OŠTRA RASPRAVA

Polemika o Njegošu: Genocidan samo prema tiranima

Prema riječima Rastodera nikada nije problem predstavljao Njegoš pjesnik, već Njegoš koji se pojavljuje u obliku parola i bilborda
203 pregleda 70 komentar(a)
Ažurirano: 14.11.2013. 12:46h

Referat prof. dr Šerba Rastodera i u posljednje vrijeme pominjana teza određenih krugova da je Njegoš “genocidni pjesnik“ izazvao je polemiku na naučnom skupu koji je u čast obilježavanja dva vijeka od rođenja Petra II Petrovića Njegoša organizovao Filozofski fakultet.

Prema riječima Rastodera nikada nije problem predstavljao Njegoš pjesnik, već Njegoš koji se pojavljuje u obliku parola i bilborda i sa čijom se slikom ide u ratničke pohode posljednjih 150 godina.

“Prikazivan je kao bog a njegova djela kao biblija za narod, i svaki pokušaj kritičkog čitanja Njegoša osuđivan je kao jeres, skrnavljenje i nesposobnost nerazumijevanja velikog pjesnika izvan vremena u kome je živio i stvarao. Ovo je jedini sveštenik zbog koga su čak i komunisti znali kazniti onoga ko bi se pokušao kritički osvrnuti na njegova shvatanja“, kazao je Rastoder. Njegoš je, kao i svi pjesnici, prema riječima Rastodera, izmišljao, domišljao i fikcije pretvarao u stvarnost, pa je tako uradio i sa istragom poturica, “istorijski nedokazanim činom“, a postoji mišljenje, kako je kazao, da onaj koji “njeguje fikcije želi da ih realizuje u stvarnost“ pri čemu “duboko zaorava brazdu zločina i skrnavi pjesništvo kao oblik umjetnosti“.

“Baš zato se uz ime vladike javljaju atributi genocid i pjesnik, podstrekač i generator zločina, što samo provocira potrebu da se povede ozbiljna rasprava o etici poruka crnogorskog vladike. Da odmah relaksiram 'guslarski' dio javnosti – ovo nije zahtjev samo onih koji pripadaju islamskoj kulturi i vjeri i koji u njegovim stihovima nalaze elemente nesaglasne vrijednostima civilizovanog i kulturnog društva već, čini mi se, da se takav zahtjev prepoznaje i kod dijela liberalne javnosti“, kazao je Rastoder. Prema njegovim riječima pored toga što se “mogu razumijeti ali ne i nekritički veličati Njegoševi antiturski i antiislamski stavovi“ više bi se trebalo zamisliti otkuda Njegoš u “partijskim, partizanskim, četničkim, komunističkim, antikomunističkim, IB-eovskim i stavovima AB revolucije“.

“Da li je onda Njegoš samo politički ideolog glavnog odbora neke partije kojeg po potrebi možete učlanjivati u svoje partijske redove zavisno od političkog konteksta, da li je on samo pjesnik savremen za zloupotrebu a mrtav za pravdu. I ko radi protiv njega – oni koji ga upisuju u svoje partije ili oni koji misle da mu je mjesto u istoriji i da je savremenik samo onoliko koliko je njegovo djelo osposobljeno da komunicira sa savremenim čitaocima u svijetu“, kazao je poznati istoričar.

Prema njegovim riječima mnogo teži poduhvat od sviranja roka uz gusle je mlade preko Njegoša podučavati boljem i humanijem svijetu.

“Prije sto godina na Cetinju je prikazan 'Gorski vijenac'. Predsjednik priređivačkog odbora dr Laza Popović je izvršio skraćivanje teksta sa napomenom da je dio izostavljen zbog prisustva naših muhamedanaca. Ako su Crnogorci prije sto godina bili svjesni značaja djela 'Gorskog vijenca' za pripadnike muhamedanske vjere, kako objasniti da sljedećih sto godina tema ne samo da nije otvorena već je svaki pokušaj dočekivan sa nipodnoštavanjem i iskrivljavanjem suštine“, kazao je Rastoder.

Želja mu je bila da referatom, kako je kazao, intelektualno isprovocira i aktuelizuje stavove koji su veoma prisutni u djelu javnosti da se “kritički promisle neke poruke koje se različito čitaju i koje su za jedne sveto pismo a za druge govor mržnje i generator netrpeljivosti“.

To je i uspio.

Prof. dr Savo Laušević kazao je da je svaka upotreba pjesništva zloupotreba, a da su najviše zloupotrebljavani najveći pjesnici.

I ko radi protiv njega – oni koji ga upisuju u svoje partije ili oni koji misle da mu je mjesto u istoriji i da je savremenik samo onoliko koliko je njegovo djelo osposobljeno da komunicira sa savremenim čitaocima u svijetu

“Ne smijemo zaboraviti da pjesnička transformacija nije realan život već život djela. Ono što Rastoderu zamjeram je konstrukcija 'guslarski dio javnosti' koja je pomenuta u pežorativnom smislu. Guslarsko znači epsko, i Šekspirova djela su takođe guslarska, epska. Ne treba zloupotrebljavati Njegoša u parolaškom i partijskom smislu. Sjetimo se samo koliko je Niče zloupotrebljavan, posebno u nacizmu a umro je 1900. godine, dakle mnogo ranije nego što se nacizam pojavio. Svaki pisac daje mogućnost zloupotrebe ali Njegoš nikako nije genocidni pisac. Čak je i naš predsjednik Vlade došao do spoznaje da Njegoš nije genocidan“, kazao je Laušević.

Prof. dr Radmilo Marojević kazao je da je opšti smisao Njegoševog “Gorskog vijenca“ borba za slobodu a ne istraga jednog naroda i da ne treba zaboraviti da se ne zna da li Njegoš ljepše govori o islamu ili o pravoslavlju.

Prof. dr Vesna Kilibarda kazala je da se njegošologija danas uglavnom bavi tumačenjem tumačenja a da još nijesmo rekonstruisali djelo koje i dalje traje, dok je prof. dr Lidija Tomić poručila da u Njegoševim djelima ne tražimo ono čega nema.

“Imam utisak da posljednjih nekoliko godina imamo 'istraživače' koji pokušavaju da Njegoša prikažu kao genocidnog pjesnika. Došao sam do zaključka da niko od njih ne poznaje dovoljno Njegoševo djelo kao filozofsko i ne tumači ga na pravi način. Njegoš je 'genocidan' samo prema tiranima kojima 'tragovi smrde nečovještvom'. Pa zar svi ne želimo da 'tirjanstvu stanemo nogom za vrat'“, poručio je prof. dr Rade Delibašić.

Pjesnik koji je vladao

Naučni skup “„Njegoš – pjesnik, filozof, državnik“, otvorio je dekan dr Blagoje Cerović, predsjednik Organizacionog odbora skupa. “Njegoš je bio vladar koji je pisao poeziju, pjesnik koji je vladao državom.

Ovaj vladar, vladika i pjesnik postavio je osnove crnogorskoj građanskoj državi i kulturi i zbog toga je on nezaobilazan u izučavanju crnogorske istorije. 'Luča mikrokozma' predstavlja filozofski spjev i po svojim književnim i strukturnim obilježjima, a 'Gorski vijenac' kao da se ne pamti po događajima nego po izrekama. Njegovi junaci poznatiji su po govoru nego po činjenju“, kazao je Cerović.

U sklopu skupa održane su tri sjednice u okviru kojih je izloženo dvadeset referata posvećenih Njegošu. Referate su izložili Lidija Tomić, Savo Laušević, Radmilo Marojević, Vesna Kilibarda, Jelica Stojanović, Sonja Tomović-Šundić, Nada Tomović, Siniša Jelušić, Rade Delibašić, Predrag Jašović, Nenad Perošević, Svetlana Kalezić-Radonjić, Živko Đurković, Draga Bojović, Boško Milovanović, Marijan Premović, Jelica Matović, Ivan Tepavčević i Sait Šabotić.