Zbog kršenja osnovnih ljudskih prava, Cetinjanin Siniša Anđelić, koga je 1994. pretukla grupa policajaca, među kojima su bili Tihomir Gačević i Zoran Strunjaš, podnio je pritužbu Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, koja je u proceduri.
U njoj piše da mu je bilo uskraćeno pravo na pravično suđenje i pravo na suđenje u razumnom roku i da su mu zbog toga bila oduzeta osnovna ljudska prava.
“Moja jedina satisfakcija je da plate oni koji su krivi i da više niko ne trpi policijsku torturu. I danas se osećam poniženim da moju državu brane oni koji su je prije neku godinu psovali. Zar oni da čuvaju moju i vašu djecu? Visoki funkcioneri i njima bliski ljudi danas podnose tužbe i traže milione za duševne bolove, zato što su pomenuti u medijima. Ko će da izmjeri moje duševne bolove i fizičke posljedice koje i danas, poslije skoro 20 godina, osjećam?”, kazao je “Vijestima” Anđelić.
U junu 1994. on je teško pretučen u policijskoj stanici na Cetinju. Dvojica optuženih inspektora iz CB Podgorica Tihomir Gačević i Zoran Srtunjaš izbjegli su eventualne zatvorske kazne, jer se tokom osam godina trajanja postupka nikada nijesu pojavili pred sudom.
Za to su imali pokriće tadašnjih šefova: pokojnog Gorana Žugića, Milana Paunovića (sada načelnika Odjeljenja za integrisano upravljanje granicom MUP-a), Rajka Malovića (bivšeg načelnika za organizovani kriminal UP) i Dragana Gorovića (Specijalna antiteroristika jedinica), koji su Osnovnom sudu na Cetinju slali obavještenja da su Gačević i Strunjaš službeno odsutni ili na edukaciji.
Ispred kafića “Perper” na Cetinju, gdje je Anđelić konobarisao, braća Petar i Bojica Vušurović pretukli su policajca Blaža Boškovića, revanširajući mu se što je ranije Petru slomio vilicu dok je šetao sa devojkom
Kako je sud radio svoj posao govori i podatak da od 2005. do danas Anđelić nije dobio rješenje o obustavljanju postupka protiv dvojice policajaca, od koji je Gačević, kasnije napredovao do pomoćnika rukovodioca CB Podgorica a danas je na mjestu rukovodioca Sektora za organizovani kriminal ANB.
Anđelić kaže da ni danas ne zna zbog čega je prebijen, jer nije bio učesnik, ni očevidac tuče zbog koje je pozvan u policiju. Tada su ispred kafića “Perper” na Cetinju, gdje je Anđelić konobarisao, braća Petar i Bojica Vušurović pretukli policajca Blaža Boškovića, revanširajući mu se što je ranije Petru slomio vilicu dok je šetao sa devojkom.
„Nijesam bio očevidac tuče, već sam za nju saznao kasnije od gostiju. Sjećam se da se na vratima pojavio krvav čovjek, koji je tražio da mu pomognemo. Priskočili smo u pomoć, a kad se malo oporavio, ponudili smo da ga prebacmo u bolnicu, ali je on odbio i otišao. Ubrzo su u lokal došla dvojica lokalnih inspektora, koji su me pozvali da dam izjavu u policijskoj stanici. Tek tamo, saznao sam je to bio policajac, koji je bio van dužnosti. Pitali su me ko su učesnici tuče i gdje su i insitirali su da odgovorim, da ne lažem jer 'oni sve znaju'” sjeća se Anđelić.
On je istakao da je krivičnu prijavu tada podnio i protiv Markovića ali da on nije optužen nakon istrage, jer je, pretpostavlja, bio u visokoj policijskoj hijerarhiji
“Među njima su bili Tihomir Gačević i Zoran Strunjaš. Kad su ušli ona dvojica cetinjskih inspektora su im rekli: 'To je taj' i odmah su napustili kancelariju. Gačević je sjeo, podigao nogu na moju stolicu i rekao 'pričaj'. Rekao sam da sam već njegovim kolegama ispričao ono što znam i taman sam pomislio da sam završio, kad Mića Marković reče: 'Prebij to đubre'. Tada je počelo masakriranje, svih detalja se ne sjećam jer sam gubio svjest”, rekao je on.
On je istakao da je krivičnu prijavu tada podnio i protiv Markovića ali da on nije optužen nakon istrage, jer je, pretpostavlja, bio u visokoj policijskoj hijerarhiji.
“Vijesti” juče nijesu mogle da stupe u kontakt sa Markovićem.
Anđelić kaže da mu je nuđeno da ga odmah puste kući ako potpiše već spremljenu izjavu, ali je on odbio.
“Nijesam htio ni da je pogledam. Jedan je izvadio pištolj i uperio mi u glavu, rekao je da će da puca. Psovali su me, psovali mi majku crnogorsku. Neko mi je rekao da dok je njih, neće biti Crne Gore. Izašli su iz kancelarije, a ja sam ostao da ležim na podu, nijesam mogao da se pomjerim. Vratili su se cetinjski inspektori, koji su me podigli. Ubjeđivali su me da priznam, da je bolje nego da me vode u Podgoricu”, rekao je.
Tražio je, kaže, da ga povedu ljekaru ali su to uslovljavali potpisivanjem izjave.
“Zatim su me poveli u ćeliju. Na hodniku, dok sam čekao da otključaju ćeliju, naišao je jedan moj dobar prijatelj sa djevojkom. On me je jedva prepoznao, a njegova djevojka nije mogla da vjeruje kada joj je rekao da sam to ja. Nakon toga, policija je blokirala ulaz u opštinu, pa moji roditelji, koji su bili ispred, nijesu mogli da uđu. Ostao sam u tom nelegalnom pritvoru sve dok uveče nije došao jedan svjedok koji je potvrdio moju priču. Odatle su me roditelji odveli u bolnicu, gdje su mi konstatovali lomove rebara, kontuzije bubrega, nagnječenja, ogrebotine”, navodi Ađelić, dodajući da je o svemu posjeduje medicinsku dokumentaciju, koja je priložena našim sudovima, ali i Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.
“IZBIĆU ti Slavka Perovića i Crnu Goru iz glave“
“Budio sam se sa glavom ispod česme u drugoj kancelariji, a onda su me vraćali u onu prvu. Dvojica su me držala ispod pazuha, a jedan me boksom udario u stomak iz trka. Uletio sam u ormar, koji je pao preko mene. Dok sam bio na podu ispali su mi ključevi sa privjeskom - crnogorskim grbom i simbolom Liberalnog saveza - dva prsta. Zoran Strunjaš ih je bijesno podigao i bacio kroz prozor. Šutnuo me nogom u stomak i rekao: 'Izbiću ti Slavka Perovića i Crnu Goru iz glave'. Nikada ranije nijesam vidio toliko mržnje u nečijem pogledu. Pred referendum sam ga vidio na televiziji, kad je neko od djece skinuo crnogorsku zastavu sa škole. Rekao je da će biti kažnjeni svi oni koji se ogriješe o državne simbole. Kakva je njegova kazna za moje batinanje i vrijeđanje”, pita Anđelić. Zoran Strunjaš, koji sada radi kao inspektor za razbojništva CB Podgorica, rekao je “Vijestima” da se ne sjeća događaja.
Ombudsman ga izvijestio o zastari
Da je postupak za njegovo zlostavljanje obustavljen zbog zastare, Anđelić je saznao tek 2010, nakon pritužbe ombudsmanu Šefku Crnovršaninu.
“Sud mu nikada nije dostavio rješenje, pa, nije mogao da iskoristi nijedan pravni lijek. To smo naveli u pritužbi Strazburu, koja je podnijeta te iste godine”, kaže za “Vijesti” Anđelićev advokat Rajko Bojović.
Evropski sud nije vezan rokovima, dodaje on, pa je na urgencije odgovoreno da će “doći na red jer ima veliki broj predmeta protiv Crne Gore”.
Sudije samo obećavale
“Na svakom ročištu, a i mimo njih, pitao sam dokle se stiglo, a sudije Vrbica i Otašević su me ubjeđivali da će tražiti privođenje počinilaca. Do toga nikad nije došlo, okrivljeni se nijesu pojavili na sudu i to se otezalo u nedogled,” kaže Anđelić, koji tokom postupka nije imao advokata.
Advokat Bojović, koji je preuzeo njegov slučaj podnošenjem pritužbe Strazburu, podsjeća da se u slučaju ignorisanja sudskog poziva izdaje naređenje za privođenje optužnih ili im se određuje pritvor.
Galerija
Bonus video:
