Ikona nepristajanja: Vilijem S. Barouz, narkoman i književni genije

Napisao je ukupno 18 romana i novela, šest zbirki kratkih priča i četiri zbirke eseja
59 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 12.02.2014. 18:15h

Jedna od ključnih ličnosti beat generacije i vodeći pisac postmodernizma Vilijem S. Barouz, danas kada se obilježava stota godišnjica njegova rođenja postao je više mit nego čovjek, čiji je uticaj na popularnu kulturu i književnost neupitan, pišu svjetski mediji u povodu godišnjice kultnog pisca.

Okultni guru, u droge ogrezli narkoman, literarni genije, distopijski vizionar i nasilni psihopat koji je odrezao vlastiti prst, upucao sopstvenu ženu i probao svaku drogu koje se mogao dokopati, Barouz je najtemeljitije mitologizovan pisac poslijeratnog razdoblja, ocjenjuje kolumnista Guardiana Dankan Vajt.

Mit je rođen

Mit je rođen već na početku, kada je pod pseudonimom Vilijem Li objavio svoju prvu knjigu "Junkie" (1953). Njegov prijatelj i agent Alen Ginzberg ustvrdio je tada da će Barouzov "pravi" identitet zapanjiti mnoge čitaoce.

Pisac i slikar, jedan od najinovativnijih i najuticajnijih umjetnika 20. stoljeća, Barouz je rođen prije stotinu godina, 5. februara 1914. u bogatoj porodici u St. Luisu u državi Misuri. Umro je, uzme li se u obzir svo nasilje kojemu je podvrgavao vlastito tijelo, nakon neočekivano dugog života u dobu od 83 godine, 1997. u Kanzasu.

Paradoksalno je da je ikonoklast njegova kalibra - umjetnik koji je u svojim djelima brutalno razotkrivao licemjerje američke srednje klase - zapravo živio život koji je počeo i završio usred konzervativne Amerike, napominje urednik online izdanja američkog časopisa Life Ben Kosgrov.

Siva eminencija post-panka

Napisao je ukupno 18 romana i novela, šest zbirki kratkih priča i četiri zbirke eseja. Objavljeno je i pet knjiga njegovih intervjua i korespondencija, a sarađivao je i na projektima i nosačima zvuka brojnih izvođača i muzičara, te se pojavio čak i na filmu, postavši neka vrsta sive eminencije post-punk polusvijeta.

Endi Vorhol, Lu Rid, Peti Smit i Suzan Zontag samo su neki od ljudi s kojima je prijateljevao, sarađivao je s Denisom Hoperom, Nikom Kejvom i Tomom Vejtsom, a njegovo je društvo nedugo prije samoubistva potražio i Kurt Kobejn.

Drugi su ga pisci hvalili, mnogi od njih nazivajući ga najistaknutijim književnikom poslijeratnog doba. Kritičari su doduše bili manje impresionirani njegovom revolucionarnom metodom nelinearnog pripovijedanja.

Bonus video: