Sredinom osamdesetih tinejdžer muzičar Erik Bišop svirao je klavir za bogate bijelce u rodnom gradu Terelu u Teksasu. Drugarica iz škole dovezla ga je do kuće gdje je nastup trebalo da se održi, a rečeno joj je da prijatelja sačeka u kolima ispred.
“Ne mogu imati dvoje crnja u svojoj kući u isto vrijeme”, objasnio je vlasnik.
Ako je najbolja osveta biti uspješan, onda je Erik Bišop uzvratio na najbolji način - pod imenom Džejmi Foks obreo se u Holivudu, osvojio Gremi za svoju muziku i Oskara za glumu. A njegov aktuelni film nikako ne treba zanemariti, jer se radi o oslobođenom robu u misiji odmazde. Mada kritika na to gleda sasvim drugačije. Ako povjerujete u neke priče mogli bi da shvatite kako je “Đangova osveta” samo još jedna eksploatacija, novi nastup za dobrobiti dobrostojećih bijelaca.
Aktuelno Tarantinovo ostvarenje u kojem Foks igra glavnu ulogu naišlo je na salve kritika zbog upotrebe rasističkog jezika i uopšte tretmana tako eksplozivne teme. Režiser Spajk Li izjavio je da neće gledati film jer “vrijeđa njegove pretke”. “Ropstvo u Americi nije bilo špageti vestern Serđa Leona”, kasnije je tvitovao slavni režiser.
“Ne sviđa mu se Vupi Goldberg, ne sviđa mu se Tajler Peri, njemu se niko ne sviđa. Mislim da je malo izgubio kompas. Mislim, poštujem ja njega, on je fantastičan režiser. Ali malo mi je nejasan kada ospe paljbu po kolegama, a da ne provjeri o čemu se radi. Po meni, to je prilično neodgovorno”, odgovorio je na optužbe Foks.
Osim toga, dodaje on, istorija zabave je prepuna bjelaca koji pričaju crnačke priče i bijelih pjevača koji pjevaju crnačke pjesme. Nekad je to dobro, a nekad loše.
“Ali moraš gledati to individualno. Kad je Pet Buni obradio Litl Ričarda to je bilo loše. Ali ne može mi niko reći da Eminem i Elvis Presli nisu dobri zato što su bijelci ili da Kventin Tarantino ne može da radi što god želi, jer budi siguran da može”, objašnjava glumac.
Foks priznaje da je morao da proguta stvari koje mu se nisu svidjele i da je to uradio prije svega zbog reputacije poznatog reditelja, kao i vrhunskih glumaca koji su mu “pravili društvo” tokom snimanja - Leonarda Dikaprija i Semjuela Džeksona.
“Ako Đango sadrži elemente koji vas ljute, tako i treba da bude”, smatra Foks.
Kada ga podsjetite na trenutke kad je svirao rasistima u njegovoj državi, on ostaje priseban i kaže da i dalje voli Teksas.
“Da, ima ljudi koji će ispričati neke stvari o Teksasu ili o jugu uopšte, ali tako je kako je. Ja sam imao divno djetinjstvo i jednostavno naučiš da se snađeš, znaš šta treba da radiš ako si crnac koji odrasta na jugu. Znaš, nastupao sam recimo u Dalasu negdje davno i tu su bili Ti Bun Pikens, Džordž Buš, Džeri Džouns... I kad sam ih upoznao shvatio sam da su potpuno obični, i da su u stvari dobri ljudi, isti kao ti i ja”, priča glumac.
Pitam ga da li je ozbiljan. “U potpunosti. Jer ne poznaješ te ljude. Postoji razlika između tih ljudi i njihove politike. Neću da opravdavam ništa što je Džordž Buš uradio tokom svoje političke karijere, ali ja ocjenjujem ljude kada ih stvarno upoznam. I to se neće promjeniti zato što je neko demokrata ili republikanac, to su samo timovi za koje igraju. Drugačije vrijednosti, drugačiji načini”, objašnjava Foks.
“Isto to ljudi rade sa Đangom, to su predrasude. Ali ja sam odrastao na jugu i mislim da sam zbog toga u prednosti kad je takav materijal u pitanju. Znam ljude koji su slični ovima iz filma, koji su nas nazivali crnjama. Ali moja baka me je naučila nekim istinama, koje su mi kasnije dosta pomogle u životu. Zato sad kad dođem u Terel, svi izađu na ulicu da me pozdrave, da vide dječaka iz malog grada koji je uspio”, dodaje on.
"Moja baka psuje kao mornar. 'Crnjo, dovedi svoje dupe ovamo, prebiću te'. Mislim da je Đango ne bi uznemirio”, smatra glumac
Pitam se šta njegova baka misli o Đangu, a on kaže da joj jezik koji se koristi u filmu ne smeta.
“Ne, ne, moja baka psuje kao mornar. 'Crnjo, dovedi svoje dupe ovamo, prebiću te'. Mislim da je Đango ne bi uznemirio”, smatra glumac.
A da li su se stvari u Americi popravile za pripadnike njegove rase? “Ne previše. Ali na dobrom smo putu. Svijet evoluira”, kaže on uz osmijeh.
Od Reja sve krenulo
Poznati glumac rođen je u Teksasu 1967. i uglavnom ga je odgajala baka, za koju kaže da ga inspiriše. Kao tinejdžer pjevao je u horu, svirao klavir i igrao ragbi za školski tim. U svojim dvadesetim je započeo muzičku karijeru i od tada objavio četiri albuma, a nastupao je i kao stand up komičar u klubovima u Los Anđelesu. Tako je i dobio filmsku ulogu u filmu “In Living Color”, a zatim je su uslijedili novi angažmani, pa je igrao rame uz rame sa Robinom Vilijamsom, Al Paćinom i Vilom Smitom.
Dobio je nominaciju za Oskara nakon uloge u filmu “Collateral”, a zatim je i osvojio tu nagradu za najbolju mušku ulogu u filmu “Rey” 2004.
“Da, to baš i nije bio dio plana. Ja sam stvarao svoju muziku, radio kao stand up komičar i onda je došla ta uloga u 'In Living Color' i to je sve pokrenulo. Prvo sam pomislio 'Okej, ovo je kul'. Ali kad je na red došao 'Rey' morao sam da stvari shvatim ozbiljno. I zahvalan sam na tome. Jer, da sam nastavio da radim samo muziku sad bih vjerovatno repovao na nekoj jahti i vikao 'Hej ljudi, sjećate se ove pjesme iz 1989?'”, priča on.
Galerija
Bonus video:
