VJERA U ČUDO

Film Gorana Bjelanovića u selekciji Kanskog festivala

Iako naziv filma “Ruže” asocira na lijepe stvari, reditelj kaže da zapravo ništa ohrabrujuće nema u njemu
434 pregleda 9 komentar(a)
Ažurirano: 22.04.2013. 20:04h

Kratkometražni film “Ruže” reditelja iz Bijelog Polja Gorana Bjelanovića je u zvaničnom programu Kanskog festivala u kategoriji „Short corner“.

"To je tako velika čast da sam je se, priznajem i sam uplašio"

"To što se film „Ruže“ našao u društvu najprestižnijih djela svjetske kinematografije je potvrda da umjetnost nije ništa drugo do potpuna vjera u čudo. Samo čudom mogu objasniti to što smo (moja ekipa i ja) sa onoliko para koliko filmski timovi potroše na piće prije doručka, ostvarili djelo koje je pronašlo svoje mjesto na festivalu u Kanu, koji je bio, jeste i biće kruna planetarne kinematografije", kazao je “Vijestima” Bjelanović.

U “Ružama” glavnu ulogu tumači Sejfo Seferović, koji je više od tri decenije u alternativnim pozorišnim i filmskim vodama, kao i Petar Kandić, Predrag Vukojević, Sanja Ćirović, Arijana Kadić, Ljubiša, Staša i Elena, Bjelanović.

Iako naziv filma “Ruže” asocira na lijepe stvari, reditelj kaže da zapravo ništa ohrabrujuće nema u njemu

Privatnu opremu za snimanje filma obezbijedio je Goran Tripunović, direktor fotografije je Bojan Bjelanović, snimatelj Niko Tripunović, majstor svijetla Slobodan Kaćo Kovačević, mikroman Đoko Jablan. Dizajn zvuka je radio Igor Vujović, violinu je svirala Anda Buši, kostim je preporučila Mila Đerković, a garderober Rajka Mišurović nam je svoju kuću stavila na raspolaganje za potrebe snimanja.

Film je na engleski prevela oficijelna prevoditeljka DOO Filma Vesna Vuković, montirao ga i uz to u potpunosti ostvario ulogu pomoćnika reditelja Besim Abazović.

Na konstataciju da se ne dešava često da neki film iz Crne Gore izbori mjesto u zvaničnom programu jednog festivala ovako visokog rejtinga, Bjelanović je kazao da je njegova rekacija bila “Korak naprijed, dva nazad”.

"To je tako velika čast da sam je se, priznajem i sam uplašio. Gospođici Vesni Vuković, oficijelnom prevodiocu DOO FILMA, u čijoj produkciji je urađen ovaj film, sam tri puta prosljeđivao isti mejl iz Kana, kako bih bio siguran da nešto nijesam shvatio kako ne treba", objasnio je svoju reakciju.

Ne živimo život bez nade

Iako naziv filma “Ruže” asocira na lijepe stvari, reditelj kaže da zapravo ništa ohrabrujuće nema u njemu:

"Sinopsis za film koji sam poslao kao dio prijave glasi: „Film Ruže govori o oboljenjima vremena koje živimo, lažnim vrijednostima i prijateljima od papira. Naravno, daleko od toga da živimo život bez nade, samo treba pogledati u pravom smjeru“!

"Posjedujem onu vrstu bogatstva koja je imuna i na globalne krize i na bilo kakav kolaps finansijskih institucija"

Ipak, Bjelanović živi u odličnom braku, sa suprugom Tamarom i dvoje predivne djece Anastasijom i Ilijom.

"Oni su producenti mog filma budući da sam sredstva za ovaj film, bukvalno izdvojio iz kućnog budžeta", kazao je reditelj uz opasku da je tim lokalne uprave “dao onu vrstu potpore koja je bila moguća u zakonskim okvirima”.

"Ako vam ljudi budu od pomoći koliko mogu, suvišno je tražiti i više od toga", stav je bjelopoljskog reditelja.

Sejfo Seferović u filmu "Ruže"

Na pitanje da li je bogat čovjek kada iz kućnog budžeta može da izdvoji toliko da snimite kratkometražni igrani film koji je u stanju da zadovolji pretpostavke filmskog festivala u Kanu, odgovorio je:

"Posjedujem onu vrstu bogatstva koja je imuna i na globalne krize i na bilo kakav kolaps finansijskih institucija. Riječ je o bogatstvu sadržanom u kvalitetu porodice i prijatelja koji me okružuju.

Šta, na primjer, kazati o tome da je Sejfo Seferović, koji tumači glavnu ulogu u filmu, glumac koji trideset godina na pozornicama širom Crne Gore ne glumi nego živi glumu, izložio sebe takvom naporu da je odgovorio ritmu snimanja u kojem smo ono što se snima najmanje mjesec dana snimili samo za četiri. Jednostavno zbog toga jer više nije bilo sredstava ni za najosnovnije potrebe na setu", rekao je Bjelanović.

"Gdje je nizbrdica, na ler"

Pored novca, na setu je nedostajalo “još malo goriva i struje”.

"Moj pomoćnik, budući mladi reditelj Besim Abazović, je na primjer, staru bagat mašinu dovezao iz Tomaševa do sela iznad Podgorice tako što je sa početne pozicije krenuo sa lampicom u crveno. Kad sam ga pitao kako stiže, rekao mi je ;“Džipsi drajv, kume, gdje je nizbrdica na ler“.

U toku montaže zbog vjetrova i kiša tri puta smo doživjeli takve udare struje koji su nam izbrisali cio projekat, pa smo ostali bez originalnih tonova, vadili se iz gabule kako znamo... Zbog toga nam projekat liči na grad poslije zemljotresa. Umjesto uobičajenih tri, imamo sedam- osam video i audio šina u njemu", objasnio je proces snimanja Bjelanović.

Bjelanović je za film „Sjeverna bajka“ osvojio treće mjesto 2010. godine na Jahorini u konkurenciji 104 filma iz 28 zemalja

Ipak, on ne smatra da grad nema razumijevanja za umjetnost već da sve to samo znači da su na sjeveru oštre zime.

"Što je negdje i dobro, koliko da izoštrimo um i jasnije vidimo stvari. A što se grada tiče, srećan sam zbog toga što je na ovom pojektu radilo čak sedam ljudi koji su ili iz Bijelog Polja ili su na drugi način vezani za ovaj grad, što je potvrda da i mi sa sjevera Crne Gore imamo šta da kažemo i šta da ponudimo u svijetu filma ne samo u Crnoj Gori, već i na najprestižnijim smotrama ove najmlađe ali, tehnološki i finansijski najzahtjevnije umjetnosti, kao i da grad Miodraga Bulatovića, Rista Ratkovića i Ćamila Sijarića živi kulturni život koji nadrasta objektivne okolnosti i realne finansijske mogućnosti".

Na kraju krajeva...

Bjelanović je za film „Sjeverna bajka“ osvojio treće mjesto 2010. godine na Jahorini u konkurenciji 104 filma iz 28 zemalja, u u Lećeu 2011 Grand Prix u konkurenciji 350 filmova iz 60 zemalja. Njegov rad gotovo da nije poznat široj crnogorskoj javnosti, a na pitanje da li su ga mediji i institucije zaobilazili, reditelj odgovara:

"Na to se može gledati i tako i ovako. Nešto je malo i pisano, ponekad je neko i zvao. Ništa previše bitno niti mnogo značajno. Iskreno, nijesam se mnogo ni trudio da budem pozvan. Na kraju krajeva ni Markesovom pukovniku se odavno niko ne javlja", objašnjava svoju anonimnost reditelj iz Bijelog Polja uvršten u Kanski katalog.

Bjelanović je kazao da veliku zahvalnost duguje rektoru Evropske filmske akademije ESRA, gospodinu Jordanu Plevnešu, i mentoru mr. Saši Pavlovskom koji su mu pružili “dostojnu priliku da se na pravi način upozna sa tajnama modernog evropskog filma i bez čijih pouka ovaj film sigurno ne bi dobio zadovoljavajuće lice”.

Galerija

Preporučujemo za Vas