Instalacije u prostoru šest turskih i crnogorskih umjetnica juče su privremeno predstavljale žensko kulturno nasljeđe na Skalinama u Podgorici i stvorile Penelopolis, grad u kojem postoji žensko kulturno nasljeđe.
Jedro, bijela pletenica koja sa mosta pada u Ribnicu, cirkuski vagon, đerdan cegera od žice napunjenih kamenjem, ženska crnogorska zastava i magla u kamenom krugu su postavljene u vrijednom kulturno istorijskom prostoru Podgorice na neobično vrućem mediteranskom danu.
Istoričarka umjetnosti Hatidže Utkan je za Penelopolis selektovala radove tri poznate turske umjetnice Sumer Sajin, Merve Sendil i Isil Egrikavuk, dok je radove crnogorskih umjetnica Gordane Kuč, Nade Kažić i Ivanke Vane Prelević birala Nataša Nikčević.
Intervencije na važećoj zastavi
Nataša Nelević, koordinatorka projekta “Penelopolis žensko mapiranje mediteranskih gradova” objasnila je da je nastao kroz saradnju NVO NOVA iz Podgorice i Koza Vizual iz Istanbula a da je cilj ove postavke da se učini vidljivom činjenica da kulturni identiteti gradova nisu monolitni.
Penelopolis je dekonstrukcija primarno muškog, kulturnog i istorijskog nasljeđa kroz ženske kulturne identitete kao “najvećinskije” marginalne.
- Kada je o kulturnoj istoriji Podgorice riječ, pokazaće se da problem nije u pukom “prikrivanju” ženskih kulturnih dobara i praksi, već u tome što su ta dobra od početka osuđena da svoju svrhu nalaze isključivo u prostoru privatnosti, da ne pređu prag “male kulture”, da budu, dakle, razvijana, efemerna i da ne ostave za sobom nikakav materijalni trag - kazala je Nelević.
Novi toposi umjetnosti i nasljeđa
“Biti ili ne biti tu”, hamletovska dilema objedinjava radove crnogorskih umjetnica, objasnila je crnogorska selektorka jer sve ono što se naziva ženskim kulturnim praksama u svim patrijarhalnim kulturama je marginalizovano.
“Đerdan” Nade Kažić, “Razotrkivanje” Vane Prelević ili “Na(ne)stajanje” Gordane Kuč, “Paradoks” Merve Sendil, “Ruža” Isi Egrikavuk i “Za nas” Sumer Sajin su juče na pet sati u starom centru Podgorice, ispod ostataka tvrđave s jedne i zgrada predsjedništva, minsitarstava i Skuštine sa druge strane doprinijele da se makar nakratko vrijeme osvijetli sav postojeći, skriveni ženski kulturni identitet svih mediteranskih gradova.
Nada Kažić je to uradila tako što je nepostojeću ženu personalizovala formom žičanih cegera napunjenih kamenjem, poređanih u niz. Izbor kamena konotira na ljepotu kamena korišćenog za izradu nakita i podsjeća na đerdan, objasnila je Nikčević.
Đerdan Nade Kažić: Žensko tijelo je odsutno
Ogormna bijela pletenica Vane Prelević koja sa mosta “ističe” u Ribnicu je “elegija ljubavi, u formi ogromne ženske kose spletene u pletenicu, spuštene sa najvišeg luka mosta, koje podsjeti na vreteno, na čijem kraju je nevjestinski veo uronjen u rijeku”.
Magla u “Na(ne)stajanju” Gordane Kuč u važnom istorijskom crnogorskom muškom toposu - gumnu, poziva na prisustvo ali i na introspekciju.
Turske umjetnice su u svoje radove utkale više feminističke teorije i direktno se oslanjaju na nejednakost i činjenicu kako žene i muškarci nemaju iste šanse u životu ili u Crnoj Gori.
To je bukvalno u Paradoksu i primijenjeno - jedro je urađeno od zapostalvjenih, sitnih, ženskih tkanina, veza i rada koji se ne smatra važnim. Umjetnica je željela da učini manjine (žene) vidljivijima.
Razotrkivanje Vane Prelević
Ruža govori o prislinoj udaji, zlostavljanju u braku i nemogućnosti izbora.
Sumer Sajin je dekonstruisala crnogorsku važeću zastavu. Umjesto dominatnih muških simbola orla i lava, crvene pozadine, ona je umetnula simbole poput sirene, preslice, klupka vunice. Ona je postalvjena tako da direktno komunicira sa važećom zastavom koja se vijori na zgradama sa desne strane Ribnice. Ona je žensko nasljeđe učinila vidljivim kroz tradicionalne simbole.
Galerija
Bonus video:
