Odlazak majstora

Umro Mirko Kovač

Mirko Kovač ostvario se u krugu najdarovitije generacije srpske i jugoslovenske književnosti druge polovine dvadesetoga vijeka
272 pregleda 43 komentar(a)
Mirko Kovač, Foto: Arhiva "Vijesti"
Mirko Kovač, Foto: Arhiva "Vijesti"
27.03.2019. 22:16h

Jedan od najvećih južnoslovenskih pisaca našega doba, Mirko Kovač (74) umro je danas u Rovinju.

Mirko Kovač (rođen u Petrovićima, Banjani, 26. decembra 1938), Crnogorac po rođenju, živio u Beogradu, pa u Rovinju, ostvario se u krugu najdarovitije generacije srpske i jugoslovenske književnosti druge polovine dvadesetoga vijeka (Kiš, Kovač, Pekić, Bulatović, David), našavši u poznim godinama dom u Istri, u Hrvatskoj, sebe je smatrao crnogorskim, hrvatskim, srpskim i bosanskim piscem, na taj način, s jedne strane suprotstavljajući se nacionalnoj histeriji i isključivosti koja je bješnjela regionom, a s druge strane uvažavajući realnost isprepletenosti bliskih naroda i književnosti. Takav je bio i Kovačev književni jezik – svoj majstorski osjećaj za jezik naslanjao je na tradiciju i život svih jezičkih standarda na prostoru jednog, četvoroimenog jezika, što su mu nacionalisti i malograđani “svih boja” žestoko zamjerali.

Kovač je studirao dramaturgiju na Akademiji dramskih umetnosti u Beogradu.

Prva knjiga proze Gubilište (1962), doživljava političku i ideološku osudu "zbog crne slike svijeta", i ta će ga politička etiketa pratiti tokom šezdesetih i sedamdesetih godina. Slijede – roman Moja sestra Elida (1965), 1971. izlazi kratki roman Životopis Malvine Trifković. Ovaj roman je preveden na brojne jezike. Ruganje s dušom izlazi 1976. godine, a dvije godine kasnije objavljuje Vrata od utrobe, roman koji će mu donijeti NIN-ovu nagradu (1978), nagradu Željezare Sisak (1979) i nagradu biblioteka Srbije za najčitaniju knjigu (1980). Vrata od utrobe je vjerojatno najbolji Kovačev roman, složene post-modernističke narativne tehnike, u kojemu se preklapaju autorova vizura Hercegovine u rasponu više decenija i spiritualne dileme vjerske i sekularne naravi. Po motivima ovoga romana Lordan Zafranović snimio je film “Večernja zvona”. Slijede romani Uvod u drugi život (1983), te Kristalne rešetke (izdanje Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995). Posljednju fazu Kovačevog pisanja obilježio je roman “Grad u zrcalu”, koji mu je donio brojne nagrade.

Kovač se našao na udaru velikosrpskog nacionalizma i Šešeljevih jurišnika, čak je na jednoj promociji Saveza reformskih snaga pogođen fotoaparatom u glavu. Nakon toga je emigrirao u Hrvatsku. Nedavno su mu objavljena Sabrana djela u 12 tomova.

Među scenarijima najpoznatiji su oni za filmove - Lisice, Okupacija u 26 slika, Pad Italije... Njegove knjige prevedene su na više desetina jezika. Kovač je posljednjih petnaestak godina bio vrlo prisutan i u Crnoj Gori. Bio je saradnik Crnogorskog književnog lista i član Savjeta za standardiziranje crnogorskog jezika. Dobio je prvu Njegoševu nagradu u nezavisnoj Crnoj Gori, za knjigu priča “Ruže za Nives Koen”.

Njegov roman “Vrata od utrobe” Vijesti su objavile u kolekciji “Crnogorski roman”, dok je “Gubilište” objavljeno u prvoj ediciji, “XX vijek”.

Kako "Vijesti" saznaju, Kovač će biti sahranjen u Rovinju.

Podsjećamo na intervju koji je Kovač dao "Vijestima" u februaru ove godine:

Malograđani su svijet kukavica >>>