Uvjereni smo da je naš doživljaj svijeta ispravan, no način na koji ga vidimo primarno je rezultat naše unutrašnje percepcije. Ona je s druge strane formirana pod uticajem naših iskustava iz djetinjstva koja su se utisnula direktno u našu podsvijest – naš mentalni softver, kojim se programira i naš kasniji doživljaj realnosti.
Ako su naša početna iskustva bila neugodna i ograničavajuća, takvom ćemo obično doživljavati kompletnu svoju realnost, iako ponekad za to nećemo imati nikakve osnove.
Ako, na primjer, kao djeca od roditelja nismo dobijali dovoljno ljubavi, kroz život ćemo stalno osjećati njen nedostatak - iako ćemo možda biti okruženi ljudima koji nas obožavaju… S druge strane, ako smo kao dijete bili izloženi strogoj kritici majke, koja nas za nikakva postignuća nije pohvalila, kao odrasli, kritiku ćemo vjerovatno čuti od drugih ljudi oko sebe i onda kada drugima kritika neće biti ni u petama, a možda se - bez obzira na svoja postignuća, nikad nećemo osjećati dovoljno dobrima.
Uvijek kada stvarnost doživljavamo kroz filter vlastitih, ograničavajućih iskustava, koliko god stvari u našem životu bile drugačije, mi to naprosto nećemo biti u stanju vidjeti. Što je ovakvih ili sličnih iskustava u našem djetinjstvu bilo više, to će i naša percepcija realnosti biti uža, pa će mnoge mogućnosti pored nas prolaziti nezapaženo, a rizik da u krajnjem zaista kreiramo realnost kakvom je doživljavamo, biće veća.
Osim toga, sve ove zamišljene kritike, osjećaj nedostatka ljubavi, neodobravanja i ostali filteri kroz koje ćemo gledati na svoju realnost, izazivaće u nama niz negativnih emocija, kvariti nam raspoloženje, te samim tim bitno određivati kvalitet života.
No, sva ta emocionalna stanja kroz koja prolazimo zbog pogrešne percepcije istine, ne bi se uopšte manifestovala kada stvari ne bi vidjeli iskrivljeno, već onako kakve one zaista jesu. Zato su i emocije koje u takvim situacijama proživljavamo - lažne emocije, a bol i nelagoda kroz koju prolazimo zapravo je krajnje nepotrebna.
Naša pogrešna percepcija realnosti odraziće se i na pozicije koje ćemo u životu zauzimati. Jer, ako npr. burno reagujemo na kritiku, ili ni sami ne vjerujemo u vlastite sposobnosti, teško ćemo dospjeti na visoku poziciju na poslu, a ako se to i dogodi, na njoj sigurno nećemo dugo opstati…
S druge strane, ako od partnera stalno tražimo dokaz ljubavi, te zbog toga čak razvijamo ljubomoru, izvjesno je da će na kraju, iscrpljen od svega, partner sam otići….
Gledajući iz ove pozicije, možda je cijela naša realnost – takva kakvom je doživljavamo, zapravo krajnje iluzorna i pogrešna. A ako i nije pogrešna, ako su okolnosti oko nas zaista takve kakvim ih vidimo – a s njima nismo zadovoljni - one se sasvim sigurno promjenom percepcije i uočavanjem mogućnosti izvan svojih formiranih filtera, mogu bitno promijeniti. No, za to je potrebno stalno proširivati svoju svjesnost.
Bonus video:
