teret nasljeđa

Andrić nije birao čitaoce, zato ni njegova kuća ne treba da bira dolaznike

Umjetnici, NVO sektor i grad saglasni da kuća Iva Andrića u Herceg Novom treba da služi kulturi, ali nikako da nađu i model da to ostvare
14 komentar(a)
Ažurirano: 27.03.2019. 23:51h

Nakon višedecenijske nebrige i ponižavajućeg odnosa prema kući u kojoj je u Herceg Novom živio nobelovac Ivo Andrić, a koja je posljednjih godina bila pretvorena u kafanu, pokrenuta je inicijativa da ona ubuduće bude opredijeljena za rad umjetnika i organizovanje kulturnih manifestacija.

U svim dosadašnjim raspravama i predlozima postignut je visok stepen saglasja da Andrićeva kuća mora „služiti kulturi“.

„Uz sve posebnosti koje ima, Herceg Novi treba da je posebno ponosan na Andrićevu kuću, u kojoj je jedini naš nobelovac živio čitavu jednu deceniju. Ta činjenica za ovaj grad treba da bude posvećenički obavezujuća, jer ga izdvaja među gradovima, dajući mu još jednu autentičnost i posebno značajnu vrijednost“, ističe književnik Miraš Martinović.

Upozorava i da „Andrićeva kuća, ni po čemu, ne smije da bude partijska kuća, već mora biti otvorena za sve ljude. Baš i upravo onako kako je to Andrićevo djelo.

„Programi koji ubuduće budu organizovani – moraju biti u duhu i na nivou tog djela. A, ne prostor za iskazivanje netalentovanih i neostvarenih umjetnika, partijski i politički opredijeljenih“, ističe Martinović podsjećajući da je osim ugostiteljskih, ova kuća služila i u političke svrhe.

„A ako je i bilo kulturnih programa, a bilo ih je, oni najčešće nijesu bili na nivou i u skladu s Andrićem i njegovim djelom“, tvrdi Martinović.

Slikar Boris Boćo Vujović je saglasan da kuća Iva Andrića „mora biti u službi nauke i umjetnosti kao kulturni centar“.

„Pored memorijalnog dijela budući centar imao bi i neke komercijalne programe, kao i minimalan ugostiteljski sadržaj. Podrazumijeva se da kuća ima i sopstveni personal i domaćina. Tako osmišljen i organizovan kulturni centar funkcionisao bi tokom čitave godine, a da bi se to ostvarilio potrebno je da se zapušteni i oskrnavljeni Andrićev dom „obnovi i dogradi, ne remeteći postojeće arhitektonske vrijednosti i njenu estetiku“, predlaže Vujović.

Radna grupa koja je formirana na javnoj raspravi prije nešto duže od mjesec, javnosti je predočila koncept po kome bi Herceg Novi obnovom kuće Ive Andrića dobio novi javni prostor – Kulturno informativni centar - kuća nobelovca Ive Andrića. Centar bi trebalo da bude otvoren tokom čitave godine za sve građane koji hoće da se druže i obrazuju kao i za posjetioce Herceg Novog.

U njemu bi se dobijale informacije ne samo o životu i radu Iva Andrića, već i o kulturno-istorijskoj baštini Novog kao i aktuelnim događajima i sadržajima iz oblasti kulture.

“Projekat kulturno-informativnog centra treba da kroz promociju našeg nobelovca da odgovor na pitanje zašto je ovaj grad magično privlačio istaknute umjetnike, te zašto to može da čini i u budućnosti”, ističu u Radnoj grupi, uz uvjerenje da bi svojim sadržajima budući centar trebalo da pomogne brendiranju Herceg Novog osnažujući uticaj kulture na razvoj turizma.

“Projekat može uključivati i javno-privatno partnerstvo, ali pod stalnim nadzorom upravnih i kontrolnih tijela, uz upravni odbor/savjet koji bi činili istaknuti građani i dokazani profesionalci, birani bez politizacije, kao i da realizaciju treba prepustiti civilnom sektoru”, smatraju članovi Radne grupe.

Špiro Živković, v.d. direktora JUK Hercegfest koji gazduje kućom Iva Andrića, zamjera što o formiranju Radne grupe (koja je uglavnom sastavljena od predstavnika nevladinog sektora) nema nikakve odluke, rješenja, niti pisanog traga. Uz konstataciju da su sve ideje i pomoć dobro došle, Živković upozorava da se mora zadovoljiti i pravna procedura, uz ogradu da je to njegov lični stav, a da će “ostatusu kuće nobelovca odlučivati Upravni odbor JUK Hercegfest uz saglasnost osnivača.

“Kao urednik programa u ustanovi, kao odbornik u Skupštini opštine i trenutno v.d. direktora ustanove, nemam ni u primislima ideju da kuću koriste nevladine organizacije po svojoj volji, a da ih JUK Hercegfest opslužuje po njihovim zamislima i da snosi troškove održavanja objekta”, izričit je Živković.

On misli da bi, pod uslovom da se prihvati predlog da kuća, uz pomoć Zadužbine Iva Andrića iz Beograda, bude memorijalni (muzejski) objekat, njom trebalo da gazduje Zavičajni muzej.

„Andrićeva kuća treba da ima rang institucije od posebnog značaja, za opštinu Herceg Novi, ali i za državu Crnu Goru. Njenu djelatnost treba da pokriva i prati savjet, u kojem bi bila poznata imena i autoriteti iz oblasti umjetnosti, ali ne po partijskoj liniji, već po umjetničkoj i kulturološkoj, i ne samo i jedino sa opštinskog nivoa. Tu treba da budu ljudi akademskih zvanja i znanja i širokih i humanih vidika. Samo jedan takav savjet, sačinjen od stručnih ljudi i dokazanih autoriteta, može spasiti ovu kuću, od onoga što ju je u prošlosti snalazilo. Može je voditi ispravnim i pravim putem“, uvjeren je Martinović.

Samo tako će se, kaže, poštovati svetost ovog doma i njegovog stanovnika, koji je svojim djelom otvorio mnoga vrata i domove, i u njih ušao, širom svijeta.

“Andrić nije birao čitaoce, zato ni njegova kuća ne treba da bira dolaznike. Činiti što tako, bilo bi opšte beščašće i svetogrđ e“, zaključio je Martinović.

Pismo književnika

Ivo Andrić je kuću u Njegoševoj ulici br 65 u Herceg Novom sagradio 1964. godine kada se sa suprugom Milicom doselio iz Beograda. Nakon Andrićeve smrti, opština Herceg Novi otkupila je kuću od njegovih nasljednika, sa plemenitom zamisli da ubuduće služi kulturi i umjetnosti.

To se nikada nije u potpunosti ostvarilo, a posljednjih dvadesetak godina, kulturni poslenici su gotovo zaboravili da kuća postoji, jer je pretvorena u kafanu.

Trojica književnih velikana Stevan Raičković, Zuko Džumhur i Dušan Kostić koji su dio života proveli u Novom, svojevremeno su od lokalnih vlasti tražili da se odredi prikladna namjena kuće nobelovca Iva Andrića.

Oni odavno nisu među živima, a o njihovoj ideji svjedoče rijetki, među njima i Miraš Martinović koji se sjeća da njihov zahtjev nije otkucan, već da ga je ispisao Raičković, a sva trojica potpisala.