Promašaji i genijalnosti: Velike greške velikih umova

Zanimljiva knjiga “Brilliant Blunders” pokazuje da se ni sam Ajnštajn ne bi dobro proveo po vlastitim pravilima
393 pregleda 1 komentar(a)
Ažurirano: 13.06.2013. 12:05h

Publicista Mario Livio napisao je zanimljivu knjigu “Brilliant Blunders” ('Briljantne greške)', koju je u Americi objavila kuća Simon & Schuster. U njoj se opisuju najveće greške i promašene pretpostavke velikih naučnika poput Alberta Ajnštajna ili Lorda Kelvina, ali i napominje kako greške genijalaca često otkrivaju veće istine.

Osim što je bio genijalan fizičar, Albert Ajnštajn je umio i da se veoma upečatljivo izažava i govori, o čemu svjedoče njegovi brojni poznati citati, kao što je onaj čuveni “Ljudska glupost i svemir su beskonačni, ali za svemir nisam još siguran”.

On je u pismu jednom kolegi 1915. godine konstatovao da naučnici griješe na dva načina – prvi je kada slijede pogrešnu hipotezu, zbog čega ih treba sažalijevati, a drugi je kad su im argumenti pogrešni i šlampavi, zbog čega ih treba istući.

Zanimljiva knjiga “Brilliant Blunders” pokazuje da se ni sam Ajnštajn ne bi dobro proveo po vlastitim pravilima, jer je je i sam nekoliko puta bio vođen pogrešnim hipotezama, a isto tako je nudio i “pogrešne, šlampave argumente”.

Publicista Mario Livio zato napominje:

- Više od 20 posto Ajnštajnovih radova sadrži greške ove ili one vrste. U nekim slučajevima se dogodilo i to da su se argumentaciji potkrale greške, ali je konačni zaključak ispravan. To je česta osobina velikih teoretičara: vodi ih intuicija, a ne formalizam - zapisao je autor

Ajnštajn naravno nije jedini naučni velikan koji je oko nekih stvari bio u krivu, pa se u knjizi detaljno obrađuju još petorica - Lord Kelvin, Linus Poling, Čarlsa Darvina i Freda Hojla.

Ne treba ni zaboraviti da su naučnici često tašta bića, pa neki svoje greške nisu nikad priznali, čak ni nakon što je dokazano da su griješili.

Treba izdvojiti slučaj Linusa Polinga, dvostrukog dobitnika Nobelove nagrade, koji je radio na otkrivanju DNK. Ipak, on je u svojim eksperimentima napravio nekoliko grešaka, a vodile su ga i neke pogrešne pretpostavke, pa su DNK otkrili Fransis Krik i Džejms Votson, koji su upravo o tome objavili rad1953. Poling ih je ubrzo posjetio, pogledao njihov rad, te im odmah rekao kako je on pogriješio i da su oni u rpavu.

Još bolje, uskoro je to i javno izjavio, da ne bude nikakve sumnje.

Bonus video: