Oh, a storm is threat'ning/ My very life today/ If I don't get some shelter/ Oh yeah, I'm gonna fade away
Gimme Shelter, Let it Bleed, The Rolling Stones
(Decca Records, 1969.)
Fasovao sam gadan, gadan grip...
Moja teška stradanja, kojima se još ne nazire kraj, počela su u subotu, 28. decembra, u ranim jutarnjim časovima. Danas je srijeda, 1. januar (Srećna vam svima Nova 2014.) – što će reći da patim, evo, već peti dan, na pravdi Boga istinoga – i još nema nikakvih nagovještaja da je najgore prošlo.
Gajio sam iluzije, prvih par dana, da ću preboljeti na nogama – a onda sam pao – i sad mi nije ni do čega – definitivno mi nije ni do života, a nije mi ni do smrti, tj. do pisanja.
Bilo kakav ozbiljan rad u ovom trenutku bi me ubio (namrtvo).
U to ime, bacio sam se na čitanje. U čitanju je spas.
Ispostavilo se, međutim, da nisam u stanju da čitam normalne tekstove – mislim na one tekstove koje bih svakako čitao pod normalnim okolnostima – a i kako bih čitao normalne tekstove kad sam u bunilu, kad sam konstantno pod temperaturom iznad 39°C itd.
Ali kako sam, nećete vjerovati, ipak bio u stanju da čitam, pustio sam svojoj napaćenoj duši na volju – i prebacio sam se na tzv. nenormalne tekstove – tj. na tekstove koje sigurno ne bih čitao pod normalnim okolnostima.
Pročitao sam, recimo, par pričica iz petog toma opsežnog zbornika radova "Sutjeska" (Vojnoizdavački zavod JNA "Vojno delo"/ Beograd 1961.) – riječ je o čuvenoj Bitki na Sutjesci, naravno – a onda sam prešao na prvi tom (objavljen od strane istog izdavača 1958.) – ali poslije dva uvodna teksta – ne zna se koji je tekst ispeglaniji, tj. sterilniji, tekst Velimira Terzića ili tekst Koče Popovića – bacio sam se na "Beleške uz ratovanje" (BIGZ/ Beograd 1988.) Koče Popovića – i otkrio koliko je zapravo drug Koča mrzio druga Velimira.
Manite se ćorava posla, dragi moji studenti – ne slušajte što vam pričaju profesori, sve što radite neka bude suprotno od onoga što profesori misle da bi trebalo da radite – i fokusirajte se na koncepte, na prave koncepte
Ubrzo su mi dosadili stari komunisti – i taj njihov konstantan oprez u kombinaciji sa idološkim imperativom nekakvog ushita, najčešće lažiranog – pa sam se okrenuo drugoj strani – zanimali su me, recimo, gubici Ustaške vojnice (vojska ustaške stranke u NDH, za razliku od domobrana, regularne vojske NDH) u bitkama na Neretvi i Sutjesci – ali sam naišao na kondradiktorne podatke. Druga strana se, očigledno, još uvijek nije sasvim konsolidovala po pitanju broja vlastitih žrtava itd.
A onda se desilo nešto stvarno nevjerovatno...
Naime, otkrio sam pravo blago – čitavu seriju tekstova dr Miodraga - Miška Vukovića na Internet Svedoku (svedok.rs) – ne pitajte me kako – i za divno čudo, nisam imao nikakvih problema sa tim tekstovima – niti sa zapanjuće ispraznim, pseudo-političkim sadržajem koji je uvaženi dr Vuković revnosno iznosio – možda još uvijek iznosi? – iz broja u broj Svedoka.
U jednom trenutku mi je suza krenula niz obraz...
Shvatio sam, zapravo, koliko je teško tom jadnom, napaćenom čovjeku – pa mi je suza krenula i niz drugi obraz...
Svako ko je napisao 10 tekstova, ili više – svako ko zna što je pisanje – zna da da muze umiju da budu vrlo hirovite. U principu, najlakše je napisati tekst u koji stvarno vjerujete, takvi se tekstovi pišu sami – a kako dr Vuković, očigledno, ne vjeruje u to što piše – ali želi da vjeruje, mora da vjeruje, čitava njegova egzistencija počiva na toj vjeri u ništa, u maglu – onda vam je jasno što znači biti dr Miodrag - Miško Vuković, znate kako mu je.
Pod uobičajenim okolnostima, da sam zdrav, sigurno ne bih kopao po toj gomili đubreta – ali ovako, u bunilu, tekstovi dr Vukovića su mi legli, moram priznati, poput šolje mlijeka sa prepečenim šećerom.
"Rojters Crnu Goru upozorava da još nema dovoljno jake institucije koje bi preuzele političke rizike prijevremenim povlačenjem tako snažne ličnosti kao što je sadašnji Premijer", piše uvaženi dr Miodrag - Miško Vuković u jednom od svojih tekstova koje je objavio Internet Svedok, "dok se druge zemlje upozoravaju da su mogući neželjeni potresi i velike nestabilnosti u njima zbog nestabilnih političkih odnosa".
Nekih pet-šest pasusa dalje, dr Vuković zaboravlja da se, u principu, slaže sa navodnom Rojtersovom konstatacijom da CG nema jake institucije (tu stvar bi trebalo provjeriti, svakako, kladio bih se da postoje stanovite pogreške u dr Vukovićevoj interpretaciji, kladio bih se da je originalna Rojtersova konstacija unekoliko negativnija po bratiju na vlasti, ali trenutno nemam snage za takav istraživački poduhvat) i okreće ploču.
Dječji vrtić Chriesiweg, Zurich – koncept – Charlotte von Moos + Florian Sauter
"Crnogorski parlament dao saglasnost da crnogorska Vlada izabere novog direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost, a MANS pravi karikaturu od sebe, po ko zna koji put", vergla dr Vuković, "praveći performans pred ovom institucijom, svadbu, kojom vjenčava državu i organizovani kriminal".
Sad ide snažna – tipično dr vukovićevska – poanta – data u formi retoričkog pitanja.
"U kojoj zemlji bi se to moglo desiti, kako bi to cijenili građani Amerike da se to dešava pred FBI-em, pred CIA-om, pred Pentagonom, u Rusiji pred zgradom njene nacionalne službe, u bilo kojoj drugoj zemlji".
Pa u zemlji koja "nema dovoljno jake institucije koje bi preuzele političke rizike prijevremenim povlačenjem tako snažne ličnosti kao što je sadašnji Premijer" – to je, valjda, odgovor.
Hoću da kažem da sam se izvrsno zabavljao neko vrijeme – onako u bunilu – a onda mi je sinulo logično pitanje. Da li je mozak u bunilu osuđen da s užitkom konzumira isključivo duhovnu hranu pripremljenu u kuhinji kojom šefuje isti takav mozak – dakle, mozak u bunilu?
U principu, mozak treba nečim napuniti, kao i trbuh – a kako smo mi, ljudi sa ovih prostora, nebrojeno puta u povijesti dokazali da su nam snovi neuporedivo važnija živežna namirnica od hljeba – podrazumijeva se da su dr Vuković i njegovi pametni ortaci davno definisali prioritete, upravo na osnovu te velike istine: proizvodnja snova je – iz pozicije nekoga ko želi da ovdje vlada doživotno – neuporedivo isplativija od proizvodnje hljeba.
A onda sam došao sebi, sinulo mi je – ah ti blistavi lucidni momenti u blatu bunila – da se polako vraćam u doba kada sam imao 12 godina, kada je moja misao slobodno plovila nad okeanima spoznaje. Shvatio sam, drugim riječima, da zabušavam – i da je vrijeme za pravu akciju.
Roknuo sam brufen 400, za početak. Inače, brufen koristim za suzbijanje težih i najtežih oblika mamurluka – a odličan je i za grip – jedina stvar koja stoji između oboljelog od gadnog, gadnog gripa i samoubistva – upravo je ružičasta, slatka tabletica brufena. Prava mjera za momka od 115 kila je brufen 600 – ali ne treba pretjerivati (počnite sa 400, pa ako ne radi – dodajte 200, tj. pola tablete od 400 itd.).
Dakle, 1. crnogorski Salon arhtekture...
Na Internet stranicu slovenačkog Arhitekturnog biroa Plan B (planb.si – svetovanje, projektiranje, proizvodnja, trgovina in druge storitve d.o.o.) – opet se pojavila, jedne prekrasne večeri – Crnogorska galerija umjetnosti Miodrag - Dado Đurić. Podsjetiću vas da je Plan B, uz beogradski Projektni biro ARCVS – odgovoran za temeljitu rekonstrukciju i prenamjenu, odnosno za bezobzirno skrnavljene zdrade Narodne banke na Cetinju, autora arhitekte Petra Vulovića.
Dobro je – pomislio sam bio da su se (i) Plan B, iz ko zna kojih razloga, odrekli svog Muzeja sodobnih umetnosti Cetinje – kako oni vode našu dičnu Galeriju u svojim knjigama – ali nisu, sve je u redu. Razlog zbog kojega je Galerija/Muzej privremeno bila skinuta sa pomenute Internet-stranice je gotovo prozaičan – i razumljiv, nadasve: renderinzi su u međuvremenu zamijenjeni novim-novcatim fotografijama – što će reći da ono under construction od prošle nedelje nije bilo foliranje.
Osim što slave očiglednu činjenicu da je Plan B intervenisao na prijestonom Cetinju akvarijumom apsurdnih dimenzija – nove fotografije nam na posredan način govore o tome što bi se desilo da su investitori stvarno bili zainteresovani da grade na Cetinju - pogotovo u centru Cetinja - u Njegoševoj ulici, na primjer.
Jasno, desila bi se još jedna verzija podgoričkih ulica Slobode i Hercegovačke – s tim da bi, vrlo vjerovatno, par istorijskih zgrada u koje se po definiciji kunemo – Francusko poslanstvo, Palac Vukotića – bilo pometeno u ime progresa i prosperiteta.
Charlotte von Moos + Florian Sauter – znaju što je dobar koncept, na primjer – tome treba težiti, po svaku cijenu
Eto, nema više za danas.
Priznao bih još, na kraju, da sam ipak ovjerio kategoriju "Studentski radovi" na Internet adresi salonarhitekture.me – i da me raduje što su na tom jedinstvenom mjestu spakovana – ni manje ni više nego 43 studentska rada. Ne znam da li su svi studentski radovi izloženi na izložbi – drago bi mi bilo da jesu – jer bi onda putnik namjernik morao da primijeti da je većina tih radova razbacana po šumama i gorama naše zemlje ponosne – ili, drugim riječima, da su ti radovi zapanjujuće akontekstualni.
Dragi studenti, vrlo teško je suditi o kvalitetu neke intervencije u prostoru – izvedene ili neizvedene – ako nema ni naznake konteksta, tj. mjesta gdje se vaš imaginarni projekat nalazi. Sve te vaše forme – prelijepe forme, u svakom slučaju – govore da znate da crtate – ali, bojim se, ništa drugo.
Dakle, manite se ćorava posla, dragi moji studenti – ne slušajte što vam pričaju profesori, sve što radite neka bude suprotno od onoga što profesori misle da bi trebalo da radite – i fokusirajte se na koncepte, na prave koncepte. Kad vaši profesori, očigledno, ne vode brigu o tome gdje se te vaše forme nalaze – onda je jedino rješenje jak, apstraktan koncept. Koncepti projekata – za razliku od projekata – funkcionišu izvrsno i u apstraktnom prostoru.
Charlotte von Moos + Florian Sauter – znaju što je dobar koncept, na primjer – tome treba težiti, po svaku cijenu.
I stvarno mi nije jasno zašto ne postoji Specijalna nagrada Salona za najbolji studentski rad.
Studentice i studenti arhitekture su budućnost crnogorske arhitekture.
Nastavak priče o 1. crnogorskom Salonu arhitekture – u narednom broju.
Sretan svima i ovaj Božić – Božić II.
Bonus video:
