POVRATAK KUĆI

Legendarni Velasko predstavljen kao novi selektor Argentine

"Luksuz i čast je biti selektor Argentine, ovo je velika odgovornost", rekao je 62-godišnji trener rodom iz La Plate
0 komentar(a)
Hulio Velasko, Foto: Feva.org.ar
Hulio Velasko, Foto: Feva.org.ar
Ažurirano: 28.03.2019. 08:25h

Nakon pune tri decenije uspjeha širom svijeta, naročito u Italiji, „argentinski odbojkaški mesija“ vratio se kući – Hulio Velasko, jedan od najboljih i najtrofejnijih svjetskih odbojkaških trenera svih vremena, danas je predstavljen kao novi selektor Argentine, koju će, po ugovoru, voditi do Olimpijskih igara u Rio de Žaneiru 2016. godine.

"Luksuz i čast je biti selektor Argentine, ovo je velika odgovornost. Zaista sam puno želio da to budem, i sa velikim entuzijazmom sam dočekao ovu priliku", rekao je 62-godišnji trener rodom iz La Plate, na predstavljanju u Buenos Ajresu.

Interesantno, Velasku ovo nije prvi angažman u selekciji Argentine, jer je od 1981. do 1983. godine bio pomoćnik, nakon čega se otisnuo u inostranstvo.

"U ovom trenutku mi kroz glavu prolazi život moj odbojkaški život. Moj cilj je da argentinski narod bude ponosan na moju ekipu. Ne obećavam rezultate, već odličan rad. Želim da stvorimo timski duh, da se za nacionalni dres uvijek daje i posljednji atom snage", dodao je Velasko, koji je emotivno, na ivici suza, govorio na predstavljanju.

Iako je prve titule osvojio u Argentini, i to četiri uzastopne (između 1979. i 1982. godine) sa Fero Karil Oesteom, Velasko je najveće rezultate ostvario dolaskom u Italiju.

Na klupskom planu trofeje je osvajao samo sa Modenom (četiri uzastopne titule, tri Kupa, jedan CEV kup), gdje je sa tada mladim igračima Lukom Kantagalijem, Lorencom Bernardijem, Andreom Luketom i Fabijom Vulom udario temelje za kasnije uspjehe reprezentacije Italije, koju je vodio od 1989. do 1996. godine, kada je formirao takozvanu „generaciju fenomena“.

Uz pomenute igrače, ali i Andreu Zorzija, Andreu Đanija, Paola Tofolija, Paskvalea Gravinu, Marka Braćija, i druge, Velasko je Italiju vodio do tri zlata i jednog srebra na evropskim prvenstvima, do dvije titule prvaka svijeta, te jednog olimpijskog srebra, kao i pet trofeja u Svjetskoj ligi.

Iako se nije domogla olimpijskog zlata, ta generacija je od Svjetske odbojkaške federacije proglašena najboljom odbojkaškom selekcijom 20. vijeka.

Bio je i selektor ženske reprezentacije Italije, te muških selekcija Češke, Španije i Irana tri posljednje godine, tokom koji je osvojio dva prvenstva Azije (2011, 2013).

Osim Modene, u Italiji je vodio i Jezi, Pjaćencu i Montikjari...