3D Umjetnost

Džojstik za let kroz harmonije: Tarik Bari

Tarik Bari, poznat po saradnji sa Tomom Jorkom, govori za “Vijesti nedjeljom” o muzici i slikama, kompjuterima i ljudima koji stvaraju novu estetiku...
54 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 02.02.2014. 14:03h

Versum je 3D audio-vizuelni sekvenser. To je 3D prostor ispunjen užarenim objektima koji se mogu vidjeti i čuti. Svaki objekat ima svoj zvuk i svoje mjesto, a uz pomoć džojstika, Spejsnavigatora, autor može letjeti bilo gdje unutar prostora. Kad prilazi objektima, oni postaju glasniji, a kad se udaljava, njihov zvuk se utišava u daljini. Autor komponuje unutar prostora tako što ga ispunjava objektima različitih zvukova i oblika, slažući muzičke strukture, stvarajući sve vrste bitova i harmonija, u 3D-u...

Prethodni pasus nije iz sajber-pank klasika Viljema Gibsona, već riječi kojima umjetnik Tarik Bari opisuje svoj rad „Versum“, isprogramiran na njegovom omiljenom kompjuteru i prikazan publici širom svijeta. Prošle subote Tarikov rad imali su priliku da vide gosti zagrijavanja za 27. festival „Transmedijala“ u Berlinu. Dio pred-Transmedijale održao se u klubu „Panke“, a Tarik Bari i performerka Lea Fabrikant, koja se kretala kroz Tarikov kosmos, privukli su najveću pažnju publike.

U svijetu muzike i novih tehnologija ime Tarik Bari je već neko vrijeme prisutno. Iza skraćenice „feat.“ našao se uz ime Roberta Henkea „Monolejka“, sarađivao je sa Nikolasom Žarom, a na nastupima elektro-dvojca super-grupe „Atoms For Peace“ stvarao je uživo video-radove uz Toma Jorka (Radiohead) i dugogodišnjeg producenta „Radioheada“ Najdžela Godriha. To je bio jedan od načina da svoj rad predstavi širokoj publici. Pored saradnje sa krupnim facama, Tarik Bari stvara svoju muziku i video-radove i uspješno ih predstavlja na festivalima širom svijeta. Tarik je Holanđanin, trenutno registrovan u Berlinu.

Lea Fabrikant rođena je u Rigi, odrasla je u Izraelu, u Jerusalimu, a od 2008. nastanjena je u Berlinu, gdje je završila studije fotografije i redovno se predstavljala publici izlaganjem radova i objavljivanjem svoje fotografske monografije.

Njihov performans u klubu „Panke“ sastojao se od dva Tarikova solo nastupa, i drugog, dužeg dijela, u kojem je Tarik nastupio sa Leom koja je preko njegove muzike i „vizuala“ snimala „lupove“, kratke kombinacije slike i zvuka, i smještala ih unutar „Versuma“. Leini „lupovi“ snimani su jedan preko drugog, dok je Tarik muzikom i slikom prolazio kroz svoj program. Zahvaljujući programu koji je stvorio, Tarik može da „leti“ kroz Leine snimke koje izabere i da ih „miksuje“ i oblikuje uživo.

Veoma zapažen nastup u „Pankeu“ bio je povod „trojke“ za “Vijesti nedjeljom“.

Lea, kako je u Jerusalimu?

„U mom voljenom Jerusalimu stvari nastavljaju da budu intenzivni sudari preko sudara. U političkom, društvenom, vojnom i religijskom smislu. Što je razlog zbog kojeg sam odlučila da odem prije više od pet godina. Za mene zaista nije bilo moguće da se skoncentrišem na sebe i da ne postanem dio ove ili one fanatične grupe. Moja majka i dalje tamo živi, kao i samo nekoliko prijatelja. Većina mojih prijatelja se ipak preselila u Tel Aviv jer je to jedini mogući balon u kojem je mladoj, nereligioznoj i otvorenoj osobi moguće da živi“.

Tarik, radio si sa nekim poznatim facama? Kako je tvoj rad stigao do ljudi do kojih si želio da stigne?

„Kao sa mnogim stvarima, to je taj spori korak po korak proces koji te na kraju ostavi zapitanog: Kako sam uopšte završio ovdje?. Moj prvi i najvažniji saradnik, kratko nakon što sam završio studije Muzike i tehnologije, bio je Robert Henke a.k.a. 'Monolejk'. Bio sam veoma inspirisan njegovim radom i vjerovao sam da dijelimo zajednički pristup pravljenju digitalne muzike i vizuala. Pa sam mu pisao nekoliko puta, dok nije primijetio i složio se da bi bilo fino da pokušamo nešto zajedno. To me propeliralo na međunarodnu scenu.

Od tog momenta postajalo je sve lakše doprijeti do ljudi do kojih sam želio da doprem, jednostavno, zato što sam znao više ljudi koji bi mi pomogli ili me predstavili drugima. I naravno, presudna količina sreće i istrajnosti bila je potrebna. I mislim da je bilo važno to što sam uvijek birao ljude za koje sam osjećao da će cijeniti ono što pokušavam da postignem“.

Lea, ako ne griješim, tvoja „šolja čaja“ je fotografija. U subotu sam te vidio kako izvodiš neke odlične, ne baš fotografske stvari sa Tarikom u Pankeu. Kako se to dogodilo?

„Zvanično, moj čaj je definitivno fotografija. Ali to je samo zvanično. Fotografija je bila moja ljubav od ranih tinejdžerskih godina i to sam studirala ovdje u Berlinu. Ali i prije toga bila sam veoma u muzici. Počela sam rano da sviram klavir i prilično brzo počela da komponujem i pišem svoju muziku. Od kad sam napustila Jerusalim, nažalost, imala sam malo aktivnosti vezanih za muziku, iako je ona i dalje veliki dio moje želje i strasti, i usredsređivala sam se sve više na svijet fotografije“.

Šta je bila iskra za vaš performans? Kako je sve počelo?

Lea: “Upoznala sam Tarika prije dvije i po godine i bila sam veoma fascinirana kad sam otkrila nevjerovatni audio-virtuelni svijet koji je stvorio, 'Versum'. Prije nešto više od godinu dana Tarik me je pitao mogu li da pjevam. I tako su počele naše prve probe. Naš prvi nastup bio je kompletni eksperiment šta neprecizno ljudsko biće puno mana može da uradi, stvori i pokrene u tom virtuelnom svijetu. Ali sa našim sljedećim nastupima to je počelo da se pretvara u mnogo bogatije razvijena i izgrađena muzička djela”.

Tarik: “Koncept 'Versuma' je nastao iz sna. Bukvalno. Jedne noći sam sanjao da postoji nova verzija 'Fruti Lupsa' (muzičkog softvera) koja je bila kompletno napravljeno 3D. Sanjao sam da mogu da letim kroz muziku koju sam pravio i bilo je nevjerovatno. Nakon buđenja bio sam veoma razočaran što ta stvar zaista ne postoji. Nekoliko godina nakon toga radio sam na prvoj verziji mog ličnog audio-vizuelnog 3D softvera 'Versum'. I dalje ga konstantno poboljšavam i koristim na svakom nastupu. Kad sam dodao mogućnost snimanja 'lupova' imao sam snažan osjećaj da bi Lea mogla odlično da ga upotrijebi i doda potpuno nove i nepoznate aspekte u muzičkom i vizuelnom smislu. Sad sam zahvalan tom osjećaju zato što je bio tako tačan“.

Foto: fiber-space.nl

Tvoja muzika nekad mi zvuči i izgleda kao podžanr eksperimentalne, savremene klasične muzike, dopunjene video radovima. Čini li se to samo meni ili si stvarno upoznat sa muzikom koju komponuju neki čudni ljudi koji se zovu kompozitori?

“Čini se samo tebi! Znam i cijenim neke od njih, ali generalno sam iznenađujuće neupućen kad su upitanju ti čudni ljudi kompozitori. Ali svakako osjećam vezu sa njima u smislu da volim da pričam priče. Priče sa obrtima, neočekivanim dešavanjima, sa prethodno predstavljenim elementima uvedenim i ponovljenim na zanimljiv način. Više klasična pop pjesma ili šema tehno stvari ne uklapaju se baš u moj rad, zato što mi se generalno čine previše predvidljivim. Ja želim da odletim do dalekih i magičnih mjesta“.

Lea, kako se tvoji umjetnički koncepti uklapaju sa Tarikovim konceptom? Iz ugla publike izgledalo je odlično. Kako si se ti osjećala u svom kostimu, ozvučena i posmatrana kroz sočivo kamere?

“Na neki način prilično je prirodno da bi trebalo da miješam vizuelni aspekt sa muzikom. Ipak, uraditi to koordinisano sa Tarikovim 'Versumom' značilo je na početku veliki, veliki, veliki problem. Ja dolazim iz veoma analogne pozadine, u smislu fotografije i muzike. Samo početi i komunicirati sa ovim programom i svim kodiranjem bilo je veoma, veoma frustrirajuće. Mnogo naših definicija je veoma različito. Ali ovaj izazov otvorio je Tarikove oči koliko i moje i donio nešto novo što se ne bi obavezno desilo da nismo jedno drugom bili okidač za to. Tokom nastupa pokušavam da isključim sebe od publike, pokušavam da se osjećam kao da sam opet u sobi za probe, samo Tarik, uređaji i ja, i čitav virtuelni univerzum koji stvaramo“.

Tarik, kako si napravio „Versum“? Daj nam usput i neke detalje za štrebere. Koju opremu koristiš? Koji je tvoj omiljeni alat za programiranje i pravljenje muzike i video radova? Koji je tvoj omiljeni kompjuter? Detalji...

„Ok, kratak rezime. Koristim Java, Supercollider, OpenGF (i GLSL nijansere) i malo od Max/MSP. Glavni jezik koji koristim za programiranje je ipak Java. I programiram Javu sa Netbeans IDE. Na hardverskom nivou koristim MacBook Pro, Behringer BCF2000 midi kontroler i Spacenavigator, kao neku vrstu džojstika. Ah da, koristim Arduina i X-Osc, koji volim! Njih koristim da kontrolišem osvjetljenje koje Lea koristi tokom performansa. Moj omiljeni kompjuter je bilo koji najbrži Mac u granicama priuštivog. Uskoro će to biti najnoviji Mac Pro“.

Šta će biti tvoj sljedeći projekat, pored nastupanja sa Tarikom? Kakvi su tvoji planovi?

„S obzirom da sam nedavno završila svoje studije fotografije, sada pokušavam da se realizujem kao slobodna fotografkinja-umjetnica. Nemam planiran određeni sljedeći projekat, ipak više pokušavam da se povežem i prijavim za što više organizacija i fondova“.

Trenutno oboje živite u Berlinu. Kako vam je na berlinskoj umjetničkoj sceni, i zbog čega ste baš u Berlinu?

Lea: „Biti dio berlinske scene je predivno i problematično, sve zajedno. Količina slobode i prostora koji imaš ovdje za stvaranje, ogromna je. Kao i scene na kojima možeš da pokažeš svoju umjetnost. Ipak, zbog toga se može naći mnogo svega, i u toj količini nađe se mnogo neprimjećenih kreacija. Zato što je to ovdje toliko lako, energije i misli unijetih u umjetnički rad, bilo da je to video, slikanje, instalacija, fotografija ili nešto drugo, ima sve manje, i to je šteta. Ali ja sam i dalje dio scene ovdje, i vjerovatno ću nastaviti da budem makar u bliskoj budućnosti, i definitivno sam odlučila da dođem ovdje zbog te slobode. I naravno, da ne pominjem činjenicu da je ovo tako priuštiv grad za život. Druga stvar koju volim u vezi ovog grada je internacionalna gomila ovdje“.

Tarik: „Ja sam u Berlinu zato što je mnogo više akcije u smislu umjetnosti i muzike nego u Utrehtu, gdje sam ranije živio. Takođe, kao što je Lea rekla, jeftino je. To je veoma važno zato što želim da živim od svog rada, bez obaveze da radim bilo koji drugi posao sa strane“.

Neuhvatljivo 3D iskustvo za Berlince; Foto: Ilija Đurović

Šta će se događati sa „Versumom“? Ko će ga vidjeti sljedeći i gdje?

Tarik: „Iskreno, ne znam. Ali pripremam velika poboljšavanja za 'Versum' koja će strahovito obogatiti muziku i vizuale. Takođe, objaviću audio-vizuelni album ove godine, tako da se nadam da će biti viđen mnogo, i svuda“.

Drugari, jeste li čuli za zemlju koja se zove Crna Gora i da li biste otišli tamo da predstavite „Versum”, ako bi vas neko pozvao, slučajno?

Lea: „Naravno da sam čula za Crnu Goru, ali ne mnogo više od imena i činjenice da je to mala balkanska zemlja koja je nekad pripadala Jugoslaviji. Bila bi čast i zadovoljstvo biti pozvan tamo na nastup, i to bih uradila sa velikom radošću zato što sam odavno veoma radoznala da istražim balkanske, južne djelove Evrope“.

Tarik: „Čuo sam, i ime mi zvuči veoma privlačno. Najbliže sam bio u Makedoniji, gdje sam stvarno uživao. Tamo sam nastupio sa 'Versumom' nekoliko puta. Većina ljudi tamo je bila totalno nenaviknuta na vrstu rada koji sam pokazao. Mislim da je to izazvalo ideje nekih ljudi o razlikama u tome kako bi muziku trebalo, i kako se može praviti i izvoditi. Ali bio sam veoma srećan da vidim da su njihove reakcije bile generalno pozitivne. Mislim da bi bilo sjajno imati više takvih nastupa u Crnoj Gori, tako da se nadam da će se ta slučajnost dogoditi!“

Dolazi iz veoma analogne pozadine: Lea Fabrikant

Spermatozoid postaje umjetnik

Dok čekaju poziv kojem se oboje iskreno raduju, Lea Fabrikant i Tarik Bari budućim ili postojećim fanovima u Crnoj Gori mogu se predstaviti preko svojih veb stranica i tragova na Internetu. Guglanje njihovih imena vodi do različitih iznenađenja, Tarikovih snimaka sa poznatim muzičarima, Leinih autorskih fotografija, Leinih fotografija Tarika, linkova do Jutjuba.

Na Tarikovoj veb stranici nalazi se i kratak pregled puta od spermatozoida do uspješnog holandskog umjetnika sa adresom u Berlinu.

„Nakon začeća i rođenja u Holandiji, moji roditelji su se preselili u Saudijsku Arabiju kad sam imao pet godina. Tamo je bilo vruće i smorio sam se. Crtao sam mnogo, ali sam bio veoma srećan kad mi je novi MSX kućni kompjuter omogućio veoma neočekivani hobi: govorenje mašini što da radi. Određene ukucane riječi učinile bi da kompjuter stvara zvukove i vizuale. Vau. Tako sam sa odgovarajućim dječjim entuzijazmom uletio u to i napravio nindže od piksela koji se kreću i piskave zvukove. Kad sam imao oko 16, počeo sam da pravim melodije na kompjuteru, a kad sam imao 23 odlučio sam da studiram Muziku i tehnologiju. Tamo sam vidio kako da kombinujem moje programerske vještine sa mojom ljubavlju prema pravljenju muzike. Takođe, otkrio sam kako bih mogao da upotrijebim te iste programerske vještine za stvaranje vizuala koji savršeno odgovaraju toj muzici. Više od svega, osjetio sam da volim građenje mostova, tenzija i harmonija između čula vida i sluha“, zapisao je Tarik.

Galerija

Preporučujemo za Vas