Nobelovu nagradu za književnost u 2013. dobila je kanadska spisateljica Alis Manro, poznata autorka kratkih priča koja je od 1968. objavila 14 zbirki priča. Kanađanka (82) je decenijama stvarala nemali opus kratkih priča čiji pregled donosimo.
“Dance of the Happy Shades” (1968): Manro je svoju prvu zbirku priča objavila već duboko zagazivši u tridesete godine, ali je odmah dobila podršku kritike i svoju prvu književnu nagradu, u Kanadi ključnu “Governor's General Ficiton Award”, koju će kasnije osvojiti još nekoliko puta.
Naslov ove zbirke je referenca na operu “Orfej” njemačkog kompozitora Kristofa Vilibalda Gluka, a Manro je u prvim pričama, koje su nastajale godinama uz odgajanje troje djece i vođenje knjižarskog posla, označila svoju književnu teritoriju: ženske sudbine u provinciji.
“Lives of Girls and Women” (1971): Ova zbirka je pogrešno proglašena romanom, s obzirom na to da sve priče povezuje glavna junakinja Del Jordan.
Manro prati adolescentske muke svoje junakinje, a kasnije i njen ljubavni život, razočaranja u ljubav i napet odnos s majkom, sve zajedno sa suptilnom notom feminizma i muškarcima kao sasvim sporednim likovima.
“Something I've Been Meaning to Tell You” (1974): Riječ je o knjizi koja se bavi svim mogućim vrstama međuženskih odnosa koji imaju posebnu dinamiku i dramatiku, specifičnu u odnosu na ono što u vezama proživljavaju žene s muškarcima.
Oduševljenje kritičara je već tada bilo ogromno, pa su povodom ove zbirke priča konstatovali da je “spisateljica velikog dara i percepcije” (LA Times) te da su “njene priče kao vile s mnogo soba” (New York Review of Books).
“Who Do You Think You Are?” (1978): Van Kanade ova knjiga objavljena je pod naslovom “The Beggar Maid” i ušla je u uži izbor za nagradu Buker. Manro opisuje decenije bliskog, ali i napetog odnosa vulgarne i sumnjičave Flo i njene poćerke Rose koja napušta malo mjesto u kojem je odrasla .
“The Moons of Jupiter” (1982): Zbirka priča posvećena ljubavi i starenju iz različitih perspektiva nekoliko ženskih likova, poput mlade djevojke u priči “The Turkey' Season” koja se zapošljava na živinarskoj farmi, gdje ima priliku da posmatra ljubavne avanture i jade starijih kolegenica.
“The Progress of Love” (1986): Jedanaest priča posvećeno je ljubavi, što naravno ne znači da je riječ o romantičnim fantazijama u stilu Barbare Kartland.
Manro se bavi razvedenom ženom koja se vraća u rodnu kuću i suočava s dubokom povezanošću svojih roditelja koju sama u svom braku nije uspjela da ostvari. Za ovu je knjigu Manro je treći put osvojila “Governor's General Ficiton Award”.
“Friend of My Youth” (1990): Od vječito mrzovoljne kritičarke “New York Timesa” Mičiko Kukatani Munro je za ovu knjigu dobila najveće pohvale: “Divna zbirka priča, prelijepo napisana i duboko osjećajna”.
U naslovnoj priči naratorka se prisjeća svoje sestre, a u drugoj protagonistkinja Brenda razgovara sa svojim ljubavnikom o njegovom odrastanju u gradu Viktoriji, u kojem je i sama Manro živjela neko vrijeme.
“The Love of a Good Woman” (1998): Tokom svoje književne karijere redovno je sarađivala s uglednim “New Yorkerom” koji je objavio njenu priču dok je bila nepoznata.
Kasnije je spisateljica opravdala povjerenje urednika “New Yorkera” koji je imao priliku da prvi objavi mnoge njene proze, pa tako i pet priča iz ove zbirke, a jedna je izašla u kanadskom časopisu “Saturday Night”. Svakako treba obratiti pažnju na priču o seoskom ljekaru koji ilegalno vrši abortuse, što neplanirano otkriva njegova kćerka.
“Hateship, Friendship, Courtship, Loveship, Marriage” (2001):U ovoj zbirci se ozdvaja pričs “The Bear Came over the Mointain”, predložak za film “Away From Her” Sare Poli sa Džuli Kristi u glavnoj i za Oskara nominovanoj ulozi. Najavljena je i filmska adaptacija naslovne priče u kojoj neugledna provincijalka Džoana Peri pokušava da izbjegne stanje “slomljenog srca”.
“The View from Castle Rock” (2006): Donekle neuobičajena knjiga u opusu Manro, kombinacija kratkih priča i pripovijedanja s memoaristikom i porodičnom istorijom, u kojoj se spisateljica bavi svojim precima, konkretno porodicom Lejdlou.
Istražuje porodične korijene u Škotskoj XVIII vijeka, a naslovna priča se odvija u edinburškom zamku koji kao odrastao čovjek posjećuje Džejms Lejdlou sa svojim sinom, prisjećajući se kako je iz Škotske plovio za Kanadu.
“Too Much Happiness” (2009): Naslovna priča nadahnuta je stvarnom istorijskom osobom. Talentovana ruska matematičarka i spisateljica Sofija Kovalevska sukobljava se s konvencijama XIX vijeka i zamkama ličnog uspjeha. Manro jednako dobro donosi i priče “Dječija igra” u kojoj dvije prijateljice iz djetinjstva kriju do smrti jezivu tajnu koja ih cijelog života muči...
“Dear Life” (2012): “The Atlantic”, “AV Club”, “Vogue” i “San Francisco Chronicle”, složili su se da je “Dear Life” najbolja knjiga objavljena prošle godine u Americi.
U pitanju je sinteza opsesivnih tema i standardnih toponima iz opusa Alis Manro, a spisateljica se ovdje posvetila slučajnim susretima i prelomnim trenucima poslije kojih život više ne može biti isti. Nakon ove knjige Manro je izjavila da prestaje sa pisanjem.
Prema pisanju svjetskih medija, kanadska spisateljica neće doći na dodjelu Nobelove nagrade za književnost u Stokholm. “Stara sam i moje zdravlje više nije najbolje”, citirao je Peter Englund iz Kraljevske švedske akademije riječi nobelovke koja ima osamdeset i dvije godine.
Svečanosti u Stokholmu nisu prisustvovale ni književne nobelovke Doris Lesing, kao ni Elfriede Jelinek.
U ljubavi s Crnogorcem
“Runaway” (2004): Manro se nikada nije loše prodavala, ali ova zbirka priča jedan je od najvećih bestselera njene karijere, iako su neki kritičari zabilježili da “Alis Manro stalno piše jednu te istu priču”, što se doduše može reći za mnoge velike književnike.
U naslovnoj priči sredovječna žena želi da napusti supruga koji kuje svoje tajne planove.
Životne avanture učiteljice prate tri povezane priče, “Chance”, “Soon” i “Silence”, a u priči “Tricks” medicinska sestra zaljubljuje se u sajdžiju porijeklom iz Crne Gore.
“Open Secrets” (1994): Munro se u ovoj knjizi opasno približila našim prostorima, posvećujući priču “The Albanian Virgin” bijegu žene iz tradicionalnog balkanskog društva, što kasnije inspiriše jednu Kanađanku da napusti i supruga i ljubavnika.
Većina priča događa se u kanadskom gradiću Karstairsu u provinciji Alberti, kojim vlada bogata porodica Dud.
Autorka je posvećena temi prošle i neostvarene ljubavi, kao što je u priči “A Wilderness Station”, opisujući sudbinu mlade djevojke u Kanadi 1985, koja postaje poštom naručena nevjesta jednog farmera.
Bonus video:
