Željko Đurović:

Žena je ključ za otvaranje svih tajni

"Dok sliku stvaram, dok nastaje, podsvijest je veoma uključena i to je dugo putovanje u nepoznato sa stotine stranputica i slijepih ulica", kaže slikar Željko Đurović
202 pregleda 3 komentar(a)
Ažurirano: 29.06.2013. 14:13h

Crnogorski slikar nadrealnih senzacija, magičnih pejsaža i figuracije, Željko Đurović, svoje vizije i svjetove mitoloških bića, postavlja u prostor vodenih arhetipova, a simboliku i čulne opsesije ženskim tijelima, ribama, sirenama i ostalim mnogolikim morskim bićima spaja mitskim vizijama počela, novih refleksivnosti i modernog likovnog izraza.

Đurovićev svijet nije samo na granici između vode i kopna, mediteranskih svjetlosti, plavetnila, i osebujnih ozračja, nije samo svijet dionizijskog obilja, erotskih zanosa i raskošnih oblina ženskih tijela u okeanskim dubinama.

Njegov je svijet intenzivnih boja prožet emocionalnim i ljubavnim požudama, njegovi motivi i figure na izlasku su iz dubina vodenoga partusa, u plamtećim bojama…

Sve je u dubinama vodenoga ili nematerijalnoga kosmosa, u rajskim vratima žene, flore i faune koje jesu tvoračka snaga svijeta umjetnika, ali i univerzuma samoga postojanja i egzistencijalnog bitisanja na zemlji.

U prvi mah Đurovićevo slikarstvo može da zavede bojama i figurama u pravcu spektakla. Međutim, gotovo na svim su platnima znalački inkorporirani motivi i simboli koji sav eruptivni svijet Đurovičevih boja i prizora magičnoga realizma izdižu na jedan biblijski nivo dajući mu novu simboliku, značenja i dubinu.

Željko Đurović je rođen 1956. u Danilovgradu. Studije slikarstva i postdiplomske studije završio je u Beogradu. Član je ULUS-a, Ex libris društva Beograd, Internacionalne grupe umjetnika Figuraztion Critique

Na posljednjoj, najnovijoj izložbi, koja je nedavno otvorena u galeriji Hexalab u Beogradu, Đurović je izložio slike koncipirane kao izbor iz opusa od 20 najznačajnijih radova velikog formata.

Iz najnovijeg izbora mogu se jasno sagledati sve odlike njegovog osebujnog, upečatljivog i uvijek aktuelnog djela utemeljenog na ličnoj tradiciji besprijekornog likovnog majstorstva snažno oslonjenog na realističko islikavanje, jasnoću i detalje.

Iz ovog izbora vidi se sav raskoš Đurovićevoga talenta za umjetnost figurativnoga usmjerenja i snažnog ekspresivnog naboja u kojima se iščitavaju elementi nadrealnih prizora i fantastike.

Željko Đurović je rođen 1956. u Danilovgradu. Studije slikarstva i postdiplomske studije završio je u Beogradu. Član je ULUS-a, Ex libris društva Beograd, Internacionalne grupe umjetnika Figuraztion Critique.

Njegovi radovi, crteži, grafike i slike nalaze se u zbirkama narodnog muzeja Beograd, Internacionalnog muzeja za fantastičnu umjetnost zamka Grije u Švajcarskoj, muzeja Ex libris Italija..

  • Najnovija izložba, nedavno otvorena u beogradskoj galeriji Hexalab nazvana je „Izbor iz opusa“. Što vas danas doista reprezentuje i označava kao autora, s obzirom da je vaš likovni svijet već odavno prepoznatljiv i utemeljen u mediteranskim i evropskim likovnim tokovima? Za ovu izložbu vezana je i promocija monografije o vašem opusu?

Galerija Hexalab postala je prestižna galerija koja njeguje figurativno slikarstvo srednje i starije generacije priznatih slikara. Pošto se ja bavim slikom, grafikom i crtežom želja mi je bila da izložim radove koji će mene predstaviti u najboljem i najkreativnijem svijetlu, što sam ja i uradio predstavivši se sa 5 grafika, 10 crteža i 12 slika od najmanjeg do velikog formata. Uvijek mi je interesantno čuti komentare i upoređivanja ova tri medija kojima se bavim.

Crtež za sada dobija najviše poena, a kolorit na mojim novim slikama je nešto što ona publika koja nije mogla da prihvati fluoroscenciju ranijih slika sada odobrava. No to su za mene i istraživanja kojima se bavi slikar koji ozbiljno razmišlja o svom radu i koji ne želi da živi u zlatnom kavezu. Za ovu izlozbu bila je i vezana promocija moje monografije, prvi tom posvećen crtežu, grafici i ex librisu, ali su neke nepredviđenje okolnosti odlozile izlazak knjige za jesen...

  • Barokne forme, refleksivne i jarke boje, zatvorene mnogolike mitološke kompozicije, emotivnost i senzualnost aktova, figuralnost, nadrealne naracije na vašim slikama tvore elemente prohujale mediteranske civilizacije, ipak udaljene od postmodernih strujanja, spektakla i mračnih destrukcija s početka novog milenija?

Vaša konstatacija je potpuno tačna. Oduvijek sam bio van pomodnih trendova i IN umjetnosti, apsolutno me to ne dodiruje još od studentskih dana. Oduvijek sam znao da pripadam slikarstvu bez vremenskih i prostornih ograničenja i ne privlače me spektakl, društveno-dnevna angažovanost i destrukcija. Čovjek je biće ljubavi i na to ga stalno treba podsjećatii. Treba da čini dobro a ne da razara. Od svih potraga u istoriji čovječanstva potraga za ljubavlju i toplinom je najjača. Emocije su pokretači u umjetnosti i prava umjetnost izaziva pozitivne emocije, usrećuje i izaziva blaženstvo.

  • Član ste internacionalne grupe umjetnika „Libellule“ iz Francuske, vaši radovi se nalaze u mnogobrojnim regionalnim muzejima i galerijama, između ostalog u francuskom zamku Gruyeres, učestvovali ste na izložbama u Avinjonu, Friburgu, Veneciji, Budimpešti, Ženevi, Becu et cet. Koji su danas glavni pravci i u evropskom i svjetskom slikarstvu?

Već šest godina sam član inostrane grupe Libellule sa kojom izlažem širom Evrope. Počinjemo svake godine izložbom na Salonu Comparaison u Grand Paleu a odande se šetamo po evropskim gradovima. Do sada je naše izložbe vidjelo preko 350 hiljada posjetilaca. Mi u grupi njegujemo figurativno slikarstvo, tako je i grupu oformio kolega Lukas Kandal, slikar, imajući u vidu tu našu opredijeljenost ka figuraciji i fantastici, magičnom realizmu ili vizionarskom slikarstvu kako već u svijetu nazivaju taj pravac. U svijetu više nema dominantnih pravaca i struja. Bitan je kvalitet i lični senzibilitet.

Pomodarstva ima, trikova i dosjetki, normalno ali ne traju dugo. To što mi ovdje izbjegavamo figuraciju to je kompleks provincije i malog naroda. To što želimo da smo veći Papa od Pape uvijek nam se obijalo u glavu. Ko je šta od naših umjetnika uradio u slikarstvu - samo onaj ko je ponio nešto svoje odavde i samo tamo u bijelom svijetu to izbrusio, a ne kopirao ono što se tamo radi.

  • Osim slikarstva veliki ste majstor grafike. Međutim, kako su i likovni estetičari zapazili u vašem se slikarstvu ne osjeća nikakva shema, niti dogma?
Danas znate da slikar nesto slika, pripada onoj ili ovoj orijentaciji ali kod većine ne možete da se sjetite naziva njihovog djela
  • Rođeni ste u Danilovgadu, u krvi su vam, dakle, koloriti i motivi crnogorskog podneblja, nosite urođeni dar iz „zemlje slikara“. U raskošnom mediteranskom ozračju vaših slika to je itekako vidljivo...

Rođen sam u dolini Zete, odrastao pored Zete i na moru, atelje mi je pored Dunava u Beogradu. Vjerovatno mi je suđeno da voda igra značajnu ulogu u mom stvaralaštvu iako je skoro nikad direktno ne slikam. Da, odrstao sam u jednoj idiličnoj seoskoj sredini gdje sve buja i miriše, sredini bogatoj florom i faunom u mediteranskoj klimi.

Ljeta sam provodio u Ulcinju i tu sticao prva erotska iskustva i tu sam nalazio prve motive za moju umjetnost koje sam kasnije razvijao u urbanoj sredini. Život u milionskom gradu je nužno zlo ali da bi se umjetnost verifikovala potrebna je veća urbana sredina. Boje mora, vode, neba, kamena, vrelina pijeska, mekoća tijela, erotika stomaka, dojki i butina, miris čempresa su pohranjeni u mom mozgu i ja samo “otvaram fioke” i uzimam ono što mi treba...

  • Kako iz ovog konteksta, ali i iz igla profesora slikanja i crtanja vidite savremenu crnogorsku likovnu scenu?

Profesor slikanja sam posljednjih šest godina i ušao sam u to, jer sam želio da prenesem mladim ljudima moje životno, profesionalno i likovno iskustvo i slikarsko znanje i uvijek ima neko u generaciji studenata ko je ozbiljno posvećen ovom pozivu i to je ono što me drži da sam dalje u ovom poslu.

Akademija na Cetinju ima ozbiljan profesorski kadar, izuzetne umjetnike i ne bi trebalo da ima „praznog hoda“ u generacijama, a i Crna Gora je, to je već odavno je poznato po velikanima likovne umjetnosti zemlja slikara.

  • Iza svih koloritnih, ekstatičnih i razbuktanih motiva i kompozicija, bogova, anđela, jednoroga, erosa i rajskih svetilišta, nazire se u vašem opusu i jedna zatamnjena filozofska pozicija slikara koja daje završni, ključni amalgam i glavni egzistencijalni smisao slikarstvu?

Svaka tema je velika tema za umjetnost. To i nijesam prihvatao kad sam bio mlađi. Poslije toliko godina rada, reći ću da se slažem ali me to ne ispunjava i želim i okrećem se vječnim i velikim temama. Ljubav, žena, opstanak, rađanje, erotika, smrt, ljepota žene su teme. Rajski vrtovi, ogoljen čovjek u svom prirodnom okruženju su teme koje pulsiraju ispod mojeg razbuktalog kolorita i crteža i taj zavodljivi jezik i tema čine da se likovni jezik mojih djela ne uočava odmah.

Samo onaj ko se ozbiljno uhvati sa likovnom analizom uočiće ozbiljnost odnosa likovnih elemenata pa će i otkriti tu zatamljenu stranu čovjeka. Žena je ključ za otvaranje svih tajni. Stoji na početku i na kraju. Ljubavnica i Majka, Bludnica i Svetica.

  • Sve u vašim vizijama pulsira bezgraničnim životom, violentnom strastvenošću, libidalnim nabojem i iskonskom žudnjom za opstankom?

Na mojim platnima velikog formata prostori su ispunjeni snažnim vrtlozima kolorita u koje sam smjestio fantastična i mitska bića i fatalne žene pogleda uperenih u mene koji ih stvara kao i u posmatrača kojeg zavode pogledom. Izmišljeni pejzaži koji nas vraćaju u praskozorje civilizacije koji pripadaju dalekim svjetovima u kojima smo bili ili o kojima maštamo daju nam nadu u bolju budućnost.

Naravno žena je tu sveprisutna i govori o našoj svijesti, strahovima i nadanjima. Volim velike formate jer onda naslikanu ženu u prirodnoj veličini doživljavam bliskije, erotičnije i vodim neke drugačije razgovore s njom.

  • Motivi vašega slikarstva se oblikuju iz antičkih, dokleatskih, helenističkih mitologema. Ali, opet simboli mitologija ( jagnje, jednorog...) su samo naznake, kratki putokazi za vremeplov kroz koji se osjeća savremenost, i aspekti futurističkih senzacija u spajanju živopisnih predjela u svim vremenima i dobima. Što ste htjeli pokazati ovim spajanjima?

Spoj racionalnog i iracionalnog, realnog i nerealnog, reda i haosa, čini posmatrača blago uznemirenim dok posmatra alegorijske scene i mistične figure u kompoziciji koja djeluje potpuno spontano, a ustvari je svaki segment brižljivo planiran i osmišljen. Slikarstvo, ako je kao umjetnost iskonska strast stvaraoca, predstavlja SPAS. Kako za autora, tako i za konzumenta. Što tehnologija bude više napredovala DRAGOCJENOSTI napravljene ljudskom rukom, energijom, znojem, u miru i tišini, u vezi sa Tvorcem, dobijaće na svojoj težini, smislu i postajaće blago ka kojem će se ići u nadi za spasenjem. Tu se istovremeno otvaraju i zatvaraju krugovi nestalih civilizacija i arhetipova iz kojih umjetnost, a samim tim i slikarstvo izviru, a na drugom kraju su ušća i veliki prostori i vode u kojima se to, opet i iznova sliva. U tim igrama i u tim tokovima zbiva se naša egzistencija, između života, ljubavi, erosa i smrti.

Crtež je moje utočište

Moram reći da sam se jedno vrijeme bavio i exlibrisom i izlagao ga na najznačajnijim svjetskim izložbama exlibrisa i radio ga za najpoznatije kolekcionare. Crtež je moje utočište i trenuci kada ga radim su oni kada imam potpuno jedinstvo uma, ruke i vremena. To su trenuci kada sam u potpunoj harmoniji sa samim sobom, mislima i materijalom sa kojim radim i doživljavam ga skoro orgazmički. Imam takav pristup crtežu i crtanju da želim da ga vratim na likovnu scenu ravnopravno sa slikom i po formatu i po cijeni. Sliku doživiš, ili ne. Ako je doživiš ne trebaju ti objašnjenja kuratora i istoričara da bi je ti više cijenio. Slikar treba da se bori da njegova slika stekne status DRAGOCJENOSTI.

Da na prvi pogled posmatrač shvati da je to nešto skupo i vrijedno i da je poželi samo za sebe. Dakle, slika treba da osvaja, da ima taj magnetizam. Isti odnos imam i prema crtežu.Tretiram ga kao zasebnu likovnu kreaciju. Nikada kao skicu ili pripremu za nešto, i trudim se da mu vratim vrijednost da se i na papir gleda kao na dragocjenost, da se pri gledanju zaboravi na podlogu i material sa kojim je rađen i uživa samo u kreaciji. To su obično veliki formati, sadrže moju poetiku, puni su atmosfere i sadrže sve ono što i moje slike samo je boja isključena iz kompozicije. I koliko osjećam, cijenjeni su kod kolekcionara.

Racionalno tumačenje uništava umjetnost

Moje se slike doživljavaju stomakom. Volje se ili negirale od pjedinaca. Nema sredine. Možda zato i slikam ŽENU. Ako je voliš lud si za njom, ako ne, prođes pored nje ravnodušan. I nema tu mnogo mudrosti i objašnjenja. Ko ih zavoli ostaje do kraja vjeran mojoj poetici, koloritu, energiji koju one isijavaju. A o toj energiji i tom udarcu u stomak odavno slusam priče i ne želim da im dam racionalno tumačenje.

Svako racionalno tumačenje umjetnosti samo je uništava i kod posmatrača i kod stvaraoca. Kod mene je sve barokno od formi, crteža, kolorita, kompozicije, valera. Ne podliježem klišeima i ustaljenim mišljenima o tome šta je slika ili crtež. Dok sliku stvaram, dok nastaje, podsvijest je veoma uključena i to je dugo putovanje u nepoznato sa stotine stranputica i slijepih ulica. To je traženje svijetla koje će meni dati energiju a posmatraču nadu.

Galerija

Preporučujemo za Vas