Književni kritičar

Velimir Visković gost DEUS-a

Jedan od povoda za razgovor sa Velimirom Vikosvićem bila je Hrvatska književna enciklopedija, objavljena prošle godine, i opisana kao “krunski napor jedne generacije”
74 pregleda 0 komentar(a)
Velimir Visković, Foto: Nacional.hr
Velimir Visković, Foto: Nacional.hr
Ažurirano: 16.12.2013. 09:38h

Književno veče hrvatskog književnog kritičara, esejiste i leksikografa Velimira Viskovića održano je u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” u okviru festivala “Decembarska umjetnička scena”.

Velimir Visković bio je član uređivačkog kolegija više leksikografskih edicija, “Enciklopedije Jugoslavije”, “Filmske enciklopedije”, “Hrvatske enciklopedije”. Glavni je urednik enciklopedije “Krležijana”.

Od 2002. do 2012. godine bio je glavni urednik “Hrvatske književne enciklopedije”. Trenutno radi kao glavni urednik biografskog Leksikona hrvatskih pisaca. Velimir Visković bio je glavni urednik hrvatskog izdanja izabranih djela Iva Andrića, a od 2000. godine radi i kao glavni urednik novog izdanja sabranih djela Miroslava Krleže. Na književnoj večeri sa Velimirom Viskovićem razgovarao je publicista Nebojša Knežević.

Od samog početka postojala je mogućnost da radim univerzalnu, svjetsku enciklopediju književnosti, ali to već postoji u svijetu, pa bi to bilo samo prenošenje nekog znanja

Na pitanje da li se i sam nekad, kao veliki dio jugoslovenske književne publike, odlučio u izboru “Andrić ili Krleža”, Visković je odgovorio da je u njegovom slučaju izbor uvijek bio “i Andrić i Krleža”.

“Kad sam bio gimnazijalac u Splitu bio sam više sklon Andriću. Krleža mi je izgledao previše bujan, previše barokne su bile te njegove rečenice, previše je bilo strasti u njemu i nekako ta mirna, misaona, refleksivna Andrićeva rečenica više mi je odgovarala. Krležu sam upoznao temeljito tek znatno kasnije.

Kad sam bio gimnazijalac čitao sam njegove romane i jako su mi se dopadali, pogotovo 'Na rubu pameti', malo mi je 'Hrvatski bog Mars' išao na živce, naravno 'Filip Latinović' mi se sviđao, a onda sam po narudžbi napisao tekst o njemu, tako da kad sam priman u Leksikografski zavod imao sam dvije studije o Miroslavu Krleži. I kad sam već bio tu, uz Krležu, počeo sam ga i proučavati, pa sam i više objavljivao o Krleži, a kasnije sam kad je pokrenuta Krležina enciklopedija pročitao svaki Krležin tekst. Ono što je paradoks kod Krleže jeste to da što ga više čitate, shvatate dubinu i veličinu tog opusa. Ja sam i za Krležu i za Andrića. I jedan i drugi imaju svoje mjesto”, rekao je Visković na početku književne večeri u Narodnoj biblioteci.

Jedan od povoda za razgovor sa Velimirom Viskovićem bila je Hrvatska književna enciklopedija, objavljena prošle godine, i opisana kao “krunski napor jedne generacije”.

“Od trenutka kad sam došao u Leksikografski zavod, kad sam znao da ću ostati i raditi u Leksikografskom zavodu, ja sam htio pokrenuti jednu ovako veliku, kapitalnu, nacionalnu enciklopediju, enciklopediju nacionalne književnosti.

Od samog početka postojala je mogućnost da radim univerzalnu, svjetsku enciklopediju književnosti, ali to već postoji u svijetu, pa bi to bilo samo prenošenje nekog znanja, a onda sam odlučio da ću razrađivati, krasti ako je potrebno neke konceptualne stvari iz različitih svjetskih enciklopedija. Većina enciklopedija ovog tipa temelje se na autorima, to je uvijek u bazi ovakve enciklopedije, postoje i interpretacije djela u nekima, imate i neke glavne pojmove.

Onda sam ja razradio jedan koncept, po kojem bi osim autora i djela, ušli još i svi žanrovi hrvatske književnosti, sve stilske epohe hrvatske književnosti, svi časopisi hrvatske književnosti, svi prevodioci koji su prevodili na hrvatski i s hrvatskog u svijetu, svi kroatisti koji su se bavili istraživanjem hrvatske književnosti, svi svjetski pisci koji su važni za hrvatsku književnost”, rekao je Visković povodom izrade Hrvatske književne enciklopedije i napomenuo prisutne da u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” nakon književne večeri mogu naći i posuditi Hrvatsku književnu enciklopediju, kao i učestvovati u ispravljanju budućih izdanja tako što će se autoru enciklopedije obratiti u slučaju uočene greške u enciklopedijskim jedinicama.

Zogović i Krleža

Upitan da kaže nešto o odnosu Miroslava Krleže i crnogorskog pjesnika Radovana Zogovića, Velimir Visković je kazao da se početak tog odnosa može opisati kao “odnos netrpeljivosti”.

“Radovan Zogović je pripadao čvrstom jezgru oko Milovana Đilasa, s kojim je Krleža bio u sukobu, u čuvenom sukobu na književnoj ljevici. Nakon rata Krleža je pozvan na saradanju.

Tada je u razgovoru Tita i Krleže, pred Đilasom, dogovoreno da se zakopaju ratne sjekire i da se Krleža uključi u kulturni život Jugoslavije, i onda se u Zagrebu Krleža našao sa Radovanom Zogovićem. Međutim 1948. Zogović je zglajzao i potonuo u totalni zaborav.

Onda je Krleža bio jako važan pri reafirmaciji Zogovića koji mu je poslao svoje pjesme 60-ih godina i Krleža je u 'Forumu' objavio to, pa se Zogović napokon ponovo uključio u literarni život, a Krleža je svuda okolo govorio kako je ta poezija dobra. I tada je odjednom počeo jedan lijep i prijateljski odnos između tih nekadašnjih gotovo bih rekao neprijatelja, idejnih, ne ideoloških.

To je bio odnos zaštitništva, Krleža u Zogoviću vidi jednog idealistu koji je zbog svojih ideja i ideala otpao od mejnstrima, od matice jugoslovenskog komunističkog pokreta, i na neki način marginalizovao sebe iz političkog života, i Krleža ga vidi kao idealistu s kojim se do kraja ne slaže, ali koji je vrlo talentovan i kojem treba napraviti prostor u tadašnjoj jugoslovenskoj književnosti”, rekao je Visković.

Preporučujemo za Vas