On stasiti student četvrte godine medicine, Nikšićanin, ona prefinjena brucoškinja francuskog jezika, porijeklom Mađarica, rođena u Bosni, u Konjicu. Na Božić, daleke 1964. godine podijeliše stolicu ne sluteći da će to biti za čitav život.
“Četvtak, Božić, 20 časova, godina 1964. U nikšićkom Studentskom domu zakazana igranka koja je u međuvremenu otkazana. Ostali smo da gledamo televiziju. Vidim pored mene stoji lijepo djevojče, a nema gdje da sjedne. Ponudim se da joj donesem stolicu. Prihvati ponudu, nađem stolicu, ona sjedne i poslije izvjesnog vremena upitam je da li mogu da sjednem pored nje, da podijelimo stolicu. Bio je to neki fluid, nešto posebno što me privuklo. Veoma brzo shvatio sam da je ona - ona prava”, počinje priču poznati nikšićki kardiolog Momo Sarić dok ga njegova Gordana, profesorica francuskog jezika i pjesnikinja, i nakon skoro 50 godina i dalje zaljubljeno gleda.
“Podijelili smo stolicu to veče i evo dijelimo je čitavog života“, dodaje ona.
Opčinila ga je daleke 1964. godine: Momo i Gordana, Foto: Privatna arhiva
Gordana, elegantna, uvijek u garderobi pastelnih boja, sa besprijekornom frizurom narandžaste boje, uvijek nasmijana i puna ljubavi, jednostavno plijeni. To najbolje zna Momo. Opčinila ga je daleke 1964. godine i ta opijenost i dalje traje.
“Ne ustručavamo se da volimo i nakon ovoliko godina. Ne priznajemo praznike i svetkovanje samo jednog dana. Nama je svaki dan praznik i smeta mi kada čujem ljude koji kažu – ’Moram odvesti negdje ženu za 8. mart’. Ne mora ako to ne radi nikad u godini već samo toga dana“, kaže Momo.
Žene tragaju za pravim muškarcem i mnoge se žale, poznate i one manje znane, da ga je teško naći. Ja sam imala sreću da nađem idealnog čovjeka
“Pratio me sa toliko ljubavi, bio je oličenje svega onoga što žena traži. Žene tragaju za pravim muškarcem i mnoge se žale, poznate i one manje znane, da ga je teško naći. Ja sam imala sreću da nađem idealnog čovjeka“, kaže Gordana, uvijek raspoložena za priču o ljubavi.
Zahvaljujući njenim stihovima cijela Crna Gora čula je za „idealnog muškarca“.
“Sva Crna Gora zna za moga Momicu jer ne mogu da zamislim neko gostovanje a da ga ne spomenem. Moram, jer je on stub moga života i sve ono oko čega se moj život okreće. Sve bi mi bilo džaba da nema Moma i njegove iskonske, čiste ljubavi. Svi moji stihovi koji govore o ljubavi njemu su posvećeni“, kaže pjesnikinja ljubavi.
Priznaje Momo da se zbog tih stihova osjeća posebnim i ponosnim.
“Razdvojeni smo bili samo kada sam otišao na specijalizaciju u Sarajevo i na postdiplomske studije u Zagreb. Ali, tada su bila aktuelna pisma.
Pisma su zaista potrebna jer u njima čovjek može da pretoči dušu, da ima više hrabrosti nego ovako, lično. Ali, to je kao što čovjek ima više hrabrosti u tunelu nego na viđelici“, sa osmijehom kaže najopjevaniji Nikšićanin i priznaje da i danas čuva pojedina pisma.
Gordana je, kaže, u tome revnosnija.
“Čuvam sva njegova pisma i često ih čitam. Uvijek ih je završavao sa – ’Voli te samo tvoj Momo’. I zaista je samo moj. On je moja ’lična svojina’ i ne dam ga nikome“, kaže žena koja se trudila i uspjela da kćerku Natašu i sina Igora nauči da vole i budu nesebični u ljubavi.
Gordana pjeva o ljubavi, dok je Momo „zadužen“ za pažnju. Oboje kažu da ne mogu da izaberu najljepši poklon ili gest koji su jedan za drugo uradili. Bilo je toga dosta u njihovom životu, pa bi grijeh bilo nešto izdvojiti a nešto, slučajno, zaboraviti. Zato i kažu da pamte sve. I vole. I to je jedino što ih interesuje.
“Nikada nas nijesu interesovale forme i šabloni. I dalje za držimo za ruke, idemo svuda zajedno, volimo djecu i unučad iznad svega, ljude, šetnje i putovanja, jednom riječju, volimo život. Momo nikada nije bio pozer, nikada nije poklanjao da bi bio viđen da kupuje poklon određenog dana. Nama je svakoga dana praznik. Ako se desi da zbog poezije klonem on je taj koji me snaži, podržava, koji me ’diže’. On je sve moje. Voljela bih da i drugi ljudi nađu ovakvu ljubav jer to je jedini smisao života“, gotovo u jednom dahu reče Gordana.
Uspjeh dobrog braka, kažu oboje, leži i u tome da treba znati kada zaćutati.
“Da se ponovo rodim opet bi izbor bio isti. Gordana, i samo Gordana.
I dalje za držimo za ruke, idemo svuda zajedno, volimo djecu i unučad iznad svega, ljude, šetnje i putovanja, jednom riječju, volimo život. Momo nikada nije bio pozer, nikada nije poklanjao da bi bio viđen da kupuje poklon određenog dana. Nama je svakoga dana praznik
Samo neka budu pažljivi prema ženi koju vole i neka ne žure“, kazao je ponosni deka troje unučadi.
Gordana je poručila mladima da nijesu tačne priče da idealna ljubav ne postoji.
“Postoji, samo je treba održati. A da bi se to postiglo potrebna je sloboda, jer ne smijete jedno drugo sputavati, razumijevanje, poštovanje, povjerenje i kompromis. Ne može jedno davati a drugo ne. Ako dijete od malena učite da nije sramota nekome reći da ga voli onda će on biti iskren i u ljubavi“, smatra Gordana.
Četvrtak i sedmica – amajlija ljubavi
Nijesu sujevjerni ali broj sedam i dan četvrtak nekako su sudbonosno vezani za njihove živote.
“Gordanu sam upoznao u četvtak, 7. januara. Vjenčali smo se 17.7.1970.
godine. Rođen sam 27, Gordana je rođena u četvrtak, kćerka nam je diplomirala 17.7, stan koji smo dobili bio je na sedmom spratu broj 27. Ako sam ispit polagao u četvrtak znao sam da ću da položim“, kaže Momo.
Iako ne vole zvanične praznike ove godine Sveti Valentin pada u četvrtak.
Galerija
Bonus video:
