poznati disident

Ćosić: Crnogorsko rukovodstvo bilo protiv rehabilitacije Đilasa 1992.

“Đilas je bio ravnodušan prema toj ideji. Moj predlog prihvatio je Slobodan Milošević...”, kaže Ćosić
0 komentar(a)
Ažurirano: 11.07.2013. 12:27h

Do rehabilitacije Milovana Đilasa 1992. godine nije došlo zato što je protiv toga bilo ondašnje crnogorsko rukovodstvo, tvrdi Dobrica Ćosić, tadašnji predsjednik SRJ.

U regaovanju koje je objavila beogradska Politika poznati pisac i jedan od duhovnih otaca savremenog srpskog nacionalizma, objašnjava kako je izostala rehabilitacija najslavnijeg jugoslovenskog disidenta, revolucionara i pisca, Milovana Đilasa, 1992. godine, u vrijeme njegovog predsjednikovanja SRJ.

Ćosić je reagovao na saopštenje Subnora Srbije u kome je kazano da su za izostanak rehabilitacije zaslužni Stipe Šuvar i Dobrica Ćosić, ali se taj događaj vezuje za 1990. godinu.

Ćosić u svom odgovoru pojašnjava da on 1990. nije mogao o tome odlučivati, jer je tada bio disident i “lični i kućni prijatelj Milovana Đilasa”. Te (1990.) godine objavljen je zahtjev osam partizanskih generala i narodnih heroja koji su tražili rehabilitaciju Milovana Đilasa.

Naime, osam general-pukovnika i general-potpukovnika u penziji, nosilaca ordena narodnog heroja (Svetozar Vukmanović Tempo, Savo Drljević, Boško Đuričković, Veljko Kovačević, Vojo Kovačević, Gligo Mandić, Vojo Nikolić, Vlado Šćekić) tražili su da se Đilasu vrate odlikovanja pošto su njegova suđenja i kazne bile zasnovane na ideološkoj, a ne na pravnoj osnovi. Poslali su takav zahtjev maja 1990. Predsjedništvu SFRJ, a nakon što je Stipe Šuvar saopštio da je predlog odbijen, isti podnosioci su obnovili zahtjev 10. oktobra 1992, i poslali ga akademiku Dobrici Ćosiću, tadašnjem predsjedniku Savezne Republike Jugoslavije, ali ponovo bez ikakvih rezultata.

Đilas prilikom jednog od izlazaka sa robije

U daljem tekstu reagovanja, Ćosić podsjeća da je on o tome mogao odlučivati tek 1992. kao predsjednik SRJ.

“Pokrenuo sam pitanje političke rehabilitacije Milovana Đilasa i o tome sa njim lično razgovarao. Đilas je bio ravnodušan prema toj ideji. Moj predlog prihvatio je Slobodan Milošević, koji je po tadašnjem ustavnom uređenju imao pravo da o tome odlučuje, ali su Crnogorci odlučno odbili predlog o rehabilitaciji.”

Na pitanje novinara - “Koji Crnogorci?” - budući da su i potpisnici prijedloga za rehabilitaciju takođe bili Crnogorci, Ćosić odgovara: “Tadašnje crnogorsko političko rukovodstvo.”

U reagovanju Ćosić iznosi i svoje uvjerenje da je ideja o rehabilitaciji Milovana Đilasa “i razumna i pravedna”.

Milovan Đilas je kao pisac faktički odavno rehabilitovan – njegove knjige objavljuju se od 1990, a Đilasovu izuzetnu knjigu “Besudna zemlja” su čitaoci Vijesti mogli upoznati kao dio edicije Crnogorski roman koja je objavljena 2006. godine.

Milovan Đilas je kao pisac faktički odavno rehabilitovan – njegove knjige objavljuju se od 1990.

Milovan Đilas je robijao 12 godina - 3 u državi koju je rušio (Kraljevina Jugoslavija) i 9 u državi u čijem je formiranju aktivno učestvovao (SFRJ).

U Crnoj Gori danas djeluje nekoliko udruženja i nevladinih organizacija koja se zalažu za istinu o Milovanu Đilasu, njegovom političkom i književnom djelu.

Bulatović: Nismo htjeli nove podjele

U vremenu o kome govori Ćosić (1992.) rukovodeći crnogorski političari bili su Momir Bulatović, Milo Đukanović i Svetozar Marović, a dvije trećine ovoga trojca i danas su na vlasti.

- Poštujem Dobricu Ćosića, on je čovjek velike imaginacije... Ali, ja se ne sjećam toga baš tako. Ako je bilo te inicitijave, ona je odbijena zato što smo tada morali biti pažljivi sa takvim stvarima, da ne bi izazivali nove podjele u samoj Crnoj Gori... Takav predlog nije uvažavao naše crnogorske specifičnosti... To je stvar koju smo trebali mi da riješimo u Crnoj Gori, prije svega, kazao je za “Vijesti” Momir Bulatović, tadašnji predsjednik Crne Gore, zamoljen da prokomentariše Ćosićevu izjavu.

Galerija

Preporučujemo za Vas