Kroz lavirinte ljudskih želja

Alis Manro piše o velikim temama - ljubavi i smrti, strasti i izdaji, nadanju i razočarenju - nepretenciznom prozom bogatom detaljima
170 pregleda 0 komentar(a)
Den Braun, Foto: Shutterstock
Den Braun, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 07.07.2018. 10:12h

“Ljubav dobre žene” kanadske nobelovke Alis Manro i “Porijeklo” Dena Brauna novi su naslovi ovih renomiranih pisaca. Alis Manro se predstavlja u svom prepoznatljivom maniru, kroz zbirku priča, dok Braun takođe ne odstupa od svog stila, čitaocima nudi triler prepun zagonetki tragova.

“Ljubav dobre žene” su zbirka velikih, pokretnih, dubokih priča koje produžavaju granice fikcije potvrđujući dominantne tematske okvire Alis Manro: ljubav i smrt, strast i izdaju, nadu i haos skrivene u dubokim prostorima ljudskih želja. I ovaj put, kroz uzbudljive narative osam dugih priča, autorka stvara i čuva izvjesan osjećaj neprekidnosti u grozničavim kovitlacima iskustva i zajedničke „krivice“ svakog pojedinca. Otvarajući vrata „golom životu“, ova proza egzistira između misterije, „priče o ubistvu“, i otvorenih pitanja o porodičnim odnosima, seksualnosti, ali i životnom bivstvovanju žene.

Svaka protagonistkinja se u ovoj zbirci, na svoj način, suočava sa trenutkom izbora prije nego što njen život poprimi čvrst, ustaljeni oblik. Ali svaki izbor nosi sa sobom cijenu, cijenu koja se u svijetu Alis Manro doživotno otplaćuje i izbor pretvara u bol, bol koji je „hroničan”… Čudesno detaljno i zapanjujuće istinito, živopisno Alis Manro pokazuje razumijevanje ljudske prirode daleko dublje nego što je većina nas obično u stanju da shvati. Manro piše o velikim temama - ljubavi i smrti, strasti i izdaji, nadanju i razočarenju - nepretenciznom prozom bogatom detaljima. I u ovoj knjizi Manro bez straha istražuje tegobne istine ženskog iskustva. “Ljubav dobre žene” objavila je zrenjaninska Agora u prevodu Predraga Šaponje.

Nobelovka Alis Manro (1931) spada u vodeće kanadske pripovijedače, a po ocjenama kritike i jedna je od najznačajnijih savremenih književnica. Objavila je trinaest zbirki pripovijedaka, kao i roman “Životi djevojaka i žena“. Pored ovog romana, u izdanju Agore objavljene su i njene zbirke priča “Bjekstvo“, “Previše sreće“,“Goli život” i “Mržnja, prijateljstvo, udvaranje, ljubav, brak“,”Pogled sa edinburške stijene” i “Ples srećnih sjenki”.

Za zbirke pripovijedaka tri puta je dobijala nagradu Gavernor - najprestižnije književno priznane u Kanadi (“Ples srećnih sjenki”,1968; “Šta misliš, ko si ti”?, 1978; “Napredovanje ljubavi”,1986), a dva puta je dobila nagradu Giler (“Ljubav dobre žene”, 1998. i “Bjekstvo”, 2004). Godine 2009, za životno djelo je odlikovana Međunarodnom Bukerovom nagradom, a 2013. Nobelovom nagradom. U obrazloženju Nobelovog komiteta Švedske akademije, kaže se da je Alis Manro Nobelovu nagradu dobila “zbog njenih izvanrednih pripovijedačkih sposobnosti, ostvarenih u pripovijednoj prozi, žanru koji je Akademija do sada rijetko nagrađivala“.

“Porijeklo” Dena Brauna u centar zbivanja ponovo stavlja profesora nauke o simbolima i vjerske ikonografije Roberta Langdona. On odlazi u muzej Gugenhajm u Bilbao da bi prisustvovao šokantnom otkriću u istoriji čovječanstva koje je realizovao jedan od njegovih bivših studenata sa Harvarda, Edmond Kirš, četrdesetogodišnji milijarder i futurolog. Kirš tvrdi da će napraviti nevjerovatan naučni proboj koji će osporiti osnove ljudskog postojanja.

Naravno, sve će krenuti naopako i u frenetičnom ritmu jer će Langdon, zajedno sa elegantnom direktorkom muzeja Ambrom Vidal, rješavati tajne koje je Kirš posijao. Uz to će morati da izbjegava zamke koje mu nevidljivi neprijatelj postavlja, a moguće je i da ga sama kraljevska porodica ometa u istrazi. Profesor Langdon kreće ulicama Barselone, Madrida, Bilbaa u potragu koja će otključati Kiršovu tajnu. Paradoksalna povezanost između nauke i religije, antičke i moderne umjetnosti, biće središte zavjere koja se odnosi na dva pitanja: „Odakle smo?“ i „Gdje idemo?“ Enigme, uzbudljiva otkrića i vjerske konspiracije su ponovo tu, a čitaoce očekuje i jedno malo iznenađenje u odnosu na prethodne romane.

Den Braun (1964, Ekseter, Nju Hempšir) je jedan od najčitanijih pisaca današnjice. Američki autor se istakao po brojnim bestselerima (naučnofantastičnim trilerima), uključujući i “Da Vinčijev kod”, jedan od najprodavanijih romana svih vremena. Završio je koledž Amherst i akademiju Filips Ekseter, na kojoj je predavao engleski, prije nego što se u potpunosti posvetio pisanju. Njegovo zanimanje za kriptografiju, simbole, kodove i tajne državne agencije navelo ga je da napiše svoj prvi roman, “Digitalna tvrđava” (1998), koji je odmah bio zapažen. Roman istražuje tanku liniju između građanske privatnosti i nacionalne bezbjednosti. I jedan od sljedećih romana, tehno-triler “Tačka prevare” (2001) bavi se sličnim pitanjima morala u politici, nacionalnoj bezbjednosti i državnim tajnama.

Roman “Anđeli i demoni” (2000.) je prethodio njegovom najpoznatijem romanu i prvi u kome se pojavio lik Robert Langdon, Harvardski ekpert za simbologiju. Četvrti roman, “Da Vinčijev kod” (2004), postao je bestseler, koji je već prve nedjelje po objavljivanju bio na prvom mjestu liste Njujork Tajmsa. To je jedna od najpopularnijih knjiga svih vremena, sa prodatih 81 milion primjeraka širom svijeta te godine. Iste godine, sva četiri njegova romana su bila na listi najprodavanijih u jednoj nedjelji. Svi naredni romani (serijal): “Izgubljeni simbol” (2009), “Inferno” (2013) i najnoviji “Porijeklo” (2017) su vezani za isti glavni lik. Magazin Time je Den Brauna svrstao u 100 najuticajnijih ljudi 2005. godine. Braunovi romani prevedeni su na preko 50 različitih jezika i prodati u više od 200 miliona primjeraka širom svijeta.

Bonus video: