Iz komiteta “Pisci u zatvoru“ podsjećaju: Svijet je opasno mjesto za pisce

“Trenutno najopasnija zemlja za pisce i novinare jeste Meksiko i u to nema nikakvih sumnji. Tamo su autori i dalje žrtve državne represije"
0 komentar(a)
Knjiga, Foto: Theswash.com
Knjiga, Foto: Theswash.com
Ažurirano: 22.11.2013. 10:01h

Svake godine PEN centar 15. novembra podsjeća na pisce iz svih krajeva svijeta koje razni režimi drže u zatvoru. Prilike su i dalje zabrinjavajuće, kaže Saša Fojhert iz Komiteta “Pisci u zatvoru“. On u intervjuu za Dojče vele ističe da je trenutno najopasnija zemlja za pisce i novinare Meksiko, gdje su autori žrtve državne represije.

“Trenutno najopasnija zemlja za pisce i novinare jeste Meksiko i u to nema nikakvih sumnji. Tamo su autori i dalje žrtve državne represije.

Doduše, životi su im ugroženi i zbog prijetnji narko-bosova. Upravo u gostima imamo jednu autorku iz Meksika.

Anala Lilia Perez je pod hitno morala da napusti zemlju, jer je bila suočena sa konstantnim prijetnjama smrću”, ističe Fojhert. Na pitanje kako je Komitet “Pisci u zatvoru” uspio da je prebaci u Njemačku, Fojhert ističe da je spisateljica na sreću mogla da napusti zemlju, a komitet je uspio da obezbijedi sredstva zahvaljujući programu “Pisci u egzilu”, zasnovanom na stipendiji u trajanju od tri godine.

Sredstva dolaze iz državnog budžeta, a to znači da pisci u tom slučaju mogu bezbjedno da pišu i žive u naredni tri godine. Komitet, kako objašnjava Saša Fojhert, zahvaljujući brojnim kontaktima, uspijeva za pisce, poput Perezove, da organizuje javne nastupe, učešće na tribinama, na književnim večerima. Drugim riječima, na taj način, oni mogu otvoreno da govore o svom radu i sudbini, dok borave u Njemačkoj.

Kada je riječ o piscima koji ne mogu da napuste svoju zemlju, kojima je život ugrožen i koji su u zatvoru, Fojhert kaže da je na tom planu Komitet “Pisci u zatvoru” manje uspješan.

“Međutim, ipak smo u mogućnosti da o tome govorimo u javnosti. Mi to prije svega činimo na našem Internet-portalu, zatim preko društvenih mreža, objavljujemo saopštenja za medije. U državama sa represivnim režimima, autore čija je sloboda ugrožena, vlasti ne ostavljaju na miru tek tako.

Zato u svemu tome javnost igra izuzetno važnu ulogu. Ono što mi činimo jeste uspostavljanje kontakta sa autorima, koji imaju problema sa zakonom, jer na taj način želimo da znaju da nisu sami i da nisu zaboravljeni. Ali to, nažalost, ne uspijeva baš uvijek”, navodi Fojhert naglašavajući da do povratne informacije dolaze teško, posebno kada se autori nalaze u pritvoru u zemljama kao što je Kazahstan.

“U toj zemlji imamo slučaj pisca Arona Atabaka, koji se nalazi u zatvoru. Sa njim smo u kontaktu zahvaljujući pismima. Još prije osam sedmica poslali smo mu jedno pismo i on je bio u mogućnosti da nam odgovori. Poslao nam je jednu svoju pjesmu, koju je nama posvetio, a uz nju i poduže pismo. Naravno da se takva pisma često cenzurišu. I u nekim slučajevima, autori ne uspijevaju da odgovore, ali do njih ipak stižu naša pisma. Međutim, čak i kad su cenzurisana, takva pisma imaju veoma važnu ulogu“, ističe Fojhert.

Komitet “Pisci u zatvoru” postoji više od pola vijeka, a svijet je i dalje prilično nesigurno mjesto za mnoge autore. U međuvremenu je postalo aktuelno i pitanje neovlašćenog nadgledanja, koje ugrožava vladavinu prava, pa tako i slobode građana.

“Komitet prati tu problematiku sa velikom zabrinutošću. Sloboda izražavanje je fundamentalno pravo, koje se, ako govorimo o demokratskim sredinama, ne može tek tako preskočiti. Ali mi smo zabrinuti i zbog onog što se u posljednje vrijeme dešava na Zapadu, o tome uvijek iznosimo svoje mišljenje”.

Nikada ne ćutimo

Saša Fojhert, pisac, pjesnik i esejista, predsjedavajući Komiteta “Pisci u zatvoru” i potpredsjednik je PEN centra u Njemačkoj osvrnuo se i na posljednja dešavanja u SAD, konkretno na aferu “Snouden”.

Fojhert ističe da su povodom slučaja “Snouden”, uputili otvorena pisma američkoj vladi, a kada to učini PEN centar, to znači da su pismo potpisala velika imena. “Pomenuću recimo čuvenog anglo-indijskog pisca Salmana Ruždija. Međutim, da li to na kraju ima nekog efekta, ja to ne mogu da kažem. Ali mi nikako ne bismo smjeli da ćutimo i mi to sigurno ne činimo!“, zaključuje Fojhert.

Bonus video: