Francuska književnica i filozofkinja Simon de Bovoar bila je heroina savremenog feminizma i robinja ljubavi. Apsolutni gospodar njenog srca i života bio je čuveni filozof Žan Pol Sartr, sa kojim je imala ljubavno-prijateljsko-kolegijalni odnos.
Uprkos usponima i padovima, od kada su se upoznali, pa do svoje smrti, oboje su tvrdili da je to prava ljubav i da su srodne duše.
Oni su rodonačelnici termina "slobodna ljubav" i "veza bez obaveza", koji su danas uvreženi u savremenom svijetu. Malo ko zna da je njegov tvorac francuski intelektualac Sartr, koji je baš ovim riječima pokušao da objasni svojoj tadašnjoj djevojci Simon prirodu njihovog odnosa.
Zabavljali su se više od godinu dana, bili su strastveni ljubavnici, zaljubljeni i nerazdvojni, apsolutni istomišljenici, ona je imala 22. godine, a on 30, šetali su u parku oko Luvra, sjeli na klupu, on je zagrlio i tiho saopštio:
"Naša ljubav je jaka, nju ništa ne može da ugrozi. Ipak, ne smijemo da dozvolimo da nas ta ljubav spriječi da napredujemo i kao individue, da svako od nas ima svoj svijet, svoju kuću, svoj život i gradi odnose sa drugim ljudima. Mi ćemo uvijek da imamo jedno drugo, ali ne smijemo da se zatvorimo u ljušturu".
Ideja koja je osvojila svijet
Njegove riječi bile su neočekivane za njegovu mladu i veoma lijepu koleginicu, koja je potajno očekivala da će biti zaprošena, tako da je predlog nije baš oduševio, ali je mladić, onako filozofski, objasnio da je njegova zamisao o "slobodnoj ljubavi" revolucionarna, da će osvojiti svijet, a oni će ostati upamćeni kao njeni rodonačelnici.
Umjesto da joj predloži zajednički život, Sartr je uverljivo govorio koliko je važno da svako živi u svom domu, da imaju svoj prostor, baš kao i predstavnici francuske aristrokratije u 18. i 19. vijeku.
Otmena Parižanka prefinjenih crta lica, Simon Lucija Ernestina Mari Bertran de Bovoar, rođena je u buržoaskoj porodici, otac Žorž je bio advokat koji je zbog glume napustio karijeru, a majka ćerka imućnog bankara.
Školovala se u Katoličkoj školi za djevojke, jer je u to vreme ta institucija smatrana idealnim mjestom za mlade djevojke kojima je jedini cilj u životu da budu dobre supruge, majke i domaćice, dok se obrazovanju nije posvećivala posebna pažnja.
Čuveni pakt o slobodnoj ljubavi, koji je kao vrlo mlada djevojka sklopila sa Sartrom, u početku je Simon zadavao bol jer nije dijelila entuzijazam svog partnera da imaju ljubavnike i ljubavnice
Otac nije krio veliko razočaranje što nije dobio sina i nasljednika, tako da je u ćerkama Simon i mlađoj Hani tražio muške crte, pa je jednom prilikom zadovoljno pohvalio Simonu riječima: "Imaš mozak muškarca".
Ipak, Žorž de Bovoar prenio je kćerkama i ljubav prema umjetnosti, pozorištu i književnosti i mnogo je ulagao u njihovo obrazovanje tvrdeći da samo to može da ih izvuče iz siromaštva.
Ambiciozna Simon u ranoj mladosti odlučila je da bude književnica, bila je odličan đak, a naročito je privlačila filozofija, koju je upisala u Parizu. Zaista je stekla odlično obrazovanje, studirala je matematiku na Katoličkom institutu, kao i književnost i strane jezike na Institutu San-Mari, konačno i filozofiju na prestižnoj Sorboni.
Sa 21. godinom postala je najmlađi diplomirani filozof na svijetu. Tokom života bila je veoma plodan autor, pisala je novele, monografije o filozofiji, politici i socijalnim pitanjima, eseje, biografije i autobiografiju u nekoliko tomova.
Od 1931. do 1941. godine predavala je filozofiju u Marseju, Ruanu i Parizu, a od 1943. potpuno se posvećuje književnosti. Inspiraciju je iznova i iznova nalazila u svojoj najvećoj ljubavi, Sartru, i odnosu sa njim, njegovim ljubavnicama, ali i u iskustvu svojih roditelja
Pakt o nevjerstvu
Čuveni pakt o slobodnoj ljubavi, koji je kao vrlo mlada djevojka sklopila sa Sartrom, u početku joj je zadavao bol jer nije dijelila entuzijazam svog partnera da imaju ljubavnike i ljubavnice, ali je ipak prihvatila predlog čovjeka koga je iskreno voljela i kojem se beskrajno divila.
Obavezali su se da se nikada u životu neće rastati, bez obzira na sve. I tako je i bilo... uprkos tome što su se u sporazumu obavezali da neće nikada živeti zajedno i da nisu obavezni na vjernost, kao i da u njihovom odnosu ne smije da se pojavi ljubomora.
Sartr je predložio da svake dvije godine obnove pakt, što su prvih godina i radili, ali vremenom su prestali jer je bilo jasno da jedno bez drugoga ne mogu.
On je njoj trebao jer ga je voljela svim žarom prve ljubavi, bio je prvi muškarac u njenom životu, a ona je njemu bila potrebna kao srodna duša, prijatelj, podrška u svakom smislu, najvjerniji obožavalac.
Svojim izuzetnim darom za književnost Simon je oblikovala Sartrove konfuzne rečenice u pitke filozofske eseje i bila mu spona sa drugim ljudima, stišavala je koliko je mogla njegovu impulsivnu prirodu, zbog koje je čak i svojim saradnicima bio dalek i nerazumljiv.
Tokom života čuveni filozof je svakodnevno koristio svoj šarm da zavodi žene. Njegovi savremenici su čak tvrdili da ima seksualne probleme, jer, uprkos jakom uzbuđenju, često nije uspijevao da ostvari odnos sa ženom
Podržavao je Marksovo učenje i oštro kritikovao književnost tvrdeći da je to tekovina buržoazije kako bi se otupio otpor nezadovoljnih u svijetu.
Ironija je što mu je dodjeljena baš Nobelova nagrada za književnost, koju je on u skladu sa svojim stavom odlučno odbio da primi. Njegovi mnogobrojni citati i danas su aktuelni, a praktično je opisao svoj odnos sa ženama rečenicom: "Ljubav, to je cio život žene, a samo epizoda u životu muškarca".
Ovom inteligentnom i harizmatičnom muškarcu mnoge žene nisu mogle da odole, tako ni Simon. Bliskost i strast na početku njihove romanse, kasnije su prenijeli na posao, iako nisu zajedno živjeli, svakodnevno su radili, stvarali, razmjenjivali mišljenja i čitali djela jedno drugog prije objavljivanja.
Simon je kasnije zapisala da je Sartr odbio da pročita samo jedan njen esej, "Starost" iz 1970. godine, koji govori o intelektualnom padu i samoći svih ljudi koji ne umru prije šezdesete, a 1981. je napisala "Ceremoniju oproštaja", bolan opis Sartrovih posljednjih godina.
Šarm i problem i jednog Sartra
Tokom života čuveni filozof je svakodnevno koristio svoj šarm da zavodi žene. Njegovi savremenici su čak tvrdili da ima seksualne probleme, jer, uprkos jakom uzbuđenju, često nije uspijevao da ostvari odnos sa ženom.
Uprkos tome, bilo je perioda kada je imao sedam ljubavnica istovremeno! Ipak, i tada je Sartru Simon bila potrebna, samo ona je umjela da prenese na jednostavan način baš to što on želi da kaže, budući da je često "gubio nit" u svom filozofiranju i nije uvek bio razumljiv čitaocima.
Sartrova strast prema Simon potpuno je iščezla poslije nekoliko godina, pa iako više nije bilo seksualnih odnosa među njima, Simon je uvijek pronalazila načine da bude dio njegove intime
Kraj Drugog svjetskog rata ovaj filozofsko-ljubavni par zatekao je na mjestu urednika političkog magazina "Moderna vremena", koji je osnovao Žan Pol sa grupom istomišljenika, a Simon je do kraja života obavljala tu funkciju.
Međutim, iza naizgled romantične heroine i uspješne žene skrivala se tužna i povrijeđena žena, sasvim drugačija od hrabre rodonačelnice modernog feminizma i one koja je bila uzor ženama.
Samo njeni najbliži su znali da je Sartr bio prvi muškarac koji je poljubio, sa kojim je vodila ljubav i koji je povrijedio slomivši joj srce.
Mnogi savremenici su ga kritikovali smatrajući da se okrutno igra njenim srcem, budući da je maksimalno koristio prednosti njihove slobodne veze na kojoj je insistirao, a njeni ljubavnici uglavnom su bili pokušaj da mu vrati istom mjerom.
Ona je doslovno bila umiješana u svaki segment njegovog života, čak je bila neraskidivi dio njegovih veza sa drugim ženama. Dijelila je ljubavnice sa njim i ulazila u romanse sa njegovim prijateljima.
Sartrova strast prema Simon potpuno je iščezla poslije nekoliko godina, pa iako više nije bilo seksualnih odnosa među njima, Simon je uvijek pronalazila načine da bude dio njegove intime.
Zbližavala se sa ženama koje su njega oduševljavale i koje je zavodio. Složenost odnosa sa Sartrom prenosila je na gotovo sva svoja djela i opisivala kroz likove. Njen čuveni roman "Gošća", iz 1943. godine, baziran je na odnosu njene učenice, ruske emigrantikinje Olge Kosakjevič i Sartra.
Poniženje u romanu
U svom djelu Simon je uspjela da dočara sve slojeve ljubavnog petougla koji su činili ona, njen ljubavnik i kasnije Olgin muž, Olga, njena sestra Vanda i, naravno, Sartr.
Uprkos tome što se čitavog života borila za prava žena, Simon je uvijek bila u sijenci muškaraca kojima je silno željela da se dokaže - prvo je to bio njen otac, a zatim Sartr.
Simon je bila i ostala jedna od najkontroverznijih osoba u svijetu intelektualaca, jer je svako njeno djelo neraskidivo povezano sa njenim životom i ličnošću, a globalna borba za prava žena bila je zapravo njena lična bitka za srce muškarca koji nije nikada želio da se veže samo za jednu ženu
Napisao je: "Znam da ti ova vijest neće biti prijatna, ali taj čin braka je čista simbolika". Filozof se na kraju ipak nije oženio Vandom, a Bovoar je kasnije ušla u emotivnu vezu sa američkim piscem i novinarem Nelsonom Algrenom.
Djelovali su srećno, imali skladan odnos i izgledalo je kao da je napokon pronašla muškarca koji će je voljeti, poštovati i oženiti, kada se sve neočekivano završilo.
Savremenici su bili ubijeđeni da je, u skladu sa svojim dramama, Sartr "napisao" scenario i za kraj romanse Simon-Nelson, jer ona je javno ponizila svog partnera u romanu "Mandarini", njihov odnos predstavila kao banalan i napisala da nikada nije željela ni da bude sa njim.
Baš to djelo donijelo joj je najviše priznanje iz književnosti u Francuskoj i gubitak čovjeka koji je iskreno volio. Kroz likove u romanu opisan je Sartr, Algren, kao i mnogi filozofi toga doba.
Bovoar je tim djelom uzburkala ne samo francusku i svjetsku javnost, već i srce i sujetu Amerikanca, on je bio šokiran njenim javnim odricanjem od njega, a ona je dokazala da je u stanju da žrtvuje i sebe i ljubav i brak samo da bi ostala uz Sartra i ispoštovala pakt.
U najznačajnijem djelu, "Drugi pol", ispoljila je neverovatan bijes i ogorčenost prema muškarcima generalno, pa i prema ženama, a u filozofskim krugovima pričalo se da je prava meta njene ogorčenosti Sartr i njegove ljubavnice.
Baš taj esej donio joj je svetsku slavu i uvrstio je u najelitnije filozofe. U njemu je sa velikim žarom dokazivala da muškarci nikada nisu željeli da razumiju žene i njihove probleme, pa su namjerno stvorili stereotip da su dame kapriciozne, komplikovane i misteriozne.
Na taj način su zadržavali svoju patrijarhalnu ulogu u društvu i žene stavljali u podređeni položaj.
Žene da vladaju sobom
"Ne želim da žene imaju moć nad muškarcima, već nad sobom", isticala je tada slavna književnica aludirajući na sebe.
Simon je umrla od upale pluća i po sopstvenoj želji sahranjena je pored čovjeka uz koga je provela čitav život, Žana Pola Sartra, a o snažnoj bliskosti ove dvije srodne duše svjedoči i zajednička nadgrobna ploča
I dok je francuska i svjetska javnost smatrala vodećom intelektualkom 20. veka, i sa velikim poštovanjem čitala sva njena djela, diveći se njenoj samostalnosti i mudrosti, njeno srce je robovalo muškarcu i njegovim kapricima.
Kada je njen dugogodišnji partner Sartr umro, Bovoar je ostala posvećena njegovom imenu i djelu. Živjela je još šest godina i za to vrijeme pisala o njihovom neobičnom emotivnom odnosu, objavila je i njihova pisma, ali je izbacila djelove u kojima se spominju treće osobe.
Tvrdila je da je to učinila da ih ne bi povrijedila, ali oni koji su je dobro poznavali tvrdili su da zapravo nije željela da se i posle Sartrove smrti "treće osobe" upliću u njihov život.
Simon je umrla od upale pluća i po sopstvenoj želji sahranjena je pored čovjeka uz koga je provela čitav život, Žana Pola Sartra, a o snažnoj bliskosti ove dvije srodne duše svjedoči i zajednička nadgrobna ploča.
Galerija
Bonus video:
