NJEGOŠEVI DANI

Miljenko Jergović - pisac južnoslovenske kulture i senzibiliteta

Jergović je bio oduševljen ljepotom prirode, plavitnolom neba i tišinom
299 pregleda 0 komentar(a)
Veče Miljenka Jergovića u Nikšiću, Foto: Ivan Petrušić
Veče Miljenka Jergovića u Nikšiću, Foto: Ivan Petrušić
Ažurirano: 07.09.2013. 12:24h

Miljenko Jergović, bosanskohercegovački i hrvatski novinar i književnik, je, kako je kazao Enver Kazaz, “ličnost koja je odviše intrigantna da bi se malograđanski i ideološki kodovi pomirili sa njegovim djelom i ličnost koja je nepotkupljivo iskrena u svojoj literaturi”.

“Jergović je pisac koji sintetizuje Andrića i Krležu, pisac našeg svijeta koji nije svodljiv ni na Bosnu, ni na Hrvatsku, pisac južnoslovenske kulture sa svim slojevima i identitetima. Njegova proza, osim što je dar za priču i naraciju, je potkopavanje svih naših predstava o utvrđenim ili zvanično nametnutim predstavama koje imamo o istoriji”, kazao je Kazaz na književnoj večeri posvećenoj Jergoviću i njegovim djelima, organizovanoj u sklopu petih “Njegoševih dana”, međunarodnog slavističkog skupa koji se održava u Nikšiću.

Kazaz je kazao da su ogromna radna energija i talenat, dvije stvari koje ga asociraju na Jergovića i koje su od njega stvorile postjužnoslovenskog pisca koji najbolje obilježava postjugoslovensku situaciju.

Jergović, prozni pisac, pjesnik, esejista, komentator i antologičar, prema riječima Kazaza, sintetizovao je u sebi nekoliko stilskih rješenja a u kolumnama je najhrabriji jer nema “autoriteta koji je ostao neispitan”.

“Sve ovo ne bi imalo smisla da čovjek nema užitak čitanja. Ja sam, prije svega drugog, čitalac i da nije toga ja bih odavno, narodski rečeno, pobudalio. Ne postoji zadovoljstvo pisanja, to je samo muka i borba čovjeka protiv samog sebe. Pisanje je dosta traumatična i neugodna stvar, jer trenira ono najslabije u čovjeku, njegovu volju. Nemam snažnu volju, nijesam hrabar i nijesam marljiv i izboriti se sa pisanjem za mene je velika muka. Mislim da samo bolesnici u pisanju mogu naći zadovoljstvo”, kazao je Jergović i dodao da se nikada vlastiti tekst ne može gledati tuđim očima, što je s jedne strane sreća a sa druge prokletstvo.

Prema sopstvenom priznanju sa mnogim ljudima sa kojima je bio prijatelj ili ih je znao prekinuo je svaki kontakt jer mu se dešava jedna, kako reče, šizofrena situacija da ima dvije biografije, onu koja teče i koja je stvarna i drugu koja ide mimo njega

Prema sopstvenom priznanju sa mnogim ljudima sa kojima je bio prijatelj ili ih je znao prekinuo je svaki kontakt jer mu se dešava jedna, kako reče, šizofrena situacija da ima dvije biografije, onu koja teče i koja je stvarna i drugu koja ide mimo njega i koja je plod mašte onih koji ga ne vole i koji mu kače razne epitete, pa je tako u Zagrebu četnik, u Sarajevu četnik ili ustaša, zavisno od situacije.

Pošto je književno veče zamišljeno kao interaktivno u kome su Kazaz i Jergović vodili dijalog a onda se uključivala i publika, pisac koji je ove godine dobio nagradu “Stefan Mitrov Ljubiša”, na pitanje koja mu je knjiga najdraža kazao je da takvo nešto ne postoji i da su od nepismenih ljudi gori samo “ljudi jedne knjige”.

“Ne mogu reći koja mi je knjiga najdrža jar danas je to ‘Životopis Malvine Trifković’ od Mirka Kovača, juče je to bila neka druga, sjutra će biti neka treća. Jedna knjiga, pa ma koja to bila je opasna i škodljiva i strašno su opasni ljudi koji vam mogu istog trenutka ‘ispaliti’ koja mu je najdraža i najvažnija knjiga u životu. Oni ili ništa nijesu pročitali ili su opasni dogmatici. Ako cijelog života čitamo jednu vražju knjigu, koja god ona bila, iz toga ćemo samo izvući zlo dogmatizma, svejedno kojeg i kakvog”, kazao je Jergović.

Iako je Andrić neko koga najčešće pominju kada govore o Jergovićevim djelima pisac priznaje da je Čehov neko na koga se ugledao.

“Andrić jeste jedan od meni najvažnijih pisaca u životu ali nije pisac kojeg bi pokušao rekontruisati, slijediti. Ne bi mi nikada palo napamet pisati kao neko nakon Andrića iz mnogo razloga. Niko mi nikada ne spominje Čehova a on jeste pisac na koga sam se najdirektnije ugledao i kojeg u čisto artističkom i svakom drugom smislu slijepo obožavam. Čehov mi je uvijek bio važniji od Tolstoja i Dostojevskog jer oni su veliki književni projekti genija, dok je Čehov pisac iz ničega, iz sitnice”, kazao je Jergović koji je biblioteci Filozofskog fakulteta poklonio komplet svojih knjiga.

Pisac, za koga je Tatjana Bečanović kazala, da je majstor novelističkog koda i da se ne zna se da li bolje piše ili bolje zbori, pročitao je odlomak iz knjige “Otac”.

Put od Konavla do Nikšića

Prije nego što je počeo razgovor Jergovića i Kazaza, pisac za koga kažu da ga volite ili ne volite, sredine nema, morao je opisati put kojim je iz Konavla, iz sela Dubravka, odakle je njegova supruga, prešao da bi došao do Nikšića. Idući preko Trebinja, Petrovića, mjesta gdje je rođen Mirko Kovač, do Nikšića, Jergović je bio oduševljen ljepotom prirode, plavitnolom neba i tišinom.

Ali, kako je kazao, tada se sjetio i kamiona sa nikšićkim dobrovoljcima koji su u avgustu i septembru 1991. godine prošli “kroz to čudo od Istočne Hercegovine, da bi palili kuće i pljačkali bijelu tehniku“.

“Pitam se šta su ti ljudi vidjeli dok su prolazili tim predjelima, jer voziti se kroz takvu ljepotu, kroz to čudo od Istočne Hercegovine, da bi se palile kuće i pljačkala bijela tehnika je neshvatljivo i to je neki užasan mentalni lom. Morao sam to ispričati jer Nikšić je jedino mjesto gdje mogu ovo reći. U mjestu Konavle to ne mogu uraditi iz jednog razloga, u Hrvatskoj gdje kriminalizuju ćirilicu bilo bi neumjesno pričati o ovome, tako da mi ostaje Nikšić”, kazao je Jergović.

Za kraj promocija u Teuti

Drugog dana skupa nastavljen je rad po sekcijama gdje su poznati slavisti iz zemlje i inostranstva izložili referate. U amfiteatru Filozofskog fakulteta sinoć je u 19 i 30 održano lingvističko veče na kome su predstavljene knjige “Gramatika bosanskog, hrvatskog, crnogorskog i srpskog“ Pol Luj Tomasa i Vladimira Osipova i “Između diskursa moći i moći diskursa“ Marine Katnić-Bakaršić, dok je u 21 sat u Dvorcu kralja Nikole otvorena izložba dijela umjetničkih slika koje je najveći filantrop novijeg doba u Crnoj Gori Stanislav-Ćano Koprivica poklonio Nikšiću.

Peti međunarodni slavistički skup “Njegoševi dani” završava se večeras i seli se za Risan gdje će u hotelu “Teuta” u 20 sati biti predstavljen zbornik radova sa skupa održanog na Sorboni “Njegoš u ogledalima vjekova”, a govoriće Radmila Vojvodić, Sava Anđelković i Pol Luj Tomas, a nakon toga biće promovisana četiri zbornika u kojima su sabrani radovi sa prethodno održana četiri skupa kao i posebno izdanje “Njegošu u čast” u kome se nalazi 40 radova. O zbornicima će govoriti Boguslav Zelinski, Vladimir Osolnik, Ivo Pranjković i Perina Meić.

Preporučujemo za Vas