Nakon posljednjih javnih nastupa sa pop zvijezdama i namjere da u Americi otvori institut sa svojim imenom, sve više kritičara moderne umjetnosti se pita da li je Marina Abramović postala opsjednuta svojom prisutnošću u javnosti i da li će joj sopstvena mitologija ozbiljno narušiti umjetnički ugled.
U ime umjetnosti Marina je visila naga sa zida i žiletom urezivala motive na svoje tijelo, masturbirala u muzeju, stajala mirno dok su joj posjetioci držali uperen pištolj u glavu i ubadali je trnjem, a njen najpoznatiji performans obuhvatao je nepomično sjedenje u stolici sedam sati dnevno, šest dana u nedelji dok su posjetioci Muzeja Moderne umjetnosti (MOMA) u redovima čekali da “osjete njenu auru”.
Sada poznata umjetnica dovršava možda svoj najambicioznijiji posao u u životu - u malom Gradu Hadsonu u državi Njujorku otvara “Hram umjetnosti” pod svojim imenom. Institut Marina Abramović bi trebalo da bude kulminacija njene umjetnosti i kako je saopštila “Bauhaus našeg vremena”, meka za umjetnike, naučnike i mislioce, kao i ljude koji su voljni da kroz trosatni umjetnički performans “pročiste dušu i tijelo”.
Marina u posljednje vrijeme sve češće sarađuje sa filmskim i muzičkim zvijezdama, sa kojima je počela da se pojavljuje na naslovnim stranicana glamuroznih časopisa, u naslovnim ulogama dokumentaraca ili pozorišnih predstava. Njen novi status nije univerzalno prihvaćen, jer neki kritičari i umjetnici smatraju da Marina Abramović svjesno stvara nešto poput kulta ličnosti, a naročito “sramno” je po njima igranje sa Džej Zijem, vježbe pročišćenja sa Lejdi Gagom i druženje sa glumcem Džejmsom Frankom, što će joj potpuno urušiti ugled jedne od najznačajnijijh umjetnica današnjice.
U trenutku kada se pojavio snimak Marine Abramović i Džej Zija iz Galerije Pejs u julu jedan art onlajn magazin je taj dan proglasio trenutkom kada je “umrla umjetnost performansa”.
Međutim, izgleda da primjedbe Marinu uopšte ne dotiču, jer ona je odavno saopštila da joj je slava omogućila da svoje umjetničke ideje proširi kako bi stigli do većeg broja ljudi.
“Kada sam ustala sa stolice posle performansa u MOMA potpuno sam bila drugačija osoba i tada mi se pojavila potpuno jasna ideja o Institutu. Tada sam sahvatila da moj rad više ne pripada meni već kulturi uopšte i da je važan faktor promjene svijesti ljudi na planeti”.
Bonus video:
