Živimo u svijetu punom agresije. Agresivni mogu biti odrasli ljudi, ali i djeca. Na koji način se agresija javlja kod djece?
Šta je podstiče? Kako roditelji mogu pomoći agresivnoj djeci?
“Agresivna ponašanja su prisutna od prvih dana života. Najprije treba razlikovati normalnu agresivnost koja je adaptivni mehanizam i u funkciji je očuvanja jedinke, nema neprijateljsko značenje, obezbjeđuje opstanak i zadovoljenje potreba”, kaže za “Vijesti” mr psihologije Jelena Mašnić. Mašnić navodi da se o neprijateljskoj agresivnosti govori kada postoji jasna namjera ugrožavanja drugog pojedinca i pored svijesti o posljedicama tog ponašanja.
Ovaj oblik reagovanja se intenzivnije manifestuje oko četvrte godine kada dijete želi da posjeduje ono što drugo dijete ima, da mu otme igračku.
“U prve dvije godine života učestalost i intenzitet agresivnih reakcija raste i zadržava visok nivo do predškolskog perioda kada se agresivnost smanjuje sve do kraja puberteta”, kaže Mašnić.
Ispituju dokle mogu
Navodi da agresivnost u najranijim fazama života ima instrumentalnu ulogu i omogućava djetetu da od roditelja dobije ono što želi.
“Tako dijete ispituje granice onoga što mu je dozvoljeno, stavlja roditelje na svojevrstan test tolerancije”, ističe Mašnić.
Navodi da je učestalost manifestovanja agresivnih ponašanja u velikoj mjeri određeno time kako sredina reaguje na njih i koje se vaspitne mjere sprovode u vaspitanju.
Na pitanje šta su najčešći uzroci ispoljavanja agresivnih reakcija, Mašnić odgovara da su uzroci u djetetovoj frustraciji zbog nezadovoljene potrebe i u želji da se skrene pažnja okruženja.
“Tako dijete ispituje granice onoga što mu je dozvoljeno, stavlja roditelje na svojevrstan test tolerancije”, ističe Mašnić.
Ističe da se ponekad djeca u modelu oponašanja postupaka drugih, identifikuju sa agresivnom okolinom tako što preuzimaju taj obrazac ponašanja.
“Ovim se obezbjeđuje pripadanje nekom socijalnom okruženju”, navodi Mašnić.
Roditelji su nedosljedni
Ističe da je smanjenje agresivnosti kod djeteta uz prijetnju oštrom kaznom, kratkotrajnog dejstva i može pospješiti neželjeno ponašanje, jer i to kažnjavanje ima oblike agresivnog ispoljavanja.
“Čest slučaj neuspješnosti namijenjene sankcije je u nedosljednosti primjene”, kaže Mašnić.
Ističe da se često dešava da roditelj za isti prekršaj dijete jedanput kazni, a sljedeći put to isto istoleriše.
“Čest slučaj neuspješnosti namijenjene sankcije je u nedosljednosti primjene”, kaže Mašnić.
Napominje da djeci treba stvarati ugodnu porodičnu atmosferu, koja stimuliše radoznalost, toleranciju i strpljenje, izbjegavati pred njima porodične sukobe i svađe, nasilne televizijske sadržaje i igru uskladiti sa njihovom dobi.
“Neka sportska aktivnost može biti prihvatljiv način da se dijete liši agresivnih naboja”, ističe Mašnić.
Sistem vrijednosti pod znakom pitanja
Na pitanje da li je u Crnoj Gori došlo do povećanja agresivnosti kod najmlađih, Mašnić odgovara da je pitanje da li je ova pojava postala učestalija ili se javnost počela intenzivnije baviti ovim fenomenom.
“U svakom slučaju, razloge porasta agresivnosti ne treba tražiti isključivo u lošijoj socio-ekonomskoj situaciji crnogorskih porodica, već i u vrijednosnom sistemu jedne zajednice”, kaže Mašnić.
Preventivni programi u školama
O tome na koji način škole mogu da utiču na prevenciju agresivnosti, Mašnić kaže da se upravo u školskom kontekstu javljaju i ispoljavaju mnogi oblici agresivnog ponašanja i najčešće je riječ o vršnjačkom nasilju.
“Od škole, kao važnog agensa socijalizacije pojedinaca se očekuje da intenzivno radi na polju prevencije agresivnosti i da razvija prosocijalna ponašanja. U ovdašnjim školama je pored teorijskog neophodno intenzivirati praktičan rad u vidu preventivnih programa, edukacija o savjetodavnom radu sa učenicima i obaveznu uključenost pedagoško – psiholoških službi u rad sa roditeljima, nastavnicima i učencima”, smatra Mašnić.
Crnogorsko društvo podržava agresiju
Na pitanje koliko se u crnogorskom društvu toleriše agresivnost, Mašnić kaže da ono još uvijek važi za patrijarhalno, u kome se kroz vaspitne modele podržava agresivno ponašanje dječaka kao pozitivna dimenzija snage, moći, prestiža, borbenog crnogorskog duha i time je socijalno okruženje u velikoj mjeri stimuliše kao društveno poželjno ponašanje koje je u funkciji opstanka.
“Agresivno ponašanje je za socijalnu sredinu u kojoj su se nagomilala mnogobrojna nezadovoljstva potpuno opravdano, nažalost, čak i preporučeno ponašanje”, navodi Mašnić.
Galerija
Bonus video:
