Olivera Tičević nije ni sanjala da će opera biti njen životni poziv

“A gdje sam ja mogla u Bijelom Polju, pa i u Crnoj Gori da slušam operu. Jedino što sam znala je da obožavam sve što je vezano za scenski nastup i da volim muziku”
233 pregleda 6 komentar(a)
Olivera Tičević, Foto: Privatna arhiva
Olivera Tičević, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 14.10.2013. 16:14h

Dvije godine zaredom Olivera je bila dobitnik nagrade za najperspektivnijeg soprana austrijske barokne akademije. Iako pravu operu nije slušala dok pošla na prijemni ispit studija u Beogradu, sada je sigurna da opera ono čime želi da se bavi u životu.

“Najdivnije se osjećam kada na dlanovima iznesem publici svoje srce, i ona uzvrati emocijama”, objasnila je Olivera.

Malo ko je mogao da pretpostavi da će Olivera Tičević, šarmantna djevojka sa zelenim očima i čarobnim kovrdžama poslije samo par godina doći u rodno Bijelo Polje i nastupiti kao operska pjevačica. Ona je, nedavnim solističkim koncertom uvjerila svoje Bjelopoljce da operu zaista ne voli samo onaj ko je nije čuo uživo.

Još od osnovne škole veoma su je zanimali pjevanje, besjedništvo, gluma… Naravno, tada ni u primisli nije imala želju za operskim pjevanjem, niti je mogla da pretpostavi kuda je taj spoj vodio.

“A gdje sam ja mogla u Bijelom Polju, pa i u Crnoj Gori da slušam operu. Jedino što sam znala je da obožavam sve što je vezano za scenski nastup i da volim muziku”, objasnila je mlada umjetnica.

Pomisao i želja da u srednju školu upiše opersko pjevanje bili su vezani isključivo za plan upisivanja studija glume, gdje se kao poseban predmet izučava školovanje glasa. Zato je upisala Srednju muzičku školu “Vasa Pavić” u Podgorici.

Kad im je saopštila odluku, roditelji nisu mogli da se načude čudu, “kakva je opera sad našla”. Olja je bila dobar đak, očekivali su da upiše medicinu ili nešto drugo… nešto kontretno. Na kraju, roditeljsku brigu pobijedila je ljubav prema mezimici i popustili su…

Olivera priznaje da ni njoj samoj nije bilo nekad jasno da li je opersko pjevanje njen način življenja i da li je vrijedno proniknuti potpuno u njega. Profesori su joj govorili da je talenat, da je sjajna.

Ipak, ona je osjećala da joj fali spona sa publikom, koju je imala ranije u raznim scenskim nastupima. Učili su je da će se to desiti vremenom… “kada na pravi način savlada tehniku operskog pjevanja”.

“I desilo se! Ubrzo sam vidjela rezultate svog truda, i polazilo mi je za rukom da ono što osjećam mogu da prenesem publici”, kazala je Olja.

Do druge godine imala je nastupe po raznim priredbama i društvenim događanjima, a ubrzo je uslijedio prvi solistički koncert u sali Dodesta, gdje je i shvatila da želi time da se bavi.

“Na sreću, vremenom sam uspjela da doprem do srca publike i da uspostavim pravu komunikaciju i energiju”.

Ipak pravu operu čula je prvi put na prijemnom ispitu osnovnih akademskih studija u Beogradu, koje je završila u klasi profesorice Anete Ilić, na Fakultetu muzičke umjetnosti.

“Sve više sam shvatala da je to jedno zahtjevno muzičko-scensko djelo, sa više ili manje zahtjevnim ulogama, gdje glumac mora u sebi da pronađe sve te uloge, da istinski sebe ubijedi u to, a potom nauči muzički tekst, često i nekog stranog jezika, da savlada režiju i sve to uspije da prezentuje publici.

Studije u klasi profesorice Anete Ilić Olivera je uspješno završila, a kruna je bio diplomski koncert na Kolarcu. Njen prvi operski debi bio je u Madleniumu”, ispričala je Olivera. Osjećaj operskog pjevača na sceni je nešto uzvišeno i izuzetno.

“Svaki put poželim da iznesem svoje srce i na svojim dlanovima ga dam publici, a potom ga ispunjeno ljubavlju vratim. I publika to sjajno osjeća”, kazala je Olivera.

Njeni uzori su Mama, Shiki, Nane, Ruža.

"Veoma volim i Anu Netrebko, i željela da bi da budem nekada Travijata poput nje. Uz to, nadam se da ću nekada biti dostojna Štrausovih pjesama koje tako nebeski izvodi Džesi Norman”.

Mlada umjetnica je nedavno upisala master studije operskog pjevanja u Beogradu, a u januaru će pokušati da ih upiše i u Beču. Naravno, za Oliveru neće biti problema zbog znanja, već zbog novca. Ona je istakla da je prava šteta što muzička karijera solo pjevača u Crnoj Gori uglavnom traje i završava sa završetkom srednje škole. Olivera smatra da bi bilo potrebno da Crna Gora, iako mali prostor, otvori odsjek solo pjevanja, na akademiji na Cetinju, kako bi naši mladi talenti iz srednje muzičke škole iz Podgorice i Kotora mogli u svojoj zemlji da završavaju studije. Nadamo se da će neko u Crnoj Gori imati sluha za talente bar kada se ima u vidu da bez opere nećemo moći ući ni u Evropsku uniju.

Olivera je učestvovala na festivalima: „Grad teatar“ Budva, „Purgatorije“ Tivat , „Elisabeth und die musik“ Ajzenahu, Festival čembala u Beogradu ( kao solista Belgrade barock ansambla), i SOMUS-u ( kao solista akademskog hora Collegium musicum).

Pohađala je masterklas Debore Jork, Marijane Mijanović i Snežane Brzaković. Na polju kamerne muzike radila je sa čuvenim profesorima: Džeremijem Džozefom, Rubenom Dubrovskim, Illjom Karolom, Danijeleom Kaminitijem i drugima. Pored opere i lida, njen repertoar čine i razna djela duhovne muzike, kamerna djela, kao i djela savremenih kompozitora.

Premijerno je izvela glas i klavir Marka Kovača, kao i kompozicije za glas i orkestar Draška Adžića. Solista je na Fakultetu muzičke umjetnosti na projektu Milice Paranosić „Četiri razglednice“. Solista je horova: Colegium musicum (2012. i 2013.), Belkanto (2011. i 2012.) Braća Baruh u vokalno-instrumentalnim djelima Bernštjana i Telemana . Od decembra 2012. godine tumači ulogu Pamine u Mocartovoj operi “Čarobna frula” u produkciji opere “Madlenium”.

Koncert u Beču u novembru

Olivera je tokom školovanja je osvojila niz prvih nagrada na međunarodnim i internacionalnim takmičenjima: „Lazar Jovanović“ 2009, Bruna Špiler 9, bila je i laureat na takmičenjima 2009 i 2011. godine, kao i na republičkom. 2009. godine. Osvojila je i nagradu na Međunarodnom takmičenju Petar Konjović (2010) kao i nagradu na takmičenju Nikola Cvejić.

Od svih priznanja Oliveri je najdraža nagrada za najperspektivnijeg soprana barokne akademije u austrijskom gradu Gmudenu, koja uključuje seriju koncerata u Njemačkoj i Austriji. Prvi je održan u Radio Kulturhausu u Beču, prošle godine. Avgusta ove godine, Olivera je ponovo izabrana za najperspektivnijeg izvođača Barokne akademije Austrije, te je dobila nagradu-koncert u Beču u novembru 2013. godine. Olivera je ispričala da su iskustva iz Austrije sjajna jer ti ljudi imaju operu u krvi i veoma cijene raskošne talente sa Balkana.

Bonus video: