Jezik nam je postao gramatički apsurd

“Jezik nam je danas potpuno devastiran upotrebom mas-medija, ispražnjen, sveden na najsiromašniju mjeru"
195 pregleda 2 komentar(a)
Zilhad Ključanin, Foto: Anto Baković
Zilhad Ključanin, Foto: Anto Baković
Ažurirano: 19.08.2013. 16:13h

Opus istaknutog predstavnika savremene BiH književnosti, univerzitetskog profesora Zilhada Ključanina - književnika, esejiste, novinara, publiciste, književnog kritičara, antologičara i scenariste iz Sarajeva, predstavljen je preksinoć na platou ispred Dvorca kralja Nikole u Baru, u razgovoru sa sarajevskim književnikom i prevodiocem Mirsadom Bećirbašićem.

Ključanin, koji je od prve zbirke pjesama “Sehara” 1985. do danas objavio četrdeset knjiga raznovrsne forme, rekao je da je ne samo po vokaciji pjesnik, već i da je za njega lično od svih žanrova poezija suština književne umjetnosti.

“Jezik nam je danas potpuno devastiran upotrebom mas-medija, ispražnjen, sveden na najsiromašniju mjeru, gramatički apsurd. Za materinski jezik se nekad moglo reći da je 'jezik –kuća bitka', a sada to više ne važi. Sve što pokušavam je da sačuvam matricu maternjeg jezika koji je nepatvoren, koji može da kaže najjednostavnije stvari”, kazao je Ključanin.

Bećirbašić je posebno izdvojio fascinaciju autora životom i djelom Austrijanca Viktora Šaubergera za koga je Ključanin rekao da je autentični genije, poput Tesle, a posvetio mu je svoj roman “Čarobnjak iz vode”.

“Književnost koja ne spasava nije umjetnost. Kad su pitali Fuentesa kako gleda na svjetske književne trendove, odgovorio je da smo svi mi pisci samo Šeherezadina djeca. Sada je aktuelno u svijetu da se ispriča jedna univerzalna, svjetska, humana priča”, istakao je Ključanin.

Ključanin je doktorirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, nakon magistature književno-istorijskih nauka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Još od gimnazijskih dana objavljuje književnu kritiku, drame, romane, eseje, hronike, antologije, scenarije, knjige za djecu. Njegove drame “Šehid”, “Muholovac” i “Švedsko srce moje majke” izvedene su u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici i Kamernom teatru 55 u Sarajevu. Za književni rad dobio je nagrade “Mak Dizdar”, “Zija Dizdarević”, “Alija Isaković”, Književne omladine BiH, Bosanske riječi, Društva pisaca BiH, Poslovnog udruženja izdavača i knjižara BiH. Uređivao je listove “Književna revija”, “Ljiljan” i “Bošnjak”, član je Društva pisaca BiH i ima status slobodnog umjetnika.

Otpornost vlastodržaca

Komentarišući pojam angažovanog umjetnika, Ključanin je kazao da smo “svi mi u mladosti gutali Sartrov tekst o angažovanoj umjetnosti”, ali, kako je kazao, problem je “rezultat”.

“Više ništa ne pišem, jer kod nas u BiH možete o svakome sve da napišete i ništa se neće desiti. U doba takozvanog komunizma, kada smo pisali, bilo je rezultata. Moja generacija je srušila čuvenog komunistu Hamdiju Pozderca i njegove kolege zbog vila u Neumu, a koje su po sadašnjim standardima uboge vikendice. Žao mi je što smo to uradili, jer ove vile sadašnjih vlastodržaca ne možete uništiti ni bombom”, rekao je Ključanin, čija su poezija i proza prevedene na deset stranih jezika, a stihovi uvršteni u sve novije antologije i preglede BiH.

Bonus video: