BARSKI LJETOPIS

Predstava "Taštinarije": Surovo crnogorsko srce i hapšenje na kraju

Reditelj je zbivanja na sceni uokvirio himnom na početku i upadom (pravih) SAJ-ovaca na kraju
1 komentar(a)
Ažurirano: 27.03.2019. 22:34h

Na sceni Starog grada preksinoć je premijerno izvedena predstava „Taštinarije”, ovogodišnja produkcija „Barskog ljetopisa“ koju je po tekstu Obrada Nenezića režirao Draško Đurović.

Publika je aplauzima ispratila protagoniste - Anu Simović, Aleksandra Radulovića i Dragišu Simovića koji su više puta nasmijali gledaoce svojim izvođenjem tipične crnogorske tranzicione priče u kojoj su se reditelj i scenarista poigrali sa domaćim stereotipima i prerasudama, od fenomena vječitih adolescenata i odnosa prema LGBT populaciji do prekonoćnog bogaćenja i siromašenja na berzi.

Svakodnevicu mladog bračnog para u čiji se život snažno petlja tast, bogati penzionisani pomorac, reditelj Đurović je opisao kao priču o generaciji koja spava do dva po podne i generaciji koja u poznim godinama proba da se prekvalifikuje u surovom mehanizmu kapitalizma.

- Komad prikazuje sudar ega dvije generacije, rada i nerada, sa puno metafizike i alegorija. Želio sam da napravim predstavu o Crnoj Gori danas, Obrada i mene je pokrenula džungla ega u kojoj živimo. Odabrao sam Bar jer je more metafora dobrog života. Akcentovao sam, tako, stereotipnu podjelu na sjever i jug, gdje sjevernjaci dolaze i ljenstvuju na jugu koji radi za njih. Drugi stereoptip koji prožima predstavu je talas promocije seksualnih sloboda, a treći neodoljiva želja Crnogoraca za uspjehom. Smatram da se veoma jasno vidjelo kapitalističko, surovo crnogorsko srce - rekao je nakon predstave novinarima Đurović.

Reditelj je zbivanja na sceni uokvirio himnom na početku i upadom (pravih) SAJ-ovaca na kraju, koji su uz policijske sirene i zvuke helikoptera uhapsili dramske likove, lišivši ih snova o životu u bogatsvu. Đurović je napomenuo da je insistirao na lokalnim snagama uvjeren da sem Podgorice talenti postoje i u drugim mjestima.

Oblomovština Vuka Vukašinovića, profesora književnosti koji se nakon 15-godišnjeg studiranja pronašao u bezuspješnom klađenju na fudbalske utakmice, u tumačenju Radulovića potcrtana je replikama „Ne mora da znači“ i „Ne igra ulogu“ koje su tokom predstave dovedene do nivoa groteske.

- Nenezić je napisao komad jako tačno, da ne kažem hrabro - sve što je tačno, zašto ga moramo podvesti pod „hrabro“ ako govorimo istinu. Na žalost, u Crnoj Gori se često pravi ta permutacija, pa mislimo da smo hrabri ako kažemo „I“ od istine, a kamoli istinu. Neke od ovih replika ću pamtiti do kraja života. Ovo mi je bio prvi put da igram u urbanoj komediji, koja je veoma težak žanr, pomoglo je što sam trenutno u izvrsnoj formi, igrao sam u brojnim predstavama, a „servisirao“ sam i kompletan Kotor Art - rekao je Radulović.

Ana Simović je na pozornici igrala sa ocem Dragišom, u istoj „ulozi“. Napominjući da je u komadu izgubila osjećaj da joj je Dragiša stvarni otac, Ana je navela da je veoma zadovoljna prijemom publike.

- Za sedam godina sam radila mnogo komedija, ne znam da li se u tom žanru pronalazim, ali se snalazim, a ovo je finale mog dosadašnjeg bavljenja glumom. Reditelj je komad radio kao da snima film, baveći se svakom našom grimasom - istakla je medijima, poslije predstave, Simović.

Ocijenivši da su domaće snage pokazale kvalitet, direktor JP Kulturni centar Bar Ćazim Nikezić je dodao da su „Taštinarije“ prošle filter probirljive i edukovane barske publike, da će prva repriza biti 22. avgusta, te da je već stigao poziv da predstava gostuje na Teatru malih formi u Nikšiću u septembru.

Kostimograf „Taštinarija“ bila je Anastazija Miranović, scenograf Vana Prelević, kompozitor Žorž Nikčević, a pomoćnik režisera Slado Divanović.

Nema karata, ima praznih stolica

„Vijestima“ se požalilo nekoliko ljubitelja umjetnosti iz Bara, starih prijatelja Ljetopisa, da i pored želje nisu mogli odgledati premijeru pošto ulaznica nije bilo u prodaji, već se moglo ući samo sa pozivnicama.

Šteta, jer je u gledalištu preksinoć bilo praznih stolica.