ARHITEKTURA

Koncept Rema Kolhasa i Bijenale u Veneciji

Veliko je pitanje i kako će se naša država uključiti u dešavanja na XIV Bijenalu arhitekture u Veneciji - u principu, ne želim ni da razmišljam o tome
114 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 11.05.2013. 16:57h

Lipo, ljepo, lepo i lijepo,/ bilo, bjelo, belo i bijelo/ listovi su jednoga cvijeta,/ u pupolj se jedan odnjihali

Petar II Petrović Njegoš,

"Pozdrav rodu na Novo ljeto", 1847.

Ako niste nijednom bili na Bijenalu arhitekture u Veneciji, možda je naredna, 2014. godina - vaša godina. Lako bi se moglo desiti da naredni, XIV Bijenale arhitekture u Veneciji ispadne kako treba - da baš bude dobar, ili barem značajno drugačiji od svih dosadašnjih - a da će poklonici arhitekture iz čitavog svijeta u rekordnom broju pohrliti ka Serenissimi u junu naredne godine - u to ne treba sumnjati.

Može se lako desiti, takođe, da naredni Bijenale bude "intelektualniji" od predhodnih - i da u načelu bude okrenut, tj. okrenutiji istraživanjima nego formi, mada neće faliti ni forme, sigurno - a moguće je i da će odlučno zaploviti valovitim morem - tj. lijevim diskursom - ma što to značilo.

Kad vam se desi, kao što se meni desilo prošle godine, da promašite sve silne šanse da ovjerite jednu od najvećih i najznačajnijih, a vrlo vjerovatno najveću i najznačajniju svjetsku smotru progresivnih ideja, stremljenja i kretanja u domenima arhitektonsko-urbanističkog stvaralaštva, onda vam nema druge nego da vjerujete da će naredno izdanje nadmašiti sva predhodna - i da ćete tada sigurno prisustvovati "istorijskom događaju", odnosno "rađanju istorije".

Naslov XIV Bijenala je "Fundamentals", što bi se moglo prevesti kao: počela, polazišta, osnove, osnovi, čak i fundamentalije

Velike nade se polažu u novog direktora, tj. kuratora. Proslavljeni holandski arhitekt Rem Kolhas (Rem Koolhaas), koji odavno djeluje na međunarodnom planu, tj. globalno, imenovan je početkom ove godine na prestižnu funkciju direktora budućeg Bijenala arhitekture.

Imenovanje podrazumijeva da mu je u zadatak palo i da osmisli, organizuje i postavi, tj. da kurira tzv. XIV Međunarodnu izložbu arhitekture Bijenala u Veneciji. Za razliku od Dejvida Čiperfilda (David Chipperfield), Kolhasovog prethodnika na poziciji direktora i kuratora, koji je uspio da spakuje izložbu prikazanu publici prošle godine za rekordnih 8 mjeseci, Kolhas je dobio godinu i po da obavi isti posao - tj. imao je godinu i po u trenutku kada je imenovan za direktora, sada mu je ostalo nešto više od 13 i po mjeseci. Dakle, Holandez jednostavno ne smije da omane, niti mu je ostavljeno prostora za eventualne isprike i opravdanja ako, ne daj bože - omane.

Novi kurator se 25. januara obratio uvaženim predstavnicima 40 zemalja koje će se publici XIV Bijenala arhitekture predstaviti nacionalnim postavkama - ukupan broj zemalja koje će učestvovati na Bijenalu biće oko 60 - te novinarima i ostalima zainteresovanima koji su se toga dana okupili u zvaničnom sjedištu Bijenala - palati Ca' Giustinian u Veneciji - i tom prilikom je obznanio temu, tj. naslov budućeg Bijenala.

Paolo Barata, dugogodišnji predsjednik Bijenala, naglasio je sa svoje strane da je ovoga puta stvarno riječ o temi - a ne o sloganu - kao što je to bio slučaj do sada. Svjetski mediji su prenijeli i riječi koje je Kolhas izgovorio tom prilikom - radi se o kraćem tekstu na engleskom jeziku kojim je kurator, kao što je i red - obrazložio svoj izbor teme.

Moram da vam priznam da nigdje na Internetu nisam uspio da iskopam prepjev tog teksta na četvoroimeni jezik - pa ću, izgleda, morati sam da se poduhvatim tog zadatka. Šteta bi bilo da ostanete uskraćeni za te Kolhasove riječi, jer ćete kasnije, upravo na osnovu tih riječi, moći da sudite o tome da li se visoki i vitki Holandez držao zacrtanog i da li je ispunio očekivanja.

U vrijeme sveprisutnosti Google-istraživanja i izravnavanja kulturalne memorije, od krucijalne je važnosti za budućnost arhitekture vaskrsnuti i pokazati te narative

Naslov XIV Bijenala je "Fundamentals", što bi se moglo prevesti kao: počela, polazišta, osnove, osnovi, čak i fundamentalije... itd. Na oficijelnom portalu Bijenala (labiennale.org) naslov teme nije preveden na italijanski - ostavljen je u izvornom obliku, tj. na engleskom - ali se meni čini da su, što se tiče našega jezika, upravo "počela" izvanredan prevod.

"Počela će biti Bijenale o arhitekturi, ne o arhitektima. Nakon nekoliko Bijenala posvećenih slavljenju savremenosti, Počela će se fokusirati na istorije - na neizbježne elemente svekolike arhitekture koje je koristio svaki arhitekt, svuda, u bilo koje vrijeme (vrata, pod, plafon itd.) i na evoluciju nacionalnih arhitektura u posljednjih 100 godina.

Kroz tri komplementarne manifestacije - koje će biti upriličene u Centralnom paviljonu, u Arsenalu i u Nacionalnim paviljonima - ova će retrospektiva donijeti novo razumijevanje bogatstva bazičnog arhitektonskog repertoara, danas očigledno iscrpljenog.

Paolo Barrata, predjsednik Bijenala u Veneciji & Rem Koolhaas, novi direktor

Imalo je smisla 1914. govoriti o "kineskoj" arhitekturi, o "švajcarskoj" arhitekturi, o "indijskoj" arhitekturi. Sto godina kasnije, pod uticajem ratova, različitih političkih režima, različitih stepena razvijenosti, nacionalnih i internacionalnih arhitektonskih pokreta, individualnih talenata, drugarstava, slučajnih osobnih trajektorija i tehnoloških napredaka, arhitektura koja je jednom bila specifična i lokalna postala je jednoobrazna i globalna. Nacionalni identititeti su izgleda žrtvovani modernitetu.

Kako smo u znatnoj prednosti zato što otpočinjemo sa radom godinu dana ranije nego što je bilo uobičajeno na dosadašnjim Bijenalima, nadamo se da ćemo iskoristiti to ekstra-vrijeme kako bismo uveli određeni stepen koordinacije i koherentnosti među Nacionalnim paviljonima.

Izvjesno je da Kolhas neće samo kurirati glavnu izložbu u Arsenalu, već će preuzeti na sebe i koordiniranje postavki u Nacionalnim paviljonima

U idealnom slučaju, željeli bismo da se države koje će uzeti učešća angažuju oko jedinstvene teme - Apsorpcija moderniteta: 1914. do 2014. - i da pokažu, svaka na svoj način, procese brisanja nacionalnih karakteristika u korist gotovo univerzalnog usvajanja jedinstvenog modernog jezika u jedinstvenom repertoaru tipologija.

Prvi svjetski rat - početak moderne globalizacije - služi kao početna tačka brojnih narativa. Tranzicija ka nečemu što izgleda kao univerzalni arhitektonski jezik je kompleksniji proces nego što obično mislimo, jer podrazumijeva i značajne sudare među kulturama, tehničke izume i neprimjetne načine da se ostane "nacionalan".

U vrijeme sveprisutnosti Google-istraživanja i izravnavanja kulturalne memorije, od krucijalne je važnosti za budućnost arhitekture vaskrsnuti i pokazati te narative.

Tako što će zbirno prikazati istoriju posljednjih 100 godina, postavke u Nacionalnim paviljonima će generisati globalni pregled evolucije arhitekture ka jedinstvenoj, modernoj estetici, a u isto vrijeme će otkriti da su uprkos globalizaciji opstale jedinstvene nacionalne osobenosti i posebni mentaliteti koji nastavljaju da egzistiraju i cvjetaju bez obzira što se međunarodna saradnja i razmjena intenzivira..."

Eto, to je to - sad nam ostaje da čekamo do 7. juna naredne godine kada će Bijenale arhitekture biti otvoreno za posjetioce. Izvjesno je da Kolhas neće samo kurirati glavnu izložbu u Arsenalu, već će preuzeti na sebe i koordiniranje postavki u Nacionalnim paviljonima, tj. koordiniraće nešto što bismo mogli nazvati kolektivnim pregnućem (rekoh li vam da će stvari definitivno skrenuti u lijevo).

Što će se u međuvremenu dešavati - nemoguće je pretpostaviti u ovom trenutku - uglavnom iz razloga što još ne postoje nikakvi konkretni izvještaji o neposrednim planovima i namjerama tima saradnika okupljenih oko Kolhasa.

Veliko je pitanje i kako će se naša država uključiti u dešavanja na XIV Bijenalu arhitekture u Veneciji

Na pitanje koje mu je u Veneciji uputio jedan od novinara: "Što zapravo predstavlja riječ "nacionalizam" i da li je stvarno u redu insistirati na nacionalnim prisustvima različitih nacija na Bijenalu?" - Kolhas je odgovorio da je riječ "nacionalni" (u smislu nacionalnog doprinosa) u redu, "iz razloga što ta riječ implicira način na koji smo organizovani u prostoru. Svi mi imamo naše vlastite nacionalne perspektive i vrlo je interesantno kako na različite načine čitamo isti fenomen".

Pozvao se i na riječ "mentalitet" i dodao da ne smijemo smetnuti s uma kako je mentalitet svakoga od nas formiran i duboko ukorijenjen u našim vlastitim, individualnim kulturama.

U tom kontekstu će biti vrlo interesantno uporediti nacionalne doprinose XIV Bijenalu arhitekture od strane zemalja, tj. država nastalih nakon raspada Jugoslavije - posebno Hrvatske i Srbije. Da li je moguće da smo u stanju da ispričamo sasvim različite, nacionalne priče o prodoru modernizacije i modernizma u ove naše nesrećne krajeve - a da usput zanemarimo da smo ipak živjeli pod istim krovom dugi niz godina.

Nije ovdje riječ o jugonostalgiji, riječ je ozbiljnom pitanju kojim se, ako baš hoćete, u određenoj mjeri bavio i projekat "Nedovršene modernizacije: Između utopije i pragmatizma". Što je tu jugoslovensko - a što je tu hrvatsko, srpsko, crnogorsko? - to je pravo pitanje.

Veliko je pitanje i kako će se naša država uključiti u dešavanja na XIV Bijenalu arhitekture u Veneciji - u principu, ne želim ni da razmišljam o tome. Pitanje je zapravo kako ćemo se baviti istoriografijom kad još nismo napisali nijednu valjanu istoriju savremene arhitekture na tlu Crne Gore.

Preporučujemo za Vas