio ozbiljan kandidat za Nobelovu nagradu, krajem sedamdesetih i ranih osamdesetih, navodne sumnje u njegovo autorstvo poslužile su akademicima nesklonim Borhesu, da ga besramno diskvalifikuju...
Galerija
Bonus video:
