Patološki strah od debljanja

Prema njenim riječima, najčešće se javlja kod osoba ženskog pola 0.5-1%, a počinje obično u adolescentnom periodu od 13. do 20. godine života.
520 pregleda 2 komentar(a)
Ažurirano: 24.02.2013. 11:31h

Priča o poremećajima u ishrani u vidu anoreksije i bulimije možda zvuči poznato, ali čini se nikada dovoljno ispričano. ˝Poremećaji ishrane su grupa oboljenja kojima je zajedničko da osobe imaju patološki strah od debljine, imaju poremećenu tjelesnu šemu i psihološke tegobe˝, kaže za ˝Život˝ načelnica Centra za mentalno zdravlje Doma zdravlja u Nikšiću psihijatar Vesna Joksimović.

Ističe da su dva najjasnije definisana sindroma iz ove grupe anoreksija nervoza i bulimija nervoza.

“Anoreksija nervoza je ozbiljno i potencijalno smrtonosno stanje, čije su glavne karakteristike iskrivljena slika tijela i samonametnuta velika dijetetska ograničenja, što obično dovodi do teške pothranjenosti˝.

Prema njenim riječima, najčešće se javlja kod osoba ženskog pola 0.5-1%, a počinje obično u adolescentnom periodu od 13. do 20. godine života.

Kada je u pitanju uzrok nastanka ovog poremećaja, kaže da je multifaktorijalan: genetski, neuroendokrini, psihološki, psihosocijalni…

˝Češće se javlja kod zanimanja koja zahtijevaju mršavost: kod manekenki, balerina, te u razvijenim zemljama˝.

Naglašava da je tok bolesti takav da se svi ne oporave, samo 40 %, a kod 30 % je bolest hroničnog toka.

˝Dijagnoza se postavlja na osnovu kriterijuma koji moraju biti zadovoljeni: tjelesna težine se održava na najmanje od 15 % od očekivane težine ili Queteletov indeks tjelesne mase je 17.5 ili niži˝.

Navodi da je gubitak na težini uzrokovan izbjegavanjem hrane koja goji, povraćanjem ili prolivima koje osoba izaziva, uzimanjem supstanci koje smanjuju apetit.

Terapijsko liječenje

˝Jedan od kriterijuma je poremećaj tjelesne šeme, gdje osoba sebe vidi kao “debelu”. Zatim, difuzni endokrini poremećaj, najčešće amenoreja - gubitak menstrualnog ciklusa. Ako je početak poremećaja prije puberteta, pubertet se usporava ili prekida, ali se sa izlječenjem normalno dovršava˝.

Dr Joksimović kaže da su znaci koji bi mogli ukazati na poremećaj: osoba slabo jede, jako je mršava, ima slabost u mišićima, koža je suva, perutava, ima psihološke tegobe, nervozu, napetost, neraspoloženje…

˝Poremećaj je kompleksan i koristi se integrativni terapijski pristup. U liječenju učestvuju: psihijatar, psiholog, nutricionista, gastroenterolog, endokrinolog. Liječenje može biti bolničko ili ambulantno”.

Ističe da se na liječenje u Cenzar za mentalno zdravlje Doma zdravlja Nikšić, u poslednjih nekoliko godina, javilo desetak osoba ženskog pola.

“Većina je bila srednjoškolskog uzrasta”.

Kada je u pitanju bulimija nervoza, dr Joksimović navodi da je to epizodično, nekontrolisano i iznenadno uzimanje hrane, za kojim slijedi samoizazvano povraćanje.

“Pretjerana je preokupacija kontrolom tjelesne težine. Javlja se kod 1-3 % mladih žena. Početak je obično u dobi od 16,5 do18 godine života. Odnos muškarci i žene je 1 : 10”.

Dijagnostički kriterijumi su, kako kaže dr Joksimović: stalna preokupacija jelom i u kratkom vremenskom periodu pretjerano uzimanje hrane. Pacijent se suprotstavlja gojenju: izazivanjem povraćanja, izazivanjem proliva”.

“Pacijenti rijetko kad izgube više od 15 % tjelesne težine. Imaju intenzivan strah od gojaznosti”.

Ističe da je tok bolesti obično hroničan, rijetko kad sa pogoršanjima.

“U vidu neravnoteže elektrolita i metaboličke alkaloze, tjelesnih komplikacija: slabost u mišićima, srčana aritmija, epi-napadi. Liječi se ambulantno, a hospitalno rjeđe, kada se jave komplikacije. Liječenje je farmakološko i psihološko”, zaključila je naša sagovornica.

Bonus video: