“Enciklopedija mrtvih”, jedno od najvažnijih djela Danila Kiša, objavljena je prije tačno trideset godina. Čineći zajedno sa djelom “Grobnica za Borisa Davidoviča” novelistički ciklus u prozi Danila Kiša, “Enciklopedija mrtvih” predstavlja veliko finale jedne jedinstvene književne i životne avanture.
Prvo izdanje “Enciklopedije mrtvih” zajedno su objavili Globus iz Zagreba i Prosveta iz Beograda, kao desetu knjigu Sabranih djela Danila Kiša. Drugo izdanje “Enciklopedije mrtvih” objavila je Prosveta 1985. godine i od tada su na srpskom jeziku objavljene desetine izdanja ove knjige.
“Sve priče u ovoj knjizi u većoj ili manjoj mjeri u znaku su jedne teme koju bih nazvao metafizičkom; od spjeva o Gilgamešu, pitanje smrti jedna je od opsesivnih tema literature“, napisao je Danilo Kiš u “Post scriptumu“ uz priče iz “Enciklopedije mrtvih”. Za “Enciklopediju mrtvih” Kiš je dobio “Andrićevu nagradu“ za najbolju knjigu priča.
Prvo strano izdanje “Enciklopedije mrtvih” objavljeno je 1985. godine na francuskom jeziku, u izdanju Galimara. Potom su uslijedila izdanja na holandskom, mađarskom, njemačkom, slovenačkom, španskom, portugalskom, italijanskom, švedskom, albanskom, engleskom, slovačkom, poljskom, turskom, hebrejskom, norveškom, grčkom, češkom, rumunskom, ukrajinskom, japanskom, makedonskom, bugarskom i kineskom. Na nekim od ovih jezika “Enciklopedija mrtvih” je u posljednjih trideset godina imala više izdanja, dok je na nekim od njih imala i više različitih prevoda.
U proteklih trideset godina “Enciklopedija mrtvih” postala je jedna od najčitanijih knjiga Danila Kiša. Ova knjiga se našla i u obaveznoj školskoj lektiri. “Enciklopedija mrtvih” je i jedno od najviše tumačenih Kišovh djela.
Govoreći da je “Enciklopedija mrtvih” - “knjiga o ljubavi i smrti“, “jedan potpuno metafizički koncept“, Danilo Kiš je polovinom osamdesetih godina u jednom intervjuu naglasio: “Htio sam da tu knjigu priča gradim kao cjelinu, da ne kažem kao roman u kojem bi pripovjetke bile poglavlja”.
Bonus video:
