ARHITEKTURA

Sudbina "Crne Gore": Lako je bilo naslutiti što se sprema

Zašto nadležni i stručnjaci nisu na vrijeme reagovali povodom sudbine hotela Crna Gora
55 pregleda 8 komentar(a)
Hotel Crna Gora, Foto: Vesko Belojević
Hotel Crna Gora, Foto: Vesko Belojević
Ažurirano: 07.09.2013. 08:13h

Trla baba lan, da joj prođe dan/ Da joj prođe, da joj prođe, da joj prođe dan...

Korni grupa, Trla baba lan,

Mrtvo More (PGP RTB, 1975.)

Trenutno sam u Zagrebu - belom gradu - i đavo mi ne da mira.

Umjesto da sređujem impresije iz glavnog grada države koja je nedavno primljena u Evropsku uniju (na TV dnevniku HRT-a upravo ide priča o nekoj visokoj zvaničnici EU koja je ovih dana ozbiljno sjela za vrat Hrvatskoj po pitanju odugovlačenja u donošenju nekih važnih uredbi - zar članstvo u EU ne podrazumijeva da su donijete sve važne uredbe?) - meni je još uvijek na pameti zlehuda sudbina najstarijeg podgoričkog hotela.

Što da radim kad sam izrazito domoljuban - pa sam riješio da istražim jednu interesantnu liniju koja se tiče zakonskih okvira, odnosno nepostojanja zakonskih okvira - koji bi garantovali da se preostalim spomenicima arhitekture XX vijeka na tlu Crne nam Gore - neće desiti to što se desilo hotelu kojega smo mnogo voljeli - i nadasve poštovali, kao istinsku kulturnu vrijednost.

Dakle, Savez arhitekata Crne Gore (SACG, sacg.me) oglasio se 10. avgusta saopštenjem povodom rušenja Hotela Crna Gora.

Hotel "Crna Gora" 1953. godine

U saopštenju je, između ostalog, data i ova konstatacija:

"Nedostatak poštovanja za prepoznate i potvrđene vrijednosti, naročito u sredinama kao što je Crna Gora, gdje se usljed istorijskih tokova veoma teško postizao kontinuitet u građenju, je opasnost za sve kreativne snage koje pokušavaju da stvore prostor za ličnu i društvenu afirmaciju".

Ako Hotel Crna Gora nije bio "prepoznata i potvrđena vrijednost" - a očigledno nije, jer bi u protivnom ostao netaknut - onda se nameće zaključak da smo opet omanuli na "institucionalnom planu". Sam čin rušenja najstarijeg podgoričkog hotela, jasno je ukazao, pored svega ostalog - i na činjenicu da ne funkcionišu državne institucije koje bi trebalo da se bave valorizacijom i zaštitom recentnog graditeljskog nasljeđa - što se u prvom redu odnosi na Ministarstvo kulture i pripadajuće mu institucije - kao i na podgorički Arhitektonski fakultet.

Potsjetiću vas da je 12. decembra 2011. godine, u bivšoj bašti bivšeg Hotela Crna Gora - postavljen kamen temeljac budućeg Hotela Hilton Podgorica Montenegro - što je podrazumijevalo da će stari hotel biti podvrgnut radikalnom građevinskom zahvatu, u cilju njegovog upodobljenja visokim standardima pomenutog hotelskog lanca.

Tada je lako bilo naslutiti što se sprema.

Nepuna četiri mjeseca nakon postavljanja kamena temeljca, 6. aprila 2012. godine - na Cetinju je održan okrugli sto na temu "Zaštita arhitekture XX vijeka" - koji je organizovalo Ministarstvo kulture u saradnji sa NVO Expeditio.

Pala su grandiozna obećanja tom prilikom:

Jedan od zaključaka okruglog stola (iz 2012) je bio da se "preduzmu sve mjere i aktivnosti na zaštiti od devastacije" - najugroženijeg, a ujedno i najreprezentativnijeg spomenika arhitekture XX vijeka na tlu Crne Gore - Hotela Crna Gora

Na stranu to što su učesnici okruglog stola iskazali "posebnu zabrinutost" nad mogućim rušenjem "pojedinih izuzetno značajnih arhitektonskih djela XX vijeka". U to ime, jedan od zaključaka okruglog stola je bio da se "preduzmu sve mjere i aktivnosti na zaštiti od devastacije" - najugroženijeg, a ujedno i najreprezentativnijeg spomenika arhitekture XX vijeka na tlu Crne Gore - Hotela Crna Gora.

Ako ovo imamo u vidu, ne bismo mogli reći da nije "postojala svijest" o opasnosti koja prijeti najznačajnijem ostvarenju arhitekte Vujadina Popovića - njegovom remek-djelu.

Ružica Ivanović, koja je u vrijeme održavanja okruglog stola bila direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara, navela je sljedeće u okviru jednog intervjua koji sam uspio da iskopam na Netu:

"Zakonom o zaštiti kulturnih dobara propisano je da je zaštita kulturnih dobara od javnog interesa, da država obezbjeđuje zaštitu i očuvanje svih kulturnih dobara koja se nalaze na njenoj teritoriji, kao i da se stara o zaštiti dobara koja se nalaze u inostranstvu, ako su od značaja za istoriju ili kulturu Crne Gore".

Pazite, sad je važno:

"Takođe, vlasnici i držaoci kulturnih dobara, uključujući i vjerske zajednice", nastavlja gospođa Ivanović, "dužni su čuvati, poštovati, redovno održavati i pravilno koristiti kulturno dobro koje posjeduju. Takođe, dužni su blagovremeno sprovoditi propisane mjere zaštite. Nesavjesnih vlasnika i držaoca kulturnih dobara u Crnoj Gori ima među svim nosiocima prava svojine i držaocima, odnosno nesavjestan odnos prema kulturnom dobru prisutan je kako kod pravnih i fizičkih lica tako i kod vjerskih zajednica".

Da je, kojim slučajem, Hotel Crna Gora stavljen pod okrilje države po ubrzanoj proceduri, tj. na vrijeme - u aprilu prošle godine, na primjer, tada je bilo pravo vrijeme da se zakonom zaštiti hotel - njegov vlasnik, a ujedno i vlasnik Normal Company, građevinske kompanije koja danas nesmetano operiše nad njih - našao bi se u čudu.

Ili ne bi - ipak je ovdje riječ o Crnoj Gori, državi u kojoj je svašta moguće - i gdje postoje tzv. "razvojni imperativi", koji su na prvom mjestu. Ako se desi da se nekakav stari hotel, ili bilo kakva druga prepreka - ispriječi na putu razvoja - prepreka se eliminiše - po ubrzanoj proceduri.

Gospođa Ivanović kaže i ovo:

"Uprava za zaštitu kulturnih dobara, kao nadležni organ za valorizaciju navedene arhitekture (XX vijeka - op.a.), je, zbog značaja i uloge Arhitektonskog fakulteta, njegovih stručnjaka i profesora, koji radom doprinose zaštiti i očuvanju kulturne baštine, a posebno prezentaciji arhitektonskih ostvarenja prošloga vijeka, te višegodišnje saradnje fakulteta i institucija iz oblasti zaštite kulturne baštine, ocijenila izuzetno značajnim da aktivnosti na utvrđivanju kulturne vrijednosti arhitektonskih djela XX vijeka predvodi Arhitektonski fakultet. Imajući u vidu da je Arhitektonski fakultet prihvatio vodeću ulogu u aktivnostima na valorizaciji arhitektonskog nasljeđa prošlog vijeka, da su Upravi već dostavljene inicijative, od strane pravnih i fizičkih lica, za utvrđivanje kulturne vrijednosti za 54 arhitektonska djela XX vijeka, koje su i prihvaćene, to se može očekivati da, u nekoliko narednih mjeseci, status kulturnog dobra dobiju i arhitektonska djela iz nedavne prošlosti".

Ako znamo da je intervju objavljen 1. septembra prošle godine - u tih "nekoliko narednih mjeseci" se mnogo toga moglo učiniti - ali ništa nije učinjeno - baš ništa, nažalost.

Arhitektonskom fakultetu u Podgorici je, dakle, pripala čast da mahne barjakom i povede kolo - naime, fakultet je od države dobio sredstva za naučnoistraživački projekat naslovljen "Kulturno nasljeđe - arhitektura XX vijeka u Crnoj Gori" - iza kojega stoji mala ali odabrana ekipa: Rifat Alihodžić, Slavica Stamatović, Kosara Kujundžić i Vladimir Bojković - a na čelu ekipe je Vladimir Mako, bivši dekan Arhitektonskog fakulteta u Beogradu.

Nisam primijetio da se bilo ko iz te ekipe oglasio u javnosti nakon rušenja Hotela Crna Gora - niti sam uspio da saznam u kojoj fazi se trenutno nalazi pomenuti projekat. Nije mi jasno ni čime bi trebalo da rezultira taj projekat.

Oglasio se Goran Radović, bivši dekan Arhitektonskog fakulteta u Podgorici. Uvaženi pedagog i pregalac je "naglasio" da je greška što se ranije nije ušlo u popisivanje i valorizaciju arhitekture XX vijeka - i dodao da rušenje Hotela Crna Gora - može da inicira tu akciju.

Molim?!

"Ovo nam je upozorenje", kaže Radović, "da najznačajnija djela arhitekture XX vijeka zaštitimo i da se o njima brine. U suprotnom sve češće će se dešavati ovakve situacije i doći ćemo do toga da možemo da izbrišemo kompletnu arhitekturu XX. vijeka. U Crnoj Gori imamo oko 50 vrijednih djela arhitekture XX vijeka".

Molim?!

"Pravio sam neki popis i mislim da treba analizirati još nekih 112 objekata", dodaje Radović i zaključuje, u svom neprevaziđenom stilu, da je Hotel Crna Gora mogao da bude uvršten u vrijedna djela arhitekture XX vijeka time što je, kao kultno mjesto, "prerastao ugostiteljsku funkciju".

Znači li ovo da Radović nije u kontaktu sa svojim kolegama koji rade na projektu "Kulturno nasljeđe - arhitektura XX vijeka u Crnoj Gori"? Definitivno mi ništa nije jasno - osim da taj projekat nije daleko odmakao.

U svakom slučaju, sramotno je za državu kada vrlo ozbiljan i složen zadatak prepoznavanja i potvrđivanja vrijednosti pojedinih arhitektonskih ostvarenja recentnijeg datuma nastanka, a samim tim i poštovanja tih vrijednosti - padne na nejaka pleća samo jednog čovjeka. Ispade da se vlasnik Hotela Crna Gora, a ujedno i čelni čovjek Normal Company - jedini bavio valorizacijom podgoričke graditeljske ikone - a znamo i kako je presudio.

Znam, pogriješio je čovjek - i spreman je, navodno, da ispravi svoju grešku...

Preporučujemo za Vas