Postojanje umjetnika zaustavlja kompletan ponor, cijelu propast čovjeka, poručio je Vlado Martek, čovjek koji za sebe kaže da je konceptualni umjetnik i pjesnik, jednom drugom pjesniku - Petru II Petroviću Njegošu.
Naime, na četvrtoj izložbi u okviru projekta "200 godina samoće – Njegošiations", u Mermernoj sobi Njegoševe Biljarde na Cetinju predstavljen je konceptualni rad ovog umjetnika, pod nazivom “Dijalog”.
Objašnjavajući poentu svog rada, Martek kaže da je Njegoš jedna od ključnih figura u ovoj regiji u XIX vijeku, te da kad je umro više ništa nije doznao o daljnjim događanjima.
"Tako je i uveden u dijalog sa mnom, figurom Nove umjetničke prakse iz druge polovine XX i početka XXI stoljeća. On je pjesnik – ja sam predpjesnik. Mogu mu poručiti, naravno, da sam optimista, no u dijalogu oboje možemo biti neutralni. Ipak, život je plovna stvar, a mi umjetnici, sviju vrsta dakako, pjesnici, predpjesnici, sami smo sposobne lađe, pokad borbeni brodovi ili ledolomci. Nek nas se čuvaju takozvani političari, koji su samo to, a nisu kao Njegoš bili pjesnici i mudraci. Krijemo snagu dijaloga na nivou jednog Njegoša, pa ko hoće neka krene prema tamo – u mudrost umjetnosti”, kaže Martek.
Za ovog umjetnika “sloboda stanuje u umjetnosti“.
"Crvena i crna slova teksta – grozan su memento na totalitarizme XX vijeka, za koje Njegoš nije stigao znati, tim bolje za njega, ali ih je u svojem djelu odbacio, iznegirao. Svaki je veliki pjesnik – vođa (slobode)”, kaže Martek.
O radu ovog umjetnika govorio je istoričar umjetnosti Petar Ćuković, koji je objasnio da je “Dijalog” posebno napravljen za ovaj projekat.
“Po svojoj materijalnoj pojavnosti ovaj rad je u prostoru negdje između materijalnog i nematerijalnog. Namjerno je odabran jedan prozirni transparentni materijal koji sugeriše neku vrstu tranzicije između materije i nematerije. On je napravio rad u kojem nije teško prepoznati lirsko melanholični, ali vrlo decidni imaginarni dijalog sa Njegošem u kojem se naravno započinje sa idejom romantizma”,kazao je Ćuković. On dodaje “da koliko je taj dijelog delikatan, najbolje pokazuje i to što Martek očigledno u ovom transparentnom, lebdećem triptihu sugeriše tu lelujavost”.
“Jer gledalac može da se kreće između folija pa se one same pomijeraju prateći kretanje gledaoca. Dijalog upućuje još na jednu snažnu dimenziju koja stoji na jednom od elemenata triptiha na kojoj s jedne strane piše poezaja a sa druge politika. Te se dvije stvari preklapaju i nije teško zaključiti čemu se priklanja Martek. I u tom smislu on je neoromantičar, on vjeruje u misiju poezije i vjeruje da je ona jača i snažnija od politike a politika je nešto što on poriče, prije svega zahvaljujući iskustvu mnogih totalitarizama”, kazao je Ćuković.
Zadata forma ne postiji
Istoričar umjetnosti Petar Ćuković za Marteka kaže da je tipični umjetnik, nomad za kojeg ne postoji djelo kao unaprijed zadata forma izraza.
“Sve je moguće u njegovoj umjetnosti. Moguće je tako da on pravi pjesme kao agitacije, manifeste, da piše tekstove o drugim umjetnicima i svojoj umjetnosti, da pravi fotografije, figurice i poetske objekte ali svaki od tih njegovih radova i po svojoj formi upućuju na nešto suštinsko. I u tom procesu između fizičkog postojanja i onog što je duhovno, i onog što je stvarnost, kao da Vlado Martek hvata u letu određene formacije koje se onda predlažu upravo kao dio procesa i sugerišu kao procesualnost”, zaključio je Ćuković.
Bonus video:
