Pošto sam tek sad riješila da obratim pažnju na zimnicu, možete slobodno da mi kažete da sam cvrčak. Mravi čitav proces planiranja, nabavke i spremanja polako privode kraju.
Izgleda da sam se sjetila tek sad, kad se približilo vrijeme početka otvaranja teglica i flaša.
Jesenji repertoar na tezgama je još uvek bogat. Slatko i sočno voće i šareno povrće. Ovi plodovi , sazreli prirodnim putem, na otvorenom i bez mnogo hemije, mame svojim jedrim izgledom.
Nisam planirala da se bavim receptima i metodama. Možete da ih nađete u mnogim časopisima, knjigama, o internetu da ne govorimo. Dobro proučite i procenite šta vam najviše odgovara. Treba birati recepte sa što kraćom termičkom obradom. Izbjegavati one koji predviđaju dodavanje konzervansa. Neka vam so, šećer i sirće budu sredstva za čuvanje namirnica.
Biljni začini su svakako dobrodošli, pa ih primijenite u skladu sa svojim afinitetima. Takođe je bitna i priprema ambalaže, kako bi vaš proizvod duže vreme ostao u dobrom i jestivom stanju.
Ako i niste nabavili omiljene namirnice i napravili od njih nešto fino za zimu, u prodavnicama može da se nađe dosta toga smrznutog. Slažem se da se ne dobija kvalitet u smislu svježine, vitamina, minerala i svih ostalih korisnih sastojaka kao iz svježeg voća, ali u to je jedno prihvatljivo rješenje.
Pored toga što su ukusni, ovakvi specijaliteti su i zdravi. U prirodnim (čitaj: domaćim) džemovima napravljenim od jedne ili vise vrsta voća u manjem ili većem procentu nalaze se sastojci korisni za naš organizam.
Imam primjedbu na takozvane domaće sokove, kada se spreme sa puno šećera. Nisam navijač takvih proizvoda.
Turšije su priča za sebe. To su tegle pune zdravlja . U doba godine koje je siromašno svježim povrćem, one ga potpuno kompetentno zamjenjuju. Da podsjetimo da imaju i sposobnost pročišćavanja organizma, što često dobro dođe uz zimski model ishrane. Kiseli kupus će da dobije svoj lični tekst, pošto svojim “performansama” to zaslužuje.
Željela sam zimnicu da spomenem vise kao fenomen i deo naše tradicije.
Lijepo je u sred zime naći u teglici svežinu proljeća, energiju ljeta ili jesenju zrelost. Svakako je tu i nostalgija, kada nas neki zalogaj vrati u prošle lijepe trenutke i podseti na drage osobe. Hrana je tu da nam da podršku na vise nivoa, ne samo da budemo siti. Procijenite sami da li je potrebno da i naša djeca steknu to iskustvo.
Bonus video:
