Slavna sovjetska glumica Svetlana Toma koja se proslavila ulogom Ciganke Rade u filmu „Cigani lete prema nebu” scenografa i reditelja i njene velike ljubavi Emila Lotjanua, snimljenog prema priči Maksima Gorkog „Makar Čudra“, dala je opširan intervju „Moksovskom komsomolcu“.
Povod za razgovor bio je jubilej (65. rođendan) glumice koju, iako je snimila preko 60 filmova, zovu glumicom jedne uloge. To je Ciganka Rada iz „Tabora koji odlazi na nebo“ (kod nas preveden „Cigani lete prema nebu„), uloga koju je igrala kao opčinjena, a još je na kraju obnažila grudi, što je u sovjetsko vrijeme bila prava jeres.
Filmska diva, nazvana „narodna glumica ciganske SSR“ nije nikad krila da se sve njene pobjede na filmu (ili jedna pobjeda, ali kakva!) vezane sa režiserom Emilom Lotjanuom. Njenim režiserom, koji je bio i njen glavni muškarac u životu.
Oživljavajući uspomene na reditelja Lotjanua, slavna glumica je rekla - Ja sam mu beskonačno vjerovala"
On je zaslijepio Tomu i poput Galateje bio zaljubljen u nju i na filmu i u životu. Potom je zamijenio jednu Galateju drugom, a Svetlana Toma je otišla u - nigdinu. Tako se najčešće dešava u životu, mada na fimu obrt može biti i drugačiji.
U opširnom razgovoru za popularni moskvski list u kome je ispričala skoro cio svoj život, provijava jedno za nju i njenu karijeru suštinsko pitanje: zar bi ona mogla biti interesantna sama po sebi bez Lotjanua?
Iz rodnog Kišinjeva je prvi put sa 15 godina došla u Moskvu na „nagradno putovanje" kao najbolja učenica Moldavije da bi učestvovala u paradi i zavoljela rusku prijestonicu za cio život.
U Moksvu je ponovo došla kad je počela da snima. Poslije Staljinove smrti, kad se gvozdena zavjesa malo odškrinula, putovala je s majkom u inostranstvo – u Belgiju i Bukurešt u posjetu tetkama.
Kao u priči: “Devojčice, hoćeš li da igraš u filmu?“
Oživljavajući uspomene na reditelja Lotjanua, slavna glumica je rekla: “Ja sam mu beskonačno vjerovala. S njim sam stupila u vezu još kao djevojčica - još nisam napunila 18, a Emil je imao 29 godina. Izgledao mi je kao odrasli stric.
Film „Cigani lete prema nebu” nije običan uspjeh za Svetlanu Tomu
Jednom me je za vrijeme pauze Lotjanuov pomoćnik upitao: “Mala, hoćeš li da igraš u filmu“? Isprva sam odbila, za mene je to bio sasvim drugi svijet. Kroz deset minuta je naišao Lotjanu. U našoj porodici su vladala stroga pravila.
Emil i direktor filmskog studija su dugo ubjeđivali moje roditelje i tetke da treba da igram u flmu. To je bio moj prvi film 'Crveni proplanak' i za ulogu u njemu dobila sam na Svesaveznom festivalu svoju prvu nagradu za najuspješniji debi”
Niko me nije prepoznavao
Film „Cigani lete prema nebu” nije običan uspjeh za Svetlanu Tomu. “To je bio cunami koji se sručio na mene. Ne u tom smislu što bi me prepoznavali kad sam išla ulicom, opsjedali me, tražili autograme... Ne, mene niko nije poznavao.
Djevojčica sa konjskim repom, blijeda, s naočarima. Ko je mogao i pomisliti da je to Ciganka Rada? Čak me ni filmski radnici nijesu prepoznavali. Takva je moć glumačke transformacije”.
Na Međunardnom fimskom festivalu u San-Sebastijanu 1976. godine „Tabor ...“ je dobio Gran pri za najbolji film
Zbog Radinih obnaženih grudi u početku je bilo zabranjeno prikazivanje „Tabora...“ u bioskopu „Rusija“. Film je gledao neki od instruktora rajkoma (rejinskog komiteta partije) i čim je vidio Ciganku Radu sa golim prsima, uskliknuo je: “Šta je to? Još i razvrat prikazuju? Odmah da se odstrani ta scena!”
Reditelj je na to odgovrio: “Ništa ja neću da isiječem! Neka vide premijeru!“ Emil je uspio da film prije premijerne projekcije vidi prvi sekretar Gradskog komiteta KPSS Moskve Grišin kome se film veoma svidio i tako je bila premijera i redovno prikazivanje u bioskopima širom zemlje.
Svetlana Toma u filmu "Cigani lete prema nebu"
Na Međunardnom fimskom festivalu u San-Sebastijanu 1976. godine „Tabor ...“ je dobio Gran pri za najbolji film, ali reditelja nisu pustili da otputuje u Španiju, što je Svetlana Toma saznala tek na aerdromu pred polijetanje i što je za nju bio šok.
Osvrt na uspješnu karijeru „narodna umjetnica ciganske SSR“ u razgovrou za „Moskovski komsomolc" povod svog jubileja je ovako sumirala: “Film „Cigani lete prema nebu” ostao je i ostaće u istoriji svjetske kinematografije i ja se prema toj činjenici, razumljivo, sasvim subjektivno odnosim.
Snimila sam više od 60 fimova, neke od njih i sa poznatim režiserima, ali je „Tabor..” ostao film moga života... Van profesije najviše volim da sam sama i usamljenost mi je uvijek prijatnija od bučnog društva“.
Čekala sam dobre uloge kao što se čeka princ
Iako su je proglasili „narodnom umjetnicom ciganske SSR“, ništa slično u stvarnosti nije bilo tako, to su samo bajke jer ni sami Cigani je nisu prepoznavali, a u prilog tome Svetlana Toma je ispričala ovakvu zgodu:
Kad bi me na nekim forumima predsatvljali kao „glavnu Ciganku zemlje“ za mene je to bilo užasno
“U Harkovu je bio organizovan moj susret sa gledaocima. Izašla sam na scenu, a u sali sve sami Cigani, ili sjede ili leže između redova kao u staroj Grčkoj. Ispunili su cijelu dvoranu. Kad sam se ja pojavila, oni su mislili da je to neka djevojka koja nešto posprema po sceni, sklanja suvišne stolice ili nešto slično tome.
A ja: “Budite pozdravljeni, počinjemo naš susret.“ Kad ono Cigani počeše da viču: “Ej, direktore, a gdje je Rada“? Shvatila sam ih. Oni su došli da vide uživo onu ljepotu iz filma. Poslije “Tabora...“ predlagali su mi da igram samo Ciganke.
Pravo da kažem, uplašila sam se. Kad bi me na nekim forumima predsatvljali kao „glavnu Ciganku zemlje“ za mene je to bilo užasno, pa sam počela da igram u filmovima sa svakidašnjom tematikom, slamala sam stereotipe, ali proboja nije bilo. Čekala sam dobre uloge, kao što se čeka princ koji nikad ne dolazi.“
Galerija
Bonus video:
