Skulptura, reljef i crtež, mediji su koje je za svoje prvo samostalno predstavljanje izabrao mladi umjetnik Nikola Radonjić. Njegovu kompleksnu likovnu priču istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković naziva traganjem za suštinom ljudskog postojanja kroz “nadnaravne vizije koje pomjeraju granice racionalnog i iracionalnog, duhovnog i osjetilnog”.
Radonjić je rođen 1986. godine u Podgorici. Diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Dobitnik je Godišnje nagrade za slobodni crtež koju dodjeljuje FLU-Cetinje. Učesnik je mnogobrojnih izložbi i projekata u zemlji i inostranstvu. Na završnoj je godini magistarskih studija na FLU Cetinje. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 2010.
Prvo predstavljanje umjetniku donosi...
"Djela koja sam izložio su rađena veoma dugo, tako da osjećam neku vrstu olakšanja jer sam upoznao širu javnost sa mojim radom. A isto tako sam dobio neku vrstu distance da sagledam moja djela, što će odrediti smjer u kom će da ide moje buduće stvaranje".
Kroz različite medije pričate publici Vašu likovnu priču. Možete li nas riječima uvesti u nju?
"Moja likovna priča inspirisana je zapažanjima iz spoljašnjeg i nekog mog unutrašnjeg svijeta, koji svi ljudi posjeduju na svoj način. Tako da čovjek dođe kao neki posrednik između fizičkog i metafizičkog.
Uvijek me je fascinirao taj pritisak inspiracije koji tjera umjetnika da stvara djelo i to djelo kasnije može da posluži kao nadahnuće za posmatrača. Ta inspiracija je na početku samo ne materijalna informacija koja preko nas stvara materijalne oblike".
“Božanstvena komedija” ili veliki izazov? Izabrali ste beskonačni međuprostor i rezervisali ga za...
"Moja djela asociraju na Čistilište, mjesto između Raja i Pakla, zavisno od naših misli smo bliži ili dalji nekom od ta dva. Taj beskonačni međuprostor ne samo u mojim djelima nego i inače rezervisan je za Čovjeka. Čovjeka kao jedinku koja je univerzum sama za sebe, a isto tako mora biti u skladu sa nekim spoljašnjim univerzalnim poretkom".
Koliko je zahtjevno, posebno na početku karijere, iznjedriti autentičnost?
"Taj rukopis se kreira nakon velikog traženja tj. rada i potrebe da se izraze sopstvena zapažanja i sopstvena priča".
Vaša likovna priča je i jedna vrsta omaža starim majstorima?
"Postoji baš puno autora koji se bave univerzalnim temama, oni su čak iz totalno različitih kultura. Ne postoje stvari koje nisu rađene i obrađivane prije nas, ali posmatram stvari na svoj način i pod uticajem sadašnjeg vremena i sadašnjih vrijednosti".
Čiju likovnu poetiku bi izdvojili kao posebnu?
"Ne mogu izdvojiti jednog umjetnika jer je dosta njih ostavilo uticaja na mene i svako na različit način usmjerio tok mog stvaranja".
Koloritom ističete kontraste, oživljavate prostor i dajete mu “starost”. Boja je Vaša...
"Boja je za mene jako bitna u postizanju odrđene atmosfere na reljefu. Provedem podjednako dugo vremena patinirajuci rad isto koliko mi treba da ga realizujem u određenom materijalu".
Vaš stvaralački prostor rezervisan je za...
"U ateljeu radim sam, mada mi ne smetaju ljudi jer kad mi dođe inspiracija za rad totalno se isključim bez obzira na dešavanja oko mene".
Biti umjetnik danas u Crnoj Gori znači…
"Neko ko iskreno i čvrsto vjeruje u sebe, s obzirom na vrijeme kakvo jeste".
Psihodelični tabernakl
Prva samostalna izložba Nikole Radonjića u Galeriji “Centar” predstavlja cjelinu jasno definisanog idejnog koncepta i likovnog izraza. To su radovi koji prema umjetnikovim riječima, asociraju na “Čistilište” čiji je literarni izvor Danteova “Božanstvena komedija” kojom su bili inspirisani Lorenco Giberti za svoja čuvena “Rajska vrata” (Krstionica u Firenci, XV vijek) i Ogist Roden za “Vrata pakla” nastala krajem XIX i početkom XX vijeka. Filozofsko-religioznim promišljanjem autor u prostorima između Pakla i Raja traži odgovor na pitanje – kuda prolazi ljudska duša koja je dostojna odlaska na nebo? Zapravo, riječ je o duhovnom čistilištu koje premošćuje put od zemaljskog haosa prema nebeskom redu.
Tako se na modrozelenom, psihodeličnom 'tabernaklu' koji autor tituliše kao Čistilište kreću košmarski rojevi figura u krugu Pakla i izdvojene jedinke koje nalaze svoje mjesto u Čistilištu.
Ovdje su patnja i beznađe svijeta predstavljeni mračnim uznemirujućim scenama koje kod posmatrača izazivaju zebnju i potrebu preispitivanja samog sebe”, zapisuje o izložbi Radonjića, istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković.
Bonus video:
